„Moramo da okončamo rat.“ Indonezijski predsjednik Džoko Vidodo je već na početku samita G20 ukazao na rusku agresiju na Ukrajinu i tako odredio ton sastanka na Baliju. „Ako se rat ne završi, biće teško opravdati našu odgovornost prema budućim generacijama.“ Njegov apel je zazvučao patetično, on je došao nakon nekoliko mjeseci posredničkih diplomatskih napora iza kulisa.
Vidodo je, naime, putovao i u Moskvu i u Kijev. On se usprotivio ideji isključivanja Rusije iz grupe 20 najvažnijih ekonomskih nacija svijeta - i to uprkos tome što s tu ideju zahtijevali mnogi na Zapadu. Indonezija, koje do srijede obavlja funkciju predsjedavajućeg G20, htjela je da samit na Baliju bude uspješan.
I upravo je zasluga Indonezije to da je samit, nasuprot očekivanjima, okončan usvajanjem zajedničke izjave u kojoj se izričito navodi da većina članica grupe osuđuje ruski rat. Kako se može čuti od diplomata, domaćini su dobro pripremili sastanak i spretno su ga vodili. I to uprkos lošoj konstelaciji.
Postojala je, naime, velika bojazan da učesnici samita neće moći da se usaglase ni oko čega, zato što su razlike u mišljenjima velike. Postojala je bojazan da će Rusija i Kina blokirati sve napore u tom smjeru, da će većina zemalja u razvoju ustuknuti od bilo kakve kritike na račun Kremlja, da će G20, forum koji je nastao kao reakcija na finansijsku krizu u Aziji devedesetih godina prošlog vijeka, postati prevaziđen konstrukt.
A činjenicu da se to ipak nije dogodilo, Evropljani su proglasili za svoj uspjeh. I zaista, oni su se od početka rata trudili da uvjere zemlje u razvoju u to da ruska invazije Ukrajine nije bila (is)provocirana, a i da nije opravdana. Neumorno su upozoravali da je baš taj rat razlog za nestašicu prehrambenih namirnica, odnosno za rast inflacije i cijene energije.
No, samo napori Evropljana sigurno ne bi bili dovoljni da Bali kao samit ipak bude uspješan. Jer, ruskim lažima o tome da su Zapad i njegove sankcije krive za sve, još uvijek se vjeruje u nekim djelovima svijeta, pogotovo tamo gdje Rusija koristi slabosti Zapada i anti-američko raspoloženje kako bi proširila svoj uticaj, tamo gdje se Vladimir Putin još uvijek smatra jakom figurom.
Bez indonežanske pregovaračke spretnosti i bez ambicija te zemlje da zaigra veću ulogu na međunarodnoj sceni, ne bi bilo moguće usvajanje izjave na kraju samita. Indonezija je ponudila i pozornicu za kinesko-američki susret na vrhu, koji je djelovao deeskalirajuće, susret koji je možda pomalo oslabio podršku Pekinga Moskvi. Barem za sada.
Naravno da je izjava sa samita na kraju krajeva samo komad papira. I naravno da se na Baliju radilo i o konkretnim nacionalnim interesima - o interesima Indonezije, ali i Indije i drugih zemalja u razvoju, koje će u idućim godinama predvoditi G20. Indija, naime, preuzima predsjedavanje 2023, Brazil 2024, a Južnoafrička Republika 2025. Svi oni žele razgovore s etabliranim industrijskim nacijama na ravnopravnoj bazi - dijalog ravnopravnih partnera.
To Indiju vjerovatno ipak neće spriječiti da i dalje zahtijeva popust na ruske isporuke energenata ili da kupuje rusko oružje. U pravu je i njemački kancelar kada kaže da će naš svijet u budućnosti postati multipolarniji. Ako industrijske nacije žele da brane poredak koji se bazira na određenim vrijednostima, one onda moraju da sarađuju s drugim demokratijama, pa čak i onda kada one ne odgovaraju baš sasvim našim ubjeđenjima.
Zemlje u razvoju poput Indonezije ili Indije pokazale su na Baliju da su za to spremne. One djeluju spremno i za preuzimanje više globalne odgovornosti. A to nudi nove šanse i globalnom sjeveru.
Bonus video:
