Kakav je bio odnos bivšeg režima prema Crnoj Gori, njenoj prirodi i ljepotama najbolje se vidi na primjeru park šume Gorica - zelene oaze u samom centru Podgorice opkoljene betonskim čudovištima, namjerno paljene i devastirane, a sve za profit.
Godinama su požari u pepeo odnosili hektare šuma borova i čempresa, a divlja gradnja po obroncima brda nikad se nije ozbiljnije sprečavala. Od 2007. samo u 5 velikih požara izgorjelo je preko 80 hektara šume. Šume kojoj će trebati 50-70 godina da se obnovi i ekosistema koji se, možda, nikada neće obnoviti.
Prošlogodišnji požar ogolio je brigu gradskih vlasti prema simbolu grada. Četiri dana požar nije bilo moguće ugasiti kao da se desio na vrhu Prokletija, a ne u centru glavnog grada. Niko od nadležnih nije podnio ostavku, niti je ko odgovarao. Nakon požara, gradonačelnik je sa ekipom posadio nove sadnice koje su se tokom ljeta osušile, pa sada na vrhu brda vlada depresija.
Umjesto stare šume pinjola, alepskog bora i čempresa sada se opožarena, neodnošena stabla i grane gomilaju i simbolično pokazuju kolika je ljubav odlazeće garniture prema Gorici. Nadležne nije bilo briga da istraže uzrok požara koji je opustošio preko 20 hektara Gorice, što može da nas navede na zaključak da se radi o smišljenoj i planiranoj akciji. Invazivne vrste polako osvajaju vrh Gorice pa će za par godina, ako se hitno ne preduzmu mjere suzbijanja, potpuno zagospodariti ovim prostorom.
Ako se ovako nedomaćinski bude upravljalo sa plućima grada moguće da ćemo vrlo brzo ostati bez njih.
Planska dokumentacija donešena za vrijeme gradonačelnika Mugoše, Stijepovića i Ivana Vukovića ozakonila je otimanje teritorije brda koje je započelo još sredinom prošlog vijeka, pa sada imamo stambene objekte na stotinjak metara od Spomenika. Istočna padina brda prema Maslinama pretvara se u stambenu zonu, a od strane Zagoriča poludivlja naselja gusto zbijenih kuća polako se penju uz brdo. Par stambenih zgrada ucrtane su u stijenama iznad Stadiona malih sportova pa bi njihova izgradnja definitivno označila početak totalnog betoniranja brda sa svih strana.
Status Spomenik prirode koji je Gorici dodijeljen u junu ove godine nije donio prijeko potrebnu zaštitu. Granice koje su dodijeljene Gorici samo su verifikovale nezasitost investitora i korumpiranost planera. Tamo gdje se oduvijek bile šuma i padine brda planirane su stambene zgrade. Na prostoru nekadašnje Auto Zete već je montirana ograda za još jednu šetospratnicu koja će ukloniti pogled na brdo sa zapadne strane… Parkovski mobilijar je uglavnom demoliran, česma na ulazu u vrlo lošem stanju... Iako smo u XXI vijeku, česma na vrhu brda izgleda kao vizija iz naučnofantastičnog filma. Nemate se gdje ni osvježiti, a skoro ni počinuti....
Ipak, da nije sve tako crno na Gorici možemo zahvaliti ekipi iz "Udruženja ljubitelja Gorice i prirode". Nakon što su prije 10 godina spriječili izgradnju saobraćajnog tunela kroz brdo, krenuli su u volonterske akcije čišćenja, pošumljavanja i zaštite Gorice. Sve ono što nadležne institucije nijesu željele ili su izbjegavale da rade na Gorici ova grupa građana je poletom i entuzijazmom rješavala - stigli su do 250. akcije! Stotine kubika biljnog otpada iznijeli su iz šume i takvim čišćenjem omogućili rast novoj vegetaciji. Tako su i smanjili mogućnost za izbijanje još većih požara.
A onda su 2018. godine, na potezu oko mosta kod Spomenika partizanu borcu, formirali Mediteranski vrt sa lavandama, ruzmarinom, pelinom, udobnim klupama... Prije je tu bila neprohodna udolina, prepuna drača, pajasena i smeća, a prostor ispod mosta za izbjegavanje. Prostor ispod mosta sada je pretvoren u Zelenu učionicu pa im tokom školske godine skoro svake sedmice u goste dolaze razne sekcije učenika, srednjoškolaca, studenata, djece iz vrtića. Od biljnog otpada članovi Udruženja i građani proizvode suvenire, a već dva ljeta za redom koncertima klasične muzike pokazuju nam kakav bi boravak na Gorici zaista mogao biti!
Na javnoj raspravi povodom utvrđivanja granica Spomenika prirode Gorica jedini su tražili da se brdu vrate prirodne, reljefne granice što, znajući ko je o tome odlučivao i čije betonske interese je branio, nije prihvaćeno.
Ukoliko se nastavi sa dosadašnim načinom upravljanja park šumom Gorica možemo samo svjedočiti daljoj devastaciji i vrlo vjerovatno razornim požarima.
Potrebno je postojeću plansku dokumentaciju prilagoditi interesima građana i brda, spriječiti dalju betonizaciju, reorganizovati postojeći sistem zaštite i posebno obnove zelenog fonda, a onima koji imaju najviše ljubavi, znanja i entuzijazma dati priliku da to sprovedu i na terenu cijele park-šume.
Na vrijeme smo!
Autor je ekološki aktivista
(Tekst preuzet sa autorovog FB profila)
Bonus video:
