Petak, 2. decembar - Pored ograde porodičnog imanja Predraga Spasojevića sinoć je eksplodirala bomba.
Bomba je marke M52, poznata po tome što ubija i na udaljenosti od dvadeset metara.
Predrag Spasojević je upravnik Istražnog zatvora, odranije poznat državnoj upravi po revnosnom obavljanju poslova i radnih zadataka.
Istražni zatvor je upravnicima kriminalnih klanova odranije poznat po dobroj snabdjevenosti mobilnim telefonima. Zahvaljujući tome, pritvoreni organizovani kriminalci uspješno su dogovarali poslove i radne zadatke sa izvršiocima na slobodi.
Novi upravnik pogodio ih je pravo u srce, ne ono u grudima nego u sistemu komunikacije - za tri mjeseca oduzeto je više od 80 mobilnih telefona i deset internet modema. Među pritvorenicima ukinute su i klasne razlike - svi su dobili isti tretman.
Da će prekid veza u komandnom lancu biti težak udarac organizovanom kriminalu i da će zbog toga Predragu Spasojeviću biti uzvraćeno - nijesu na vrijeme procijenili ni u Upravi policije, niti u Agenciji za nacionalnu bezbjednost.
Da posumnjaju, mogli su već početkom septembra, čim su počeli svakodnevni pretresi u Istražnom zatvoru.
Da se uvjere, imali su priliku sredinom oktobra, kad su mediji objavili da pritvorenici pripremaju "mirne i demokratske" proteste zbog uskraćivanja ljudskih prava, poput "fizičke aktivnosti i šetnje, te mogućnosti da im se od kuće donosi hrana".
Dostavu mobilnih nijesu pominjali iz objektivnih razloga, ali da su upravo telefoni prvi na spisku tih "ljudskih prava" bilo je jasno čak i čitaocima.
Dobro, možda jeste realno da u Osnovnom državnom tužilaštvu nemaju vremena za čitanje portala.
Ali, da ne izdvoje bar jedan sat i saslušaju upravnika Istražnog zatvora koji prijavljuje da mu je okrivljeni za ubistvo zaprijetio smrću - e, to stvarno nije normalno.
- Prijavio sam prijetnje, ali gospođica tužiteljka nije našla za shodno ni da me pozove, da pita o čemu se radi. Sramota je i zastiđe tužilaštva da službenici UIKS-a dobijaju bombe, prijetnje, i da pucaju na njih - ogorčen je bio Spasojević.
Tek nakon ove izjave i nove bombe, koja pukom srećom nije eksplodirala, Spasojevića je primila vrhovna tužiteljka Maja Jovanović.
Zatražila je da se u najkraćem roku preispita rad postupajućeg i dežurnog državnog tužioca u ovom predmetu i da o preduzetim radnjama i utvrđenim činjenicama bude informisana.
Imena "postupajućeg i dežurnog tužioca" ostala su i u ovom slučaju - zaštićena.
Za Predraga Spasojevića nijesam sigurna.
Potraga za donosiocima bombe je u toku, tek po njenom završetku uslijediće traganje za naručiocima dostave...
Slijede nove epizode serije koju gledamo već decenijama... Nastavak će, bojim se, biti isti.
Zbog čega? Pa zato što je promijenjen samo vrh bezbjednosnog, tužilačkog i sudskog sistema.
Po dubini, tamo gdje se vodi istraga, podižu optužnice i izriču presude, sastav je ostao - isti.
A 30. avgust 2020. dogodio se prije dvije godine i tri mjeseca...
* * *
Subota, 3. decembar - Bomba, pod navodnicima, koju je odlazeći gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković poslao Jakovu Milatoviću nije ugrozila život dolazećeg gradonačelnika.
Bila je to eksplozija licemjerja uoči primopredaje vlasti kakva nije priređena ni u jednoj opštini, još otkako je DPS prvi put izgubio lokalnu vlast.
Gorepomenuti lik poziva na primopredaju nosioca liste čiju pobjedu na izborima ne priznaje izborna komisija grada.
I još mu se obraća video-porukom "kao najizglednijem kandidatu za budućeg gradonačelnika".
Pritom, da zbrka bude veća čak i od one u Izbornoj komisiji, tvrdi da poštuje "izbornu volju građana i želi da da dodatni doprinos kako bi se proces formiranja vlasti u Podgorici desio na civilizovan način"...
Kaže i da je spreman maksimalno da pomogne Milatoviću, da i on "maksimalno spreman dočeka trenutak kada će stupiti na dužnost".
- Svjestan sam koliko je meni ta vrsta pomoći i praktičnih savjeta značila protekle četiri godine - objasnio je Ivan Vuković.
Svjesni su, nažalost, i Podgoričani dokle su grad doveli ti praktični savjeti u njegovom mandatu, a naročito praksa savjetodavaca tokom prethodno proteklih 26 godina.
Samo bivši gradonačelnik još nije osvijestio - što bi rekao njegov šef - da i stanovnici glavnog grada umiju da gledaju TV i da čitaju portale. I znaju što je predsjednik IK-a izjavio nakon što su članovi te komisije iz redova buduće vlasti usvojili konačne rezultate izbora.
- Moja ruka to neće potpisati - rekao je Veselin Vukčević i napustio sjednicu.
A njegova se ne poriče bez Ustavnog suda.
Ustavni sud je, nije red da se to zaboravi, i dalje u blokadi voljom DPS-a, partije kojoj pripadaju i gradonačelnik i predsjednik Izborne komisije.
* * *
Nedjelja, 4. decembar - Odluka Državne izborne komisije izgledala je kao da je i na nju bačena bomba.
Ne na komisiju, nego na odluku koju bez pravne pomoći nije moguće prevesti.
DIK je "naložio predsjedniku Izborne komisije da je dužan nakon otvaranja sjednice, a prije utvrđivanja dnevnog reda, da dozvoli članu izborne komisije da dostavi predlog dopune dnevnog reda o kome se Izborna komisija izjašnjava kao kolektivni organ".
DIK je "naložio predsjedniku i da je dužan da u slučaju usvajanja dopuna dnevnog reda dozvoli nastavak sjednice Izborne komisije, te da je dužan da omogući potpisivanje i ovjeravanje pečatom svih akata Izborne komisije koji su usvojeni većinom glasova svih članova".
Nijeste razumjeli? Ni ja, jer sam najprije pomislila kako je DIK potvrdio odluku pobjednika na izborima.
A onda, iz nastavka, zaključila da su tom odlukom pobijedili poraženi.
DIK je "usvojila prigovor OO DPS-a da nije u skladu sa Zakonom i Poslovnikom odrediti člana koji može zamjenjivati predsjednika Izborne komisije Glavnog grada, izuzev njegovog zamjenika, kojeg imenuje Skupština glavnog grada".
U prevodu na staropodgorički - učini im ćef, ali im posao ne svrši.
Ili, u novinarskoj verziji, ruka koja je potpisala odluku o konačnim rezultatima izbora u Podgorici učinila je to - nezakonito.
* * *
Ponedjeljak, 5. decembar - Bomba-vijest o kraju glasanja ne stiže iz Šavnika evo sedam sedmica, a iznervirani i razočarani birači sinoć se pred kamerama više nijesu obraćali državi nego bogu.
- Želje i molitve opet nam nijesu uslišene, neću više silaziti u grad na glasanje - reče jedan gorštak nakon što je postalo izvjesno da slijedi osmi izborni krug.
- Doći ću i sljedeće nedjelje, nijesam izostala nijednu do sad. Ako nam ni tada Sveti Vasilije ne pomogne, moraću da odustanem, ne mogu da prtim snijeg - opravdala je starica blagovremeno najavljeni izostanak.
Izbori su i sedmi put prekinuti zato što članovi koalicije "Za budućnost Šavnika" nijesu dozvolili, kako tvrde, građanima iz drugih opština da glasaju.
Policija sve vrijeme podnosi prijave zbog kršenja biračkih prava ali, ukoliko ne dođe do tuče, njene nadležnosti tu se završavaju.
Odluke tužilaštva i sudova još nijesu saopštene.
Pravo glasa (i) u Šavniku, Ustav daje svima sa biračkog spiska.
A jesu li u taj spisak svi upisani na ustavan i zakonit način - odlučiće sudije Ustavnog suda.
Izboru četvoro sudija Ustavnog suda u crnogorskom parlamentu možemo se nadati taman koliko i kraju lokalnih izbora u Šavniku.
* * *
Utorak, 6. decembar - Bombu ću, na kraju, podmetnuti i ja, i to pod sobom, ako ovako revnosno predvorim još jedan samit lidera Evropske unije.
Ponesoše me one vedre i jasne preporuke Evropskog parlamenta od prošle sedmice...
Neka što sam vođenjem zapisnika sa Samita u Tirani unaviđela samu sebe, nego krenuh da i čitaoce dokusurim prepričavanjem zaključaka.
A onda se, srećom, sjetih jedne anegdote iz mojih Bjelopavlića. Istinita je, pričao mi je pouzdani stari dramaturg iz zavičaja.
Ugledna seoska familija nikako nije uspijevala da isprosi đevojku za najmlađeg sina. Jeste bio i dobar i zgodan, ali mu pamet nije bila jača strana.
Konačno, preko provodadžija, nađu dobru priliku u jednom podaljem selu i krenu u prosidbu. Cijelim putem stričevi ponavljaju budućem mladoženji iste rečenice.
- Ne progovaraj ništa dok sve ne oposlimo i krenemo nazad. Ako te baš uporno budu nešto pitali, kaži samo neku baš krupnu riječ!
Sve je lijepo prošlo, mlada ni skida osmijeh sa đuvegije...
Prosci nestrpljivo čekaju pozitivan odgovor domaćina, kad đed ugrabi:
- A je li, mladoženja, što ti ne zboriš baš ništa?
On ćuti i trepće, čekajući znak od svojih.
- Ada, reci bar jednu, da ti glas čujemo!
Osokoljen bratovim pogledom, mladić dreknu:
- Badanj..., badaaanj! - okrećući se put stričeva, sav ponosan što je dobro zapamtio njihov savjet o krupnoj riječi.
E, na ovu priču podsjetile su me poruke sa bombastično najavljivanog Samita u Tirani.
- Zapadni Balkan je veoma visoko na evropskoj agendi!
- Politika proširenja EU dobila je nevjerovatan zamah!
- Naša vrata široko su otvorena, mi smo neophodni vama koliko i vi nama...
- Velika i snažna porodica evropskih naroda uskoro će biti proširena članicama sa Zapadnog Balkana...
A onda je usvojena Deklaracija u - 33 tačke. Od kojih Crna Gora ni polovinu ne može ispuniti do kraja ove četvrtine vijeka.
Ubrzanje pridruživanja da, ali na osnovu vjerodostojnih reformi i rigoroznog uslovljavanja. Slijedi nabrajanje evropskih pravnih tekovina...
Pa onda političkih, među kojima je uslov svih uslova vezan za bojkot Rusije i pojačane sankcije.
Za Makedoniju, još i poravnanje sa Grčkom i Bugarskom oko stogodišnjih sporova.
Za Srbiju i Kosovo normalizacija odnosa koji su narušeni od 1389.
Ne stigoh da nađem kraj "štapa" za Bosnu i Hercegovinu...
A "šargarepa"? E, to je snižavanje cijene rominga. Svake godine pomalo.
Ako budemo dobri, rodbinu i prijatelje zvaćemo besplatno već 2027.
A onda?
E, onda možemo da razgovaramo o proširenju Evropske unije...
I proširenju uslova za to proširenje...
Bonus video:
