Neuspjeh kineske politike nultog kovida-19 dovodi do ponovne procjene njene moći. Donedavno su mnogi očekivali da će kineski BDP premašiti američki do 2030. godine ili ubrzo nakon toga. Ali sada neki analitičari kažu da će, čak i ako Kina postigne ovaj cilj, SAD ponovo krenuti naprijed. Da li to znači da smo već bili svjedoci „vrhunca Kine“?
Precjenjivanje moći Kine jednako je opasno kao i njeno potcjenjivanje. Potcjenjivanje rađa samozadovoljstvo, a precjenjivanje strah; svaka od ovih procjena može dovesti do pogrešnih proračuna. Dobra strategija zahtijeva pažljivu, sveobuhvatnu procjenu.
Suprotno trenutnom opšteprihvaćenom mišljenju, Kina nije najveća ekonomija na svijetu. U smislu pariteta kupovne moći (PPP), bila je veća od američke ekonomije 2014. godine. Ali PPP je alat ekonomista za poređenje procjena blagostanja; čak i ako jednog dana Kina nadmaši Sjedinjene Države po ukupnoj ekonomskoj veličini, BDP nije jedini pokazatelj geopolitičke moći. Kina ostaje daleko iza SAD u pogledu vojne i meke moći, a njena relativna ekonomska moć je još slabija kada uključite američke saveznike kao što su Evropa, Japan i Australija.
Nesumnjivo je da Kina posljednjih godina gradi svoj vojni potencijal. Ali sve dok SAD održavaju svoj savez i baze u Japanu, Kina neće moći da je potisne iz zapadnog Pacifika, a američko-japanski savez je danas jači nego što je bio na kraju Hladnog rata. Naravno, ponekad analitičari izvlače pesimističnije zaključke iz ratnih igrica dizajniranih da simuliraju kinesku invaziju na Tajvan. Ali s obzirom na to da na snabdijevanje Kine energijom utiče američka pomorska dominacija u Persijskom zalivu i Indijskom okeanu, bilo bi pogrešno da kineski lideri povjeruju da bi pomorski sukob u blizini Tajvana (ili u Južnom kineskom moru) bio ograničen na ovaj region.
Kina je takođe mnogo uložila u svoju meku moć (sposobnost da postigne željene rezultate atraktivnošću, a ne prinudom ili plaćanjima). Ali dok kulturna razmjena i projekti pomoći zaista mogu povećati atraktivnost Kine, ostaju dvije velike prepreke. Prvo, njeno uživanje u tekućim teritorijalnim sukobima sa susjedima kao što su Japan, Indija i Vijetnam učinilo je Kinu manje privlačnom za potencijalne partnere širom svijeta. Drugo, unutrašnji gvozdeni stisak Komunističke partije lišio je Kinu prednosti aktivnog civilnog društva koje se može naći na Zapadu.
Međutim, obim kineskog ekonomskog dometa ostaje važan. Sjedinjene Države su nekada bile najveća svjetska trgovinska sila i bilateralni kreditor. Ali trenutno, skoro 100 zemalja smatra Kinu svojim najvećim trgovinskim partnerom, a samo 57 zemalja ima takav odnos sa SAD. Tokom protekle decenije Kina je opredijelila 1 bilion dolara za infrastrukturne projekte u okviru svoje inicijative Pojas i put, dok su SAD smanjile pomoć.
Nadalje, priča o ekonomskom uspjehu Kine svakako povećava njenu meku moć, posebno u odnosu na druga tržišta u razvoju i ona u nastajanju. A njena sposobnost da odobri ili uskrati pristup svom domaćem tržištu daje joj polugu čvrste moći, koju slobodno može da koristi zahvaljujući autoritarnoj politici i merkantilističkoj praksi.
Šta nam preostaje u procjeni ukupnog odnosa snaga? Važno je napomenuti da SAD i dalje imaju najmanje pet dugoročnih prednosti. Jedna od njih je - geografija. Sjedinjene Države su okružene sa dva okeana i dva prijateljska susjeda; Kina, naprotiv, dijeli granice sa 14 različitih zemalja i umiješana je u teritorijalne sporove širom regiona.
Sjedinjene Države imaju i energetsku prednost. Tokom protekle decenije, revolucija iz škriljaca ih je pretvorila u neto izvoznika energije, dok je Kina postala još više zavisna od uvoza energenata.
Treće, SAD crpe finansijsku moć bez premca iz svojih velikih transnacionalnih finansijskih institucija i međunarodne uloge dolara. Samo mali dio ukupnih deviznih rezervi je u juanima, dok se 59% drži u dolarima. Dok Kina nastoji da proširi globalnu ulogu juana, kredibilna rezervna valuta zavisi od slobodne konvertibilnosti, kao i od razvijenih tržišta kapitala, poštene vlade koja je izdaje i vladavine zakona. Kina nema ni jedno ni drugo, pa je malo vjerovatno da će juan u bliskoj budućnosti istisnuti dolar.
Četvrto, SAD imaju relativnu demografsku prednost. To je jedina velika razvijena zemlja za koju se predviđa da će zauzeti svoje mjesto (treće) na globalnoj listi stanovništva. U sedam od 15 najvećih svjetskih ekonomija, radna snaga će se smanjiti u narednoj deceniji, ali se očekuje da će se radna snaga SAD povećati za 5%. U međuvremenu, Kina će doživjeti pad broja radno sposobnog stanovništva od 9% - koji je već dostigao vrhunac 2014. godine - a Indija će je ove godine nadmašiti po broju stanovnika.
Konačno, Amerika je bila na čelu razvoja ključnih tehnologija (bio, nano i informacionih) koje su ključne za ekonomski rast ovog vijeka. Naravno, Kina mnogo ulaže u istraživanje i razvoj, tako da njen tehnološki napredak više ne zavisi samo od imitacije. Uspjela je da postane konkurentna u oblastima kao što je vještačka inteligencija, gdje se nada da će postati globalni lider do 2030. Pokušaji SAD da liše Kinu najnaprednijih poluprovodnika mogu usporiti ovaj napredak, ali ga neće zaustaviti.
Sve u svemu, Sjedinjene Države imaju jaku poziciju. Ali ako podlegnu histeriji oko uspona Kine ili samozadovoljstvu zbog svog „vrhunca“, može se desiti i da odigraju loše. Odbijanje skupih karata, uključujući jake saveze i uticaj u međunarodnim institucijama, bilo bi ozbiljna greška.
Jedno od važnih pitanja na koje treba obratiti pažnju biće imigracija. Prije otprilike deceniju, pitao sam bivšeg premijera Singapura Lija Kuan Jua da li bi u bliskoj budućnosti Kina mogla da nadmaši SAD u ukupnoj moći. Rekao je da se to neće dogoditi jer Amerika može da iskoristi i prekombinuje svjetske talente na načine koji jednostavno nisu mogući pod kineskim etničkim hanskim nacionalizmom.
Za sada, Amerikanci imaju dobar razlog da budu optimisti u pogledu svog mjesta u svijetu. Ali ako SAD napuste svoje spoljne saveze i unutrašnju otvorenost, ravnoteža bi se mogla promijeniti.
Autor je profesor na Harvardu
Copyright: Project Syndicate, 2023. (Prevod: N.R.)
Bonus video:
