Godina 2023. donijeće posebnu izbornu konstelaciju za Jugoistočnu Evropu: nikada ranije toliko zemalja u regionu nije tako brzo uzastopno pozvalo svoje građane na birališta. Predsjednički izbori održavaju se na Kipru i u Crnoj Gori. Grčka će na proljeće izabrati novi parlament. Dvostruki izbori, parlamentarni i predsjednički, biće održani u Turskoj u maju. Predstoje lokalni izbori u Albaniji. Ima mnogo indicija da su u Bugarskoj ponovo potrebni prijevremeni parlamentarni izbori. Ulog u političkom stres-testu u Jugoistočnoj Evropi je veliki - i malo je vjerovatno da će izbori pomoći normalizaciji političkog pejzaža.
Posljedice ruskog rata u Ukrajini
S obzirom na geopolitičke izazove i njihove društveno-ekonomske posljedice, birači u regionu su suočeni sa važnim odlukama. Ruska invazija na Ukrajinu je značajan faktor uticaja u svim zemljama, osobito u smislu uskih grla u snabdijevanju energijom, dvocifrene stope inflacije ili rastućih kolona izbjeglica. Dok su Kipar, Bugarska, Albanija, Grčka i Crna Gora podržale većinu sadržaja devet paketa sankcija Evropske komisije, Turska je uradila upravo suprotno: predsjednik Erdogan dosljedno odbija da uvede sankcije Rusiji i permanentno pokušava da se pozicionira kao posrednik između Moskve i Kijeva. Nikozija, Sofija, Tirana, Atina i Podgorica pokušavaju da smanje energetsku zavisnost od Gasproma. Ankara je, s druge strane, stalno povećavala uvoz fosilne energije iz Rusije 2022.
Od početka ruskog agresorskog rata, mnoge zemlje u Jugoistočnoj Evropi dovele su u pitanje svoje prethodne stavove, uključujući i odnos između lokalnih tzv. pomjesnih pravoslavnih crkava i patrijarha Kirila u Moskvi. Mijenja se i proruski stav u dijelu stanovništva. To je evidentno ne samo u javnim debatama o tome kako postupati sa ruskim ambasadama, koje se miješaju u unutrašnje poslove zemalja domaćina jer balkanske vlade Ukrajini pružaju vojnu podršku.
Ovakvi izazovi dovode do novih političkih pristupa koji se ogledaju u programima pojedinih partija. Pregovori o pristupanju EU treba da dobiju novi zamah u Crnoj Gori, članici NATO-a. U Bugarskoj se najavljuje zaokret energetske politike ka zapadnim korporacijama. U saradnji sa Grčkom, prelazna vlada u Sofiji potpisala je dva sporazuma - izgradnju naftovoda od Aleksandropolisa do Burgasa i memorandum o bilateralnom skladištenju gasa.
U kako teškim političkim uslovima se trenutno održavaju izbori u Jugoistočnoj Evropi može se vidjeti svuda. Polarizacija među partijama je veoma izražena u svim zemljama. U Sofiji su proruske i proevropske stranke godinama nepomirljivo suprotstavljene, što je rezultiralo stalnim borbama za vlast i promjenama koalicije u parlamentu. Politička nestabilnost dovela je do četiri ponavljanja izbora od 2021. godine. U aprilu se opet očekuju vanredni parlamentarni izbori. Takvi faktori rizika na nivou vlade prouzrokovali su krajem 2022. odluku Austrije da stavi veto na ulazak Bugarske u Šengensku Zonu.
Turska i Grčka: konflikt među komšijama
Za brojne posmatrače u Berlinu, Briselu i Vašingtonu, ishod izbora u Turskoj i Grčkoj biće od odlučujućeg značaja - ne samo zbog zahtjeva Švedske i Finske za članstvo u NATO-u, koji još uvijek čeka na ratifikaciju turske vlade. Iako zvanični datumi izbora još nisu određeni, izborne kampanje u Turskoj i Grčkoj su već u punom jeku. U Atini su se pojavile sumnje u legitimnost izbora nakon što je objavljeno da je grčka tajna služba prisluškivala lidera jedne opozicione stranke, razne novinare i jednog grčkog poslanika u Evropskom parlamentu: sve same ekstremne ljevičare i putiniste. „Grčki Votergejt“ je zaoštrio partijsko-političku polarizaciju. U Ankari je tursko pravosuđe ili spriječilo razne opozicione političare da se kandiduju za izbore tako što ih je zatvorilo ili je nametnulo zabranu političkih aktivnosti kandidatima koji obećavaju.
Ishod izbora u Grčkoj i Turskoj ima značajne regionalno-političke dimenzije. Definisanje morskih granica i ekskluzivnih ekonomskih zona na Mediteranu, sporna nalazišta gasa u Egeju, međusobno optuživanje glede izbjegličkih politika karakterišu kontroverznu bilateralnu agendu ovih dviju država. Retorička deeskalacija, posebno iz predsjedničke palate u Ankari, nije za očekivati. Pitanje da li postoji šansa za nastavak pregovora poslije izbora u Turskoj i na Kipru nije prioritet na podijeljenom ostrvu - dominantna tema u Nikoziji su ekonomska i energetska pitanja. Za razliku od Crne Gore, Bugarske, Grčke i Turske, predizborna kampanja na Kipru je uglavnom mirna.
Predsjednik Erdogan je u prošlosti pokazao da nije spreman da tek tako prihvati izborne poraze. Ukoliko bi zaista došlo do smjene vlasti u Turskoj, za očekivati je fazu tranzicije koja bi se teško mogla opisati kao „normalna“. Dvadesetogodišnja vladavina Erdogana i vladajuće AKP ostavili su duboke ožiljke na institucionalnoj arhitekturi zemlje. Savez šest opozicionih partija želi da referendumom ukine predsjednički sistem po mjeri Erdogana i Tursku vrati parlamentarnoj demokratiji. Nezavisnost institucija kao što su Centralna banka, Statistički zavod te sloboda medija treba ponovo da bude normala. Takva promjena politike će potrajati i zahtijevaće društvenu podršku. Od ovog posljednjeg će puno toga zavisti.
Autor je član predsjedništva Društva za Jugoistočnu Evropu (SOE)
Stiftung Wissenschaft und Politik (SWP)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
