Kad hoće da ponize Novi Beograd, kažu da je taj kraj “spavaona”. Skup nagomilanih kocki od betona koje služe da se prespava. Čak je i Bogdan Tirnanić ironično govorio kako je “čuo da nekoga može da podigne ulica, ali nije nikad čuo da nekoga može da podigne blok”. Takođe, Tirnanićeva ideja je da Zagreb ima centar grada, a da je Beograd skup manjih gradova koji nemaju vezu jedan sa drugim. Tako Zemun nema dodirnih tačaka sa naseljem Braće Jerković, teško da ima sličnosti između Dorćola i Ledina. Sve su to mikro gradovi. Ali Novi Beograd već godinama ne mogu da prepoznaju ni Novobeograđani. Sad se i tamo pojavljuju Stari Novobeograđani i došljaci.
Slična situacija je sa Podgoricom. Može joj se osporiti titula grada na mnogo načina, ali njen potencijal i širenje se ne može ignorisati. U gradu se već rađaju novi kvartovi, ne u smislu da su nastali, već su se promijenili. Zabjelo je niklo kao brend kad su ga ovjekovječili TV serijalom. Udarili su pečat za sva vremena. Tako priče o krajevima počinju! Ako uzmemo za primjer samo jedan kvart, Stari aerodrom, od izgleda do energije, sve se u tom kraju promijenilo. Jedan bulevar učinio je da se izmijeni kompletan dnk.
I uvijek će se pričati priče o zarđalim vojnim hangarima i psima lutalicama koji su se tuda motali, pričaće se kako se igrao fudbal na livadama gdje je sad Voli ili neko novo predstavništvo auto industrije, ali Stari više nije star.
Ako kažem da ima magije u toj promjeni, neko će reći da nema magije nigdje u Podgorici. Promjena koja je očigledna može da donese toliko dobrog. Jer, čim se pojavljuju grafiti, bendovi i čim se ljudi grupišu, to znači da imaju bazu na koju će se osloniti.
Preko Morače je nekad bio pojam za grad. Zatim Blok 5, City kvart nikad nije dobio svoje obrise jer je isforsirano mjesto. Ali zato mjesta kao što je Stari aerodrom može da ima svoju priču, jer će se sudariti kafić u kom može da se doručkuje avokado i kroasani, sa najstarijom pekarom koja kao u inat i dalje ne mijenja tešku metalnu bravu koja jedva zatvara ulazna vrata.
Zato možda i nema toliko magije u Podgorici, ali postoji kraj. Blok 5 podigao je mnogo ljudi koji su ponosni Blokaši. Izgovoriti Staroaerodromčanin je poput brzalice, ne koristi se, ali akcenat “Ja sam sa Staroga” uvijek ima poseban odjek. Jer kad je pojavom Delta City-ja i City kvarta nestao centar Podgorice, Stari je dobio novu ulogu, primakao se centru grada sa svojim postojanjem. Tamo se ipak nešto dešava iz kontre, postoji neki damar grada, makar to bile samo siluete.
Kad niču nova naselja najvažniji trenutak je nepredvidivost. Bilo koji razgovor sa ljudima koji dugo žive na Starom aerodromu svodi se na to da niko ne zna “što dalje”, u smislu da se ne može pretpostaviti kako će taj Stari aerodrom izgledati za desetak godina. U tome je trik, baš kao što Zagreb i Beograd imaju svoj Novi Zagreb i Novi Beograd, a Podgorica kao da bije kontru ima svoj Stari, koji je sve noviji.
Bonus video:
