U političkom životu Crne Gore na sceni je, pogotovo od pada Berlinskog zida i zloglasne AB revolucije, konstantno, a u značenju mutatis mutandis, pa sve do danas, Janusovo lice jedne te iste, nepromjenjive, vlasti.
Politička i ideološka glava sa dva lica, po uzoru na Janusa iz antičke mitologije, nestalnost, dvoličnost, demagogija, hipokrizija, obrasci su funkcionisanja ovog kameleonskog establišmenta, pod egidom aktuelnog DPS-a, koji upravlja uz podršku njegovih satelita i marioneta, kojima je modus vivendi politička korupcija, na osnovu koje dominantno i postoje u partijsko-političkom značenju. I nažalost, naše otadžbine i domovine, nezavisne države Crne Gore i njenog društva, apsolutistički njima, tj. nama vladaju.
Pored ostaloga, svjedoci smo da je, već duže vrijeme, na sceni napadno (i totalitarno) REŽIMSKO FINGIRANJE EKONOMSKE STVARNOSTI CRNE GORE.
Saopštavaju se, više nego agitaciono-propagandno i frekventno, parole i tirade kako se u CG, navodno, samo po njihovom mišljenju, „dobro živi“ i kako ona u „ekonomskom rastu“ tobože, zahvalujući ovoj vlasti, preskače „superiorno“ sve prepreke i niže ekonomske „pobjede“, te po privrednoj i socijalnoj uspješnosti, statistički (kako režim plasira), na polugodišnjoj i godišnjoj razini, ostavlja iza sebe u trendu ekonomskog rasta, mnoge ne samo balkanske, već i zapadnoevropske, ali i druge države širom globusa. Tim bajkama nas „tješi“, „ohrabruje“ i uveseljava, a stvarno nam baca prašinu u oči, i aktuelni premijer, u svom monologu, na skoro održanom Miločerskom forumu i to u sred Cetinja (baš pred lokalne izbore).
Takve tvrdnje, dakako, veze s realnošću nemaju kada se to odnosi na građane CG i njihov životni standard. A da ova kleptokratija od DPS i njenih satelita super živi, to je uistinu tačno, ali ona čini, ipak, u realnosti vrlo mali postotak stanovništva našeg društva. Umijemo li se mi uporediti, kad govorimo o socio-ekonomskom životu današnje CG, sa standardom u zapadnim zemljama, pa viđeti sebe u ogledalu koje nam jasno kazuje na koje niske grane nas je dovela ova autokratska vlast. Ili mislimo, opčinjeni djejstvom neke fatamorgane, nastaviti, poput pokvarene gramofonske ploče, vrtjeti priču bez kraja i slušati zavijanje prerijskih režimskih kojota u političkom smislu, kako smo lideri u regionu i šire, a samo smo siromasi među siromašnima?
Prvi među njima i nije nam baš neki kompliment. Makar se, za početak, uporedimo sa Hrvatskom i Slovenijom, pa tek tada nešto suvislo pričajmo, a ne maštajmo o ekonomskom raju građana Crne Gore, jer to je pod ovom i ovakvom vlašću DPS neuporedivo dalje nego što je negda bila daleko plemenita „Utopija“ znamenitog Tomasa Mora.
Za DPS koteriju (i njihove koalicione lakeje i štrebere) crnogorski državni i nacionalni patriotizam je, odveć viđeno golim okom, stao u njihovom prepunjenjenom novčaniku (takulinu), te, nalazi se na javnim i tajnim žiro-računima, doma i vani, u dionicama i nekretninama, obučen i presvučen u razne oblike. Patriotizam kod njih i za njih je u džepu, a ne u srcu. U CG je dugo vremena patriotizam zloupotrijebljen i defektiziran i postao je samo barjak za pokriće stvarnog, džinovski naraslog, tajkunizma i nepotizma. Kad vlast orobi državu i društvo i iste potčini sebi to se zove totalitarizam.
Ovo je u Crnoj Gori vlast koja počiva na totalitarističkoj ideologiji; ovđe je vladavina prava uglavnom parola i pusto slovo zakona; ovđe javno dobro služi interesima moćnika; kod nas stručnost kadrova zamjenjuje partijska knjižica DPS i njihovih partija iz lutkarskog pozorišta kojim oni rukovode. Ovđe ako nijesi servilni sluga DPS koterije proganjaju te iz javne uprave, stigmatizuju nezavisne štampane i elektronske medije, zlostavljaju i prebijaju novinare, prijete im itd., te na razne načine nastoje ugroziti elementarnu egzistenciju mnogobrojnih porodica.
Oni koji su etablirani u režimu, dakako, ne osjećaju muke i patnje i životne potrebe onih koji su ekonomsko-socijalno pogođeni i koji se na razne načine šikaniraju i uskraćuju im se elementarna ustavna i zakonska prava. Ne znaju vlastodršci što to znači, to mogu znati samo oni na čijoj koži to osjećaju ugroženi i njihovi najbliži krvni srodnici. A takvih je najviše u Crnoj Gori.
Red je, a prije toga javna obaveza, da ova vlada objasni ekonomski sunovrat Crne Gore od 1989. do danas i što je, budući da je ovo Vlada kontinuiteta, “uspješno” uradila da se CG socio-ekonomski oporavi, kao država i društvo. Ona to ne radi, već širi bajke o ekonomskom napretku Crne Gore, a u njoj se, prije AB revolucije, objektivno živjelo bolje i sigurnije nego danas. No, postojeća alijeniirana klasa na vlasti živi neuporedivo bolje i s njima povezani moćnici i njeni favoriti višegodišnji, nego što su tada živjeli, ali njihov više nego dobar ili luksuzan život, nadasve, nije generalni parameter pravog, stvarnog postojećeg ekonomskog stanja građana CG. Dok se pripadnici vlasti bogate sve više, narod se pauperizuje.
Što god je ova vlast dotakla od državnog i društvenog bogatstva pretvorila je u paramparčad. Kulminacija ekonomskog ambisa i nihilizma je mjera njihove politike, koja je našu Crnu Goru pretvorila u latifundiju režimskih moćnika, vlastodržaca, oligarha, tajkuna... Mjera razvijenog i progresivnog društva nije bogat život vlastodržaca i s njima povezanih lica.
Ova vlast objektivno, voljno ili nevoljno, svjesno ili nesvjesno, svejedno, sve radi protiv Crne Gore, koliko god se ista deklarativno “zakljinje” u nju. Naša država, jasno i glasno, treba da bude vječna, a ova vlast, njeni korifeji, protagonisti i s njima povezani interesni moćnici su, htjeli ne htjeli, potencijalni “grobari” Crne Gore, dok god ovako budu djelali. Njima, po svemu sudeći, Crna Gora samo treba za vlast, moć privilegije, lične i druge interese. Zato ova vlast ovako stavlja Crnoj Gori oko vrata vješala dužničkog ropstva. Neophodno je prekinuti sa tom praksom i takvom pogubnom ekonomskom politikom. I ne samo ekonomskom. Najbolji lijek za to je da se izbornim putem aktuelna vlast preseli u opoziciju. Na koje smo niske grane spali najbolje pokazuju porazni podaci o broju nezaposlenih u CG.
Obogaćena vlast, ubjedljiva većina osiromašenih i maksimalno ugroženih građana - to je socio-ekonomska stvarnost danas u Crnoj Gori. Nova klasa stekla je i može sve što poželi u ovoj partijskoj državi, a društvena zajednica što se više obespravljuje to je oligarhija na vlasti sebi podređuje i ucjenama, progonima, prijetnjama, etc, država postaje vlasništvo DPS i njegovih satelita. Zarobljena država i društvo.
Sloboda u tamnici, a tamničari njeni haraju. Za to se nijesu borili izvorni i dosljedni suverenisti. Nego su se borili i bore za nezavisnu, slobodnu, pravu, pravednu i socijalnu Crnu Goru, državu njenih građana, a ne da je ona vlasništvo bilo koje nacije, partije, klase ili familije. DPS je, da podsjetimo, sve zastave, svu amblematiku, sfragistiku i drugu simboliku, nacije, politike i ideologije promijenio poput čarapa, zavisno od potrebe i kako koji vjetar duva, i mijenjaće ih i ubuduće samo radi svog interesa, jer je VLAST I MOĆ jedino njihovo utočiste, smisao i cilj. Država Crna Gora i dobrobit njene društvene zajednice su u odnosu na to, prema njihovom ponašanju i za njih, objektivno, zadnja rupa na svirali.
Autor je dipl. pravnik i istoričar i član Predsjedništva SDP Crne Gore
Bonus video:
