Još od vremena rimskog prava pretpostavka je zauzela snažnu poziciju u pravnoj nauci. Smatra se pravnom kategorijom, polaznom tačkom razmišljanja i sredstvo je pravne tehnike. Njome se pruža mogućnost da izvjesnu tezu učinimo jasnom u spoznajnom procesu između poznatih činjenica i odnosa pretpostavke sa drugim podrazumijevanim ili pretpostavljenim ”činjenicama”, na temelju čega se izvodi zaključak. S tim u vezi, u ovom razmatranju poslužiću se analogijom zaključivanja pravne nauke i posmatraću ključne teze tj. pretpostavke predsjedničkih kandidata.
U drugom krugu imamo dva kandidata. Prvoplasirani, političar sa tridesetogodišnjim političkim stažom u vladajućoj partiji, kojeg partijski zastupnici predstavljaju kao ”evropskog državnika”; i Drugoplasirani, mladi političar i bivši ministar u ekspertskoj vladi promjena, kojeg partijski zastupnici predstavljaju u duhu programa ”Evropa sad”. Ključna pretpostavka za prvoplasiranog jeste nužnost njegovog liderstva da u narednih pet godina kao evropski državnik zaokruži perpsektivu prijema Crne Gore u EU; Za drugoplasiranog, ključna pretpostavka je da oni koji su doveli zemlju u beznađe ne mogu da joj pruže budućnost, a kamoli bolju budućnost.
Prevedeno na nivo pretpostavke, to bi značilo da pored predstavljenih statističkih podataka spoznajni proces izvođenja zaključaka podrazumijeva ili pretpostavlja i ”činjenice” o sadržaju koji treba da spoznamo. Tako bi u odnosu na pretpostavku prvoplasiranog kandidata to moglo da znači ”trebalo je vremena za oporavak od prethodnih grešaka, treba proći kroz proces nasrtaja drugih na našu državnost, emocije su posvuda i treba ih zaliječiti... veoma mi je žao zbog svega što ste prošli… imam državničku mudrost da zaokružim to malo puta što nam je ostalo i uvedem zemlju u EU”. Nasuprot tome, značenje drugoplasiranog bi se moglo opisati da ”ništa nema smisla dok prvoplasirani vlada… zbog toga se osjećamo kao u mraku… siromašnih je sve više, svaki četvrti građanin živi na ivici siromaštva i nevidljivi su od blještila skupocjenih nakita… to što rade ne predstavlja razvoj…i zato znamo šta je najvažnije činiti...“.
Izražene pretpostavke biračima mogu da pruže viziju očekivanog društvenog diskursa. Za potrebe ovog razmatranja, diksurs podrazumijeva pretpostavku razvoja, a zasnovan je na činjenicama prema tzv. mišljenju razlike. S tim u vezi, pretpostavka prvoplasiranog o nužnosti njegovog vođstva mogla bi se razumjeti da državnički profil i umijeće njegovog vladanja treba da imaju ključnu ulogu u uređenju društvenih i ekonomskih odnosa i evropske budućnosti. Suprotno tome, pretpostavka drugoplasiranog o ”beznađu vladanja prvog” može se razumjeti upravo kroz važnost njene upotrebe za rješavanje problema, što se jedino može mjeriti dobrom socijalnom politikom države i težnjama da se pravo i funkcionalna uprava optimizuju - a to bi značilo fleksibilnost, dosljednost i jasnoću u pravnim i političkim odnosima.
U čemu se onda prepoznaje mišljenje razlike? Pa upravo u pretpostavkama - u njihovoj ispravnosti, značenju, karakteru i obliku kojima se daje snaga vrijednosti (načela). Tako se npr. pravilo roditeljske pretpostavke ogleda u najvažnijem standardu - a to je ”najbolji interes djeteta”. Koncept ekonomskog blagostanja tj. ekonomskog statusa značio bi sposobnost upravljanja da se obezbijede dobra i usluge u odnosu na stvarne potrebe. A stvarne potrebe za pretpostavku o razvoju i budućnosti bi značilo da se nacionalni zdravstveni i egzistencijalni standardi za 152.445 crnogorskih građana ili gotovo četvrtinu Crne Gore trebaju upodobiti sa socijalnim garancijama za ove ljude, a ne (samo) za investitore. Međutim, to se nikada nije desilo. Štaviše, procjene Svjetske zdravstvene organizacije od 2010. pa sve do danas upućuju na stalni porast broja prijevremenih smrti. Čini se da je pretpostavka o evropskoj budućnosti u praksi zadržala samo svoj narativni izražaj. Nikada u crnogorskoj stvarnosti nije dobila stvarni (zahtijevani) oblik i sadržaj, da je postala vrijednost.
Na pokazani način postaje uočljivo da postoje različite pretpostavke predsjedničkih kandidata o istoj stvari i značenju (evropske) budućnosti i razvoja. Međutim, razlikuju se elementi. Izgleda i da se neko od kandidata izgubio negdje na putu, u pristupu. U tom smislu, u prvom se ”beznađe” razumije kao razvoj, a u drugom je ”beznađe” posljedica ”razvoja” upravljanja (prvog). Podaci Svjetske banke ukazuju da je u 2018. g. 152.445 crnogorskih građana živjelo ispod granice siromaštva. Dostupni podaci za 2016. pokazuju da je od ukupnog broja stanovnika 2.5% ili 15.556 crnogorskih građana živjelo sa manje od 1,90 USD$ dnevno (oko 1.50€); njih 6.0% ili 37.334 je živjelo sa manje od 3,20 USD$ dnevno (oko 2.5€), dok je preostalih 15.6% ili 97,000 građana živjelo sa manje od 5.20 USD$ dnevno (oko 4.00€) (World Bank, 2021). Nivo siromaštva je 2.5 puta izraženiji u sjevernom regionu, dok je svaki treći stanovnik crnogorskih ruralnih područja u riziku od siromaštva.
Pokazani statistički podaci iz prve ruke ukazuju da se može uočiti duboka patnja i pustošenje koju su činili (i čine) odsustvo mjera državne politike u njihovim životima. Za pretpostaviti je da su njihovi domovi bili prepuni različitih emocija, jer ih je politika zanemarila i ostavila. Bili su ostavljeni od onih čiji je posao bio da brinu o njima. Mnogi su zbog toga napustili zemlju. Isto tako, mnoge majke i očevi su se žrtvovali da bi njihova djeca dobila kakvu-takvu šansu, a nisu trebali nositi taj teret sami. Njima treba zahvaliti ali i snagama njihovih pretpostavki, koje danas očajnički traže dobru socijalnu politiku i funkcionalnu upravu, radi pravde i pravičnosti. Te činjenice se ne mogu zaobići. Ono što je 152.445 građana živjelo i pretrpjelo, makar sociološki posmatrano, vjerovatno je natjeralo sve da shvate koliko je važna uloga onih koji upravljaju.
Takve okolnosti uslovile su da je u narodu pretpostavka o tome kakav državnik treba da bude da bi predstavljao njihove živote, postala najvažnija u pružanju podrške kandidatu. Međutim, više od samog bivstvovanja ili brige o njihovim životima, čini se da je postalo važnije da državnik bude sa narodom i razumije njihove živote, što bi predstavljalo vidljiv znak o njihovom postojanju. Da im bude uzor koji hoda s poštenjem i odnosi se s drugima s poštovanjem. Da pozove sopstveni narod da bude odgovoran i da živi život na način koji će predstavljati vrijednosti za buduće generacije. Dakle, čini se da je postalo istovjetno kao kod roditeljske pretpostavke. Roditelj bi trebao voljeti svoju djecu i razvijati odnos sa njima, trebao bi da ih štiti, odgaja i uči o vrijednostima... jednako kao što narod to traži od državnika kojeg će da bira.
U pravnoj teoriji, povjerenje u pravosudni sistem i njegovu nepristrasnost neophodno je za vladavinu prava i normalno funkcionisanje pravne države. To bi bila pretpostavka o demokratskom društvu, i ona je prilično jaka. Praksa Evropskog suda za ljudska prava bilježi da se nepristrasnost utvrđuje subjektivnim testom (Sigurður Einarsson and Others v. Iceland). To znači, utvrđuje se ličnim uvjerenjem sudije i objektivnim testom tj. ispitivanjem stvarnih činjenica bez obzira na lično ponašanje sudije i (pretpostavljene) sumnje u pristrasnost. Odlučujući faktor određen je činjenicom da li je sumnja objektivno opravdana. Analogijom zaključivanja pravne nauke, u našem primjeru, ako sumnjamo u ispravnost iznesenih pretpostavki predsjedničkih kandidata, odgovore možemo tražiti na isti način. U prvom slučaju, da li pretpostavka o prijemu Crne Gore u EU u narednih 5 godina odgovara stvarnim (zahtijevanim) vrijednostima i činjenicama, te da li je takva pretpostavka objektivno opravdana. U drugom slučaju ono bi moglo da znači da li pretpostavka o dobroj socijalnoj politici i težnjama za optimizaciju prava i funkcionalnu upravi odgovara stvarnim (zahtijevanim) vrijednostima i činjenicama, te da li je takva pretpostavka objektivno opravdana.
Konačno, polazna pretpostavka u predsjedničkoj kampanji bila je nacionalno pomirenje. Zaokupila je značajnu pažnju u prvom krugu izbornog ciklusa da bi se moglo reći da smo je doživjeli kao apsolutnu, bez obzira što se (to) nije desilo. Iz tog razloga, pretpostavka o nacionalnim podjelama nije bila u fokusu razmatranja, već je ”izvan” komunikacije i djelovanja, jer su joj ključni kandidati odredili takvo mjesto. Pomirenje je ”bratski” artikulisano i ova pretpostavka se više ne čini relevantnom, jer se smatra riješenom (na nivou pretpostavke).
Neki će ovo pročitati ili ignorisati. Ali bih dodao da je svako odgovoran za mogućnost sopstvenog uticaja na budućnost koju oblikuje, jer ne možete zaspati za volanom i onda pri udaru primijetiti kako vaš posao ili vaš život nemaju dostojanstvo i vrijednosti za razliku od drugih i njihove djece. Neki će ovo pročitati i složiti se ali bez odluke da učine da žive tako. Na taj način živjeće živote za sebe, bez mogućnosti ostavljanja nasljeđa sopstvenoj djeci i budućim generacijama. Ipak, postoje ljudi koji će bez obzira na greške i sve ono što su u naše ime drugi odavno propustili, dati snagu ispravnim pretpostavkama. A ispravne su one koje razumiju mišljenje razlike. A razlika je u zdravom razumu o stvarnim činjenicama oko nas, na osnovu čega izvodimo zaključak o drugim mogućim činjenicama i ispravnosti pretpostavki kandidata. No, to je opet samo pretpostavka - ali činjenična pretpostavka, koja će vjerovatno opredijeliti ishod predstojećih izbora.
Autor je profesor prava, naučnik Williams Instituta Pravnog fakulteta Univerziteta u Kaliforniji (UCLA School of Law), postdoktor sa Lund Univerziteta u Švedskoj i višestruki stipendista njemačke akademske službe za razmjenu (DAAD)
Bonus video:
