Sjećanje me ne služi najbolje, kada je riječ o prvoaprilskim šalama na koje sam nasjeo. Mnogo se jasnije sjećam igre kojoj me je naučila starija sestra. Dvokraka pileća kost se obrela u mojoj ruci, polomili smo je. U sestrinoj ruci je ostao manji komad kosti. Objasnila mi je da sam ja pobijedio. „Pridrži mi ovo”, rekla je pružajući mi svoj komad kosti. Naivno sam pružio ruku. Ona se glasno zakikotala. Trebalo je da kažem „znam za jadac”. Ali kako da kažem kada nisam znao? Tako sam pobjedu pretvorio u poraz i naučio da najbližima i ne možeš uvijek sve vjerovati. U mom nepouzdanom sjećanju to se odigralo jednog prvog aprila prije više od pola vijeka.
Šaljivo nadmetanje koje ima svoje korijene u etrurskim vjerovanjima da kokošije kosti posjeduju moć sudbinskih znakova bilo je prvo na kojem je moja urođena prostodušnost naišla na insceniranu prevaru koje čovječanstvo naziva šalom.
Za prvoaprilski ritual je još od mog djetinjsta bilo poželjno vježbati laganje. Bilo mi je pomalo glupo da cijele godine treniram iskrenost, a onda, tog određenog dana smišljam što krupnije laži, ne bi li ih, kada neko u njih povjeruje, krunisao sa „apri-li-li-liiii”.
Vježbanje laganja
Najlakše je bilo sa majkom. Pošto je ona profesionalno zabrinuta za dječje dobro, samo kažete tog jutra da vas boli glava i pogledate je tužno. Kada vam brižno stavi ruku na čelo, onda se nasmijete i objelodanite svoje pravo da prvoaprilski varate. Majka se ljutne, ali joj bude i lakše, jer je bolje da je sin prvoaprilski obješenjak nego bolesno dijete.
Teže je bilo u školi. Svako je svakom pokušavao prodati neku nevjerovatnu priču, pa na kraju niko nije vjerovao ni kada bi moralo da se saopšti nešto ozbiljno. Učitelji i nastavnici nisu dijelili prvoaprilski smisao za humor, ćuške i packe su još uvijek spadale u vaspitne metode, pa nismo ni pokušavali.
U književnosti sam upamtio dva primjera za šale koje koštaju puno. Milan Kundera svog junaka Ludviga u romanu „Šala”, pušta da u doba žestokog staljinizma na razglednici svojoj djevojci napiše da je optimizam opijum za narod, a potom i - živio Trocki! Kunderin glavni junak se neće dobro provesti zbog ovakvog smisla za humor.
Slovenački pisac Vitomil Zupan je jednu svoju šalu platio sedmogodišnjom robijom. Ovaj rođeni anarhista, bivši partizan, 1949. je poslije bančenja u kafani pozvao telefonom visokog partijskog funkcionera u kulturi, Josipa Vidmara i rekao mu da su Staljinove trupe već umarširale u Jugoslaviju. Panika koju je ovim izazvao u slovenačkom partijskom rukovodstvu, drugovima se nije svidjela.
Fikcija koja oponaša fakte
U najuspjelije nenamjerne medijske šale prošlog vijeka spada radio-drama Rat svjetova koju je po romanu Herberta Džordža Velsa režirao Orson Vels. Nije to bio prvi april već 30. oktobar 1938. Orson Vels je režirao dramu kao prenos uživo - kao da su slušaoci svjedoci invazije vanzemaljaca. Mnogi Amerikanci su povjerovali, izbila je panika.
Sve ove šale su mogle da budu i prvog aprila, bile bi još efektnije. Sjećam se jedne poprilično surove šale koju je smislio moj drug sa basketa. Htio je da se ženi. Poslao je najluđeg među nama da njegovoj djevojci javi kako joj je vjerenik poginuo u saobraćajnoj nesreći. Ako bude mnogo tužna, onda ga voli. Djevojka je na lažnu vijest samo izokrenula oči i pala u nesvijest. Kada su je dozvali svijesti i rekli da je u pitanju šala, najprije nije htjela da čuje za šaljivog mladoženju. Na kraju se ipak udala za njega. Danas su srećno razvedeni.
Aprilska nesreća
Vratimo se prvom aprilu. Ko se prvi dosjetio da nasamari bližnje baš tog dana? Postoji tumačenje da je sve počelo na biblijskoj Nojevoj barci. Stari patrijarh je sa porodicom, biljkama i životinjama preživio potop. Prerano je poslao golubicu da ispita ima li igdje kopna i ona se neobavljenog posla vratila - prvog aprila. Čovječanstvo se, praveći od bližnjih „aprilske budale“ prema ovoj teoriji sjeća besmislenog Nojevog čina - svako ko prvog aprila prevari nekoga uvjeravajući ga u besmislicu, šalje svoju golubicu da traži kopno kojeg nema. Osim ove starozavjetne reference postoje još dvije koje prvi april povezuju sa hrišćanskim pričama. Navodno je Juda Iskariotski rođen ili umro na taj dan. Lucifer je prema predanju kročio u pakao prvog aprila. Nije čudo što je u ranijim hrišćanskim vjerovanjima taj datum označen kao dan kojeg se valja čuvati, jer donosi nesreću.
Lažna ljubav, lažni novac, lažne ribe
Svaka evropska zemlja ima svoju priču o nastanku prvoaprilske šale. U Francuskoj šesnaestog vijeka glavni lik priče je kralj Anri IV. Poznato je da je bio slab na žensku ljepotu. Jedna djevojka ga je pismom zamolila za randevu. Kada se kralj pojavio u zamku namijenjenom tajnom uživanju iznenadila ga je cjelokupna dvorska svita sa njegovom suprugom Marijom Mediči na čelu. A od nesuđene ljubavnice ni traga. Svjedoci vele da se kraljica kralju zahvalila što se odazvao pozivu na bal budala. Kažu da je to bilo jednog prvog aprila krajem 16. vijeka.
U njemačkom istorijskom pamćenju je takođe jedna prvoaprilska priča povezana sa 16. vijekom. Rajhstag u Augzburgu 1530. godine - okupljanje cara i plemstva - bio je najavljen kao „dan kovanica“. Do 1. aprila te godine morali su biti iskovani novi srebrnjaci. Neki špekulanti su se polakomili, unaprijed se kladeći na vrijednost novog novca. Ali novog novca prvog aprila nije bilo. Hronike kažu - iz tehničkih razloga. Oni koji su uložili u novu valutu izgubili su svoje uloge, ali su u isto vrijeme i bivali ismijani kao prvoaprilske budale.
U Škotskoj i Irskoj je ovaj dan dugo bio poznat kao Dan lova na budalu. Neobaviještenom nesrećniku bi se davala zapečaćena koverta sa molbom da je hitno preda na naznačenoj adresi, jer od toga zavisi prijeko potrebna pomoć. Primalac poruke bi zapravo bio obaviješten da donosioca poruke pošalje sljedećem primaocu sa istim obrazloženjem i istom zapečaćenom porukom: „Pošalji budalu dalje“.
U Italiji, Francuskoj, Belgiji, ovaj dan je poznat kao „Dan ribe“. Nekome bi se na leđa kradom pričvrstila papirna riba - takva pojava bi uveseljavala sve prisutne. U Sjedinjenim Američkim državama pored raznih smicalica ljudi očekuju i razglednicu. Sve to se dešava i u Španiji i Latinskoj Americi ali 28. decembra - na „Dan nevine djece“.
Zlokobni prvi april
Možda ima nečeg u onom vjerovanju da je prvi april zlosretan dan. Kada se sjetim da je tog dana 1924. Hitler osuđen na pet godina zatvora zbog pokušaja puča - a u zatvoru će pisati svoj program uništenja svijeta Majn kampf, ili kada pomislim da je baš tog datuma 1939. Franko proglasio kraj građanskog rata, nije mi do šale. 1944. su američki ratni piloti sebi dozvolili najcrnju prvoaprilsku šalu Drugog svjetskog rata. Umjesto na njemačke ciljeve, svoje bombe su istovarili na švajcarski grad Šafhauzen, ubili su 37 građana neutralne zemlje, a stotinu njih ranili. 1999. su američki piloti činili jezgro vazdušnih snaga Sjevernoatlantskog pakta koje su srušile Varadinski most u Novom Sadu. To zaista nikome nije više bilo smiješno. Dodam li svemu tome da je 1979. Homeini proglasio Islamsku Republiku Iran onda ovaj datum vidim u sasvim drukčijem svjetlu.
No, bilo je i pozitivnih obrta u istoriji. 2001. je uhapšen Slobodan Milošević, vjerovatno sa kobnim zakašnjenjem od najmanje 10 godina. Prvom omladinskom radnom akcijom u poslijeratnoj Jugoslaviji 1. aprila 1946. počela izgradnja željezničke pruge Brčko-Banovići. U izgradnji 90 kilometara pruge učestvovalo je 60.000 mladih iz cijele Jugoslavije. A ja sam kao klinac učestvovao u radnoj akciji izgradnje drugog kolosijeka te pruge trideset godina kasnije. Prvog aprila te 1976. u Kaliforniji Stiv Džobs i Stiv Voznijak osnivaju firmu Epl koja će biti jedan od pokretača kompjuterske revolucije.
Čkaljin rođendan
Tog dana su se sasvim ozbiljno rađali i još ozbiljnije umirali poznati i nepoznati ljudi. U nizu rođenja izdvaja se čuveni njemački kancelar Bizmark, koji je rođen 1915. Prvoaprilska djeca su i Nikolaj Gogolj (1809), Rudi Čajavec (1911) - partizanski pilot i čovjek po kojem je nazvan moj prvi televizor, Oliver Ivanović (1953) koji bi ovog prvog aprila navršio 70 godina da ga nisu mučki ubili. A Margita Stefanović, muzička vila EKV-a, navršila bi 64 godine da je nisu odnijeli opijatski demoni.
Jedan jedini poznati čovjek živio je u potpunosti u skladu sa datumom svog rođenja - prvog aprila 1924. rođen je Miodrag Petrović Čkalja, čovjek koji je zasmijavao Jugoslaviju.
U beskonačnom nizu prvoaprilskih smrti, izdvajam Karla I od Austrije, posljednjeg cara Austrougarske koji je svoju pokojnu carevinu nadživio skoro četiri godine, da bi umro u izgnanstvu na portugalskom ostrvu Madeiri, 1. aprila 1922.
Medijske laži
Novinske agencije su znale prvoga aprila upozoravati javnost na supstancu dihidrogen-monoksid. Ona je glavni sastojak kiselih kiša, nalazi se u tumorima i nuklearnim centralama i ako je udahnete može biti smrtonosna. Ta supstanca ima hemijsku formulu H2O i popularno se zove - voda. U ovoj šali je genijalno to što je zasnovana na potpunoj istini. Nije izrečena ni jedna laž, ali većina ljudi je obmanuta. To je već nalik školi u koju su išli i političari. Britanski javni servis (BBC) je 1957. emitovao emisiju u kojoj je prikazana reportaža iz Švajcarske. Tamo su na drveću prema autorima rasli špageti. Od osam miliona gledalaca njih nekoliko stotina je pozvalo telefonom da pita da li je to stvarno tako, a neki su htjeli da nabave sadnice.
U Americi, ni 20 kilometara od Bostona, nalazi uzvišenje Great Blue Hill, čije indijansko ime glasi Masačuset. Jedna bostonska televizija je prvog aprila 1980. javila vulkansku aktivnost na brdu, koje uopšte nije vulkanskog porijekla. Stanovnici iz okoline nisu sačekali kraj šale, počeli su da bježe. Producent emisije je dobio otkaz, a ta neuspjela šala postala je sinonim neželjenog efekta u medijima. Vjerovatno tadašnji medijski radnici nisu ni slutili da će postojati cijele zemlje, cijeli televizijski sistemi, politički pokreti, koji će prvoaprilski odnos prema istini pretvoriti u svoju poslovnu filozofiju.
Ozbiljan problem neozbiljnog dana
Ozbiljan problem imaju oni ljudi koji prvog aprila žele nešto ozbiljno da obave. To nije novost. Još prije 340 godina Poljska je jedan sporazum potpisan 1. aprila zvanično preinačila na 31. mart - za svaki slučaj. U Danskoj je 2009. zabilježeno, da su vatrogasci tek treći put reagovali na poziv u pomoć iz jedne škole - jer je bio prvi april.
Izgleda da je prvoaprilska potreba za smijehom mnogo starija nego što mislimo. Postoje istoričari koji je povezuju sa kultom boga smijeha Gela u Tesaliji. Indusi smatraju da je prvoaprilski dan šale proistekao iz njihove drevne svetkovine proljeća i radosti, a Italijani kažu da je sve počelo u starorimska vremena Danom glupana. U slovenskom, prethrišćanskom svijetu na taj dan bi se budio Domovoj, djed, starac koji simbolizuje pretke i štiti kuću. On bi se budio mrzovoljan, pa su ukućani tog dana zbijali šale, smijali se, oblačili smiješnu odjeću, kako bi odobrovoljili duha predaka.
Sasvim je drugo pitanje da li sam ja sve ovo izmislio ili samo opisao našu potrebu da se makar jednom godišnje glupiramo i slatko lažemo.
Bonus video:
