"Raduj se cvjetaj voljeni grade, s tobom su naše ljubavi i nade, radostan budi jedini dome moj“ - Miki Vukićević
Nikšić je uvijek inspirativan da se o njemu piše i pripovjeda. Nekad o lijepim, nekad o još ljepšim, a nekada i o najljepšim temama, koje ostave utisak na nas koji ga osjećamo, volimo i živimo.
Vjerujem da svih 365 dana u godini Nikšić može da ponudi užitak svojim građanima i zadovoljstvo da se po prvi put ili ponovo upoznaju sa životnom sredinom u kojoj žive i rade. Kao teritorijalno najveća opština na Zapadnom Balkanu, kako se aktuelno naziva naš region, otvara prostor za sve nas da se preispitamo koliko zapravo poznajemo svoj grad. Malo ko zna svaki kutak Nikšića, ako uopšte i ima nekog ko je uspio upoznati sve ljepote našeg grada. Smatram da Nikšić mnogo bolje poznaje sve nas koji smo njegovi i da je mnogo više posvećen nama, nego što smo mi njemu. Makar većina.
Grad rijeka i jezera, planina i visoravni, izletišta, mnogo više nego industrije. Nikad mi neće biti jasno kako je zapravo i došlo to toga da u jednom vremenu prljave tehnologije budu bolji promoter Nikšića nego prirodni resursi. I to je Nikšić izdržao, sa ožiljcima koji su morali ostati kao podsjetnik neodrživog razvoja.
Ogroman, još uvijek neiskorišćen, turistički razvojni potencijal protiče Zetom, Bistricom, Gračanicom, Mrkošnicom, Rastovačkom rijekom, Vidovim potokom, akumulira se u Krupačkom, Slanom, Grahovskom, Liverovićkom i Bilećkom jezeru, na Vojniku, Njegošu, Goliji, Velikom i Malom Žurimu, Maganiku, Budošu, Borovniku, Pustom liscu, Bijeloj gori, Javorku, Lukavici, Krnovu, Trebjesi, miruje u Zabranu Kralja Nikole, Blacama, Manitovcu, izvire i ponire u Gornjepoljskom viru.
Povoljne klimatske karakteristike pružaju benefite za razvoj tijela i duha. Zato je potrebno ulagati u obrazovanje, zdravstvo i sport, jer tu smo uvijek bili vrijedni investicija. Nadam se da će i to jednom biti na nivou koji je potreban.
Posebna vrijednost je festivalska ponuda, jer se tada vidi i da posjetioci sa strane zavole domaćine, stvore se trajna prijateljstva i svako od nas na svoj način bude promoter grada, jer uvijek se na kraju ode sa utiskom o Nikšiću i Nikšićanima.
Ipak, ono što je najinspirativnije u našem gradu su ljudi. Ljudi koji griješe, uče na sopstevim greškama i imaju hrabrosti da se uzdignu. Ljudi koji vole, daju sebe, žrtvuju se. Etimološko porijeklo riječi grad vezano je za naselja, što dovoljno potvđuje da su ljudi najvrijedniji resurs i lice grada. Nikšićani su kao Gornjepoljski vir, izviru i poniru, pa ponovo izviru i poniru i tako u nedogled. Ali su isto tako prirodni fenomen.
Nikšić je po tome prepoznat mnogo šire nego što smo svjesni. Srdačnost, solidarnost i gostoprimstvo se uči od kuće, stiče se kroz život, a Nikšić je dom iz koga to izlazi i ostaje u njemu.
Svaki dom ima i teških perioda, kada svi ukućani ne pružaju istu posvećenost, ma koliko ih bilo. I to je nešto prirodno, drugačije teško da može biti. Ali treba pamtiti vesele trenutke, a Nikšić ih ima svakodnevno.
Grad boema, pjesnika, slikara, vajara, glumaca, ne samo na pozornici nego i na životnoj sceni, ima neprocjenjivu kulturnu zaostavštinu. Nikšiću su to zlatne rezerve i garant da nikad neće bankrotirati. Zato je Nikšić i bedem protiv nekulture.
Za kraj ove tekstualne razglednice, koju uz želju da posjete Nikšić šaljem čitaocima i našoj dijaspori, preporuka da odslušaju numere naših Mikija Vukićevića, Miladina Šobića, DST-a, Pankreasa, Osme sile, pročitaju djela Dragana Radulovića i Vita Nikolića, kako bi dobili osjećaj o kakvoj sredini se radi.
Dobrodošli!
Autor je direktor Ekološkog pokreta „Ozon“
Bonus video:
