Zašto najviše o tragediji vrište novinari? Zato što su dio mas-medija, zato što znaju kako se utiče na masu i kako se oblikuje društvo. Narativ koji se plasira, naročito ukoliko se plasira kroz ključne kanale komunikacije, postaje dominantan i lako naše upliv u masu.
Iole stručan psiholog, koji ima dodira sa advertajzingom i medijima, povezaće lako uticaj medija na stanje u društvu, na mlade i kako to što konzumiraju utiče na njihovu ličnost. Danas su igrice medij za sebe. Poseban medij koji evoluira, koji se mijenja iz nedelje u nedelju i komunicira sa svojom ciljnom grupom koja je ogromna. Društvene mreže su takođe medij, jer su bazirane na komunikaciji iz minuta u minut.
Ako je nasilje svakodnevno prisutno u medijima, ako se potencira i kriminalci postaju heroji, ako na mrežama mladi “prate” takve ljude umjesto da ih prati policija, ponašanje mladih biće u najmanju ruku ili destruktivno ili nasilno. U kafiću je nasilje, u redu za burek je nasilje, u saobraćaju je nasilje, čak je i u politici nasilje.
Zato je neophodan restart, jer bez obrazovanja koje podrazumijeva obrazovanje djece, roditelja, ali i opšta edukacija stanovništva, pomaka neće biti. Masa se oblikuje kao tijesto. Ako država kontroliše sadržaj koji plasiraju mediji, može da čuva stanovništvo i utiče na budućnost. Umjesto toga, države često kontrolišu politiku u medijima, dok za sve ostalo ih briga.
Zato je važno odrediti što su uzroci a što su posljedice. Prečesto vrnjaško nasilje u Crnoj Gori ukazuje da nešto opasno tinja. Organizovan je nekoliko nedjelja protest roditelja na glavnom gradskom trgu u Podgorici. Došli su roditelji da apeluju, da dignu glas, jer su zabrinuti, jer znaju ako se sad zažmuri ili skloni pred nasilnicima, nasilje će pobijediti.
Niko ne može živjeti u balonu, izolovan od svega. Nasilje i to što čine nasilnici tiče se svakoga. Dok to dođe političarima i ostalima u glavu, mnogo će nasilja biti na ulicama. U svim bivšim jugoslovenskim republikama, sa izuzetkom Slovenije, nasilju se gleda kroz prste već dugo. Opravdanje se nalazi za navijače nasilnike, nacionaliste, sinove, biznismene, bez ideje kako će legitimisanje nasilja da se dalje reflektuje.
Kad je sistem obrazovanja uzdrman, kad se ne zna ko pije ko plaća, rizično je prepustiti djecu internetu i virtuelnom svijetu. Bez kontrole, to je put u haos. Niko se ne zalaže za metod “čvrsta ruka sve rješava”, djeca ne zaslužuju da budu prisluškivana, već da ih slušamo.
Njihov svijet je kompleksan, u roku od deset godina svijet se u potpunosti promijenio. Novi klinci žive u novom svijetu, digitalnom svijetu. Ako im se oduzme iPad i telefon, oni su izolovani. Ako im se sve da neograničeno, oni su preizloženi. Djeci treba balans i usmjerenje, da se snađu između dva svijeta, njihovog i našeg. Mora im se pokazati kako na telefonu ili iPadu mogu da dizajniraju, da uče, da budu kreativni, da postoje razne aplikacije koje su korisne, fenomenalni programi, da i oni sami budu inovativni. Ne smije se djeci dozvoliti da se navuku na nasilje.
Nakon tragedije, neko zaćuti a ostali se prave pametni. Sve što vidimo na televiziji, sve što pročitamo na telefonu utiče na nas. Da nije tako, nijedna firma ne bi ni cent trošila na bilborde, reklamne blokove i banere. Zato i država i države moraju da znaju, da ako dozvole da loš sadržaj ide u medije, može zatrovati mnogo djece i ljudi.
Pošto što bude, uzalud odvajamo što su uzroci a što posljedice.
Bonus video:
