Gorko je razočaran svako ko se nadao da bi Turska nakon više od 20 godina mogla dobiti novog čovjeka na čelu države: Redžep Tajip Erdogan je stari i novi predsjednik.
Njegova pobjeda nije došla tek tako. Kao predsjednik, Erdogan je imao sve mogućnosti da svoju predizbornu borbu vodi uz veliku medijsku kampanju: reklame na državnoj televiziji i veliki nastupi širom zemlje i sve plaćeno iz državne kase.
A njegov protivnik Kemal Kiličdaroglu? On je raspolagao ograničenim sredstvima iz stranačke kase, i nije ga bilo u ionako glajhšaltovanim medijma. To bi moglo i ovako da se predstavi: trka u kojoj opsluživan profesionalcima Erdogan vozi Formulu 1, a Kiličdaroglu neku krntiju.
Pravi razlog Erdoganove pobjede
Postoje tri ključna razloga koja su uticala na izbornu kampanju i rezultat u Turskoj.
Prvo: u februaru je Turska doživjela stravičnu prirodnu katastrofu, razorni zemljotres u kojem je poginulo više od 51.000 ljudi.
Drugo: zemlja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, sa najvećom inflacijom u posljednjih 20 godina, takođe je viskoa stopa nezaposlenosti posebno među mladima. I odliv mozgova proteklih godina dodatno slabi privredu.
Treće: od 2015. u zemlji se nalazi veliki broj izbjeglica, uglavnom iz Sirije, Iraka, Irana i Avganistana, prema podacima UNHCR-a, njih oko 4 miliona. I Erdogan i Kiličdaroglu su tokom predizborne kampanje više puta govorili da će riješiti „problem izbjeglica". Kako? Jednostavno - „sve će ih poslati kući".
Većina birača vjeruje da će rješenja za sva tri problema prije naći iskusni Erdogan, nego opozicioni lider Kiličdaroglu koji nikada nije bio u vladi.
Kako dalje u Turskoj?
Erdogan je već u svom prvom govoru poslije pobjede, u nedjelju uveče u Istanbulu, ponovo oštro napao opoziciju i LGBTI+ zajednicu. To je signal da će situacija i dalje biti teška, kako za opoziciju, tako i za manjine u zemlji. Ostavši u modusu izborne kampanje, Erdogan je sa krova otvorenog autobusa u Istanbulu svojim biračima poručio: „Ova pobjeda je samo početak. Iduće godine na lokalnim izborima ponovo ćemo osvojiti Istanbul i Ankaru!"
To je poruka gradonačelnicima stranke CHP, Ekremu Imamogluu iz Istanbula i Mansuru Javasu iz Ankare.
Takođe je jasno da Erdogan, sada hitno mora nešto preduzeti kako bi podstakao ekonomiju u Turskoj. Stoga ne iznenađuje njegova izjava u Istanbulu, u kojoj je on naglasio čestitke koje je dobio iz bogatih država Persijskog zaliva: „Krenuću na put zahvalnosti u taj region". To je znak, smatraju eksperti, da će se tamo snabdjeti svježim kapitalom.
A poraženi lider opozicije?
U mnogim zemljama svijeta, poraženi kandidati se nakon poraza na izborima povlače kako bi ustupili mjesto nekom drugom i omogućili novi početak. Ali, u Turskoj se to ne radi.
I zato nije bilo iznenađenje kada je Kiličdarogu u nedjelju uveče, umjesto najave ostavke, rekao da ostaje na čelu svoje stranke, ne želeći da razočara one koji su ga podržavali.
Pitanje je da li je to pravi signal za nestabilnu opoziciju.
Činjenica je: Erdogan će u budućnosti rijetko imati dodira sa predsjednikom CHP Kiličdarogluom - koji nije osvojio ni mandat u parlamentu.
A Erdoganu je već obezbijeđeno mjesto u istoriji: kao predsjednik koji je Tursku republiku poveo drugi vijek postojanja, kao ličnost koja, računajući i ovaj petogodišnji mandat, namanje četvrt stoljeća značajno oblikuje Tursku.
Bonus video:
