Da vam je nekad neko rekao da bi neobični (i neprozirni) svijet kriptovaluta mogao imati uticaja na crnogorsku politiku - naravno da biste se samo nasmijali.
Jasno je - na crnogorsku politiku mnogo više uticaja imaju vjerske zajednice, epska nadahnuća, narodna književnost (i narodne pjevačice), živopisni prevaranti, ruski špijuni, italijanska mafija, zapadne ambasade, ideološke traume iz djetinjstva i rane mladosti, sjećanja na savjete pokojne babe Janice, obećanje dato striku Peru, provincijske fantazmagorije kroz istoriju, Vučićevi sendvičari...
Sve pobrojano (i još mnogo toga) izvjesno ima više uticaja nego nešto (kriptovalute) što zapravo apsolutna većina ne razumije. Te je, kao takvo - nejasno, izuzetno pogodno za naraciju kakvog blic spina. U koji, dalje, možete utrpati svašta.
Poznajete li nekoga ko vam je išta suvislo kazao o kriptovalutama? Sjećam se termina “rudarenje”? Suludi trošak struje, nešto o čemu su svi pričali, ali, izvjesno malo ko je razumio suštinu stvari. A u današnje vrijeme ljudi vole tu vrstu nejasnosti, neprozirnosti. Funkcioniše na tržištu nade, to je dovoljno.
Možda bi se moglo reći da logika kriptovaluta počiva na namjeri da se “produkcija novca” odvoji od države, ali iako je malo vjerovatno da je “u ovoj fazi našega razvoja” takvo što moguće, očito postoji neka siva zona koja na određen nečin eksploatiše samu ideju o “nezavisnom” novcu. Makar kroz traženje modusa da se tako subverzivna ideja učini mogućom. To je vjerovatno najtemeljniji udarac u aktuelni (i poznati) koncept države.
Naravno, nekome ko je formiran u analogno doba, izvjesno, sve to djeluje kao predvorje naučne fantastike. Ali tako je bilo i sa kompjuterima i mobilnim telefonima...
Sve o čemu govorimo čini ovaj svijet kriptovaluta rajskim predjelom za prevarante svakakvih vrsta. Opsjenare našega vremena. Mediji ovim likovima daju neku vrstu mističke aure - pa ih ljudi nerijetko doživljavaju kao nove šamane. Ideja da neko ex nihilo stvara novac je samo postmoderni odjek drevne alhemijske fascinacije.
Svojevremeno je pisano o izvjesnoj “kraljici kriptovaluta”, Bugarki Ruži Ignjatijevoj (ako sam dobro zapamtio ime), koja je izgleda bila majstor da obrlati investitore. Onda je samo nestala. Očito je to narativni klimaks koji neizostavno prati ovu priču o finansijskim “čarobnjacima” našega doba. Ovaj naš Koreanac to nije uspio. Na radost mnogih, reklo bi se.
U spisku fenomena koji utiču na cg politiku to je izostavljeno, ali nema sumnje da i “udbaške” prevare, očito, i dalje imaju svoje dejstvo. Nakon svih ovih godina, taj rukopis ne blijedi, taj eho ne prestaje... To vam je žanr-svaštojed: sve što utrpate u takvu priču prolazi. Kao što vidite. Još ako ubacite i neki laptop, eto priče za svačije uši.
Riječ “kripto” (od helenskog “kriptos”, u značenju skriven) u mnogim izrazima srijećemo kao prefiks koji upućuje na “skrivenu” ili “tajnu” prirodu nečega, a u novije vrijeme, njenoj slavi, pored valuta, posebeno su doprinijeli tzv. kripto-telefoni.
Evo vam primjera. Recimo, kad čujete “kriptoscenario”, odmah vam je jasno da je riječ o skrivenom scenariju, odnosno planu. Vlažni san svih manipulanata. I teoretičara zavjere, naravno. Iza svega, vjeruju oni, postoji neki skriveni plan.
Onda, možete naići na “kriptodiktatora”. Neko ko se izdaje za demokratu, a zapravo je diktator. Može biti čak i smiješan (obično jesu), ali to ne umanjuje ozbiljnost učinka. Tu je sigurno i kakav “kriptofašista”, bar toga ima svuda oko nas. Uzgred, nerijetko se takvi bez zazora pozivaju na antifašizam.
A ponekad shvatite da na domaćoj javnoj sceni pokvareniost i pakost nisu nimalu skriveni, odnosno da im ne treba prefiks “kripto”.
Neke su stvari nekad naprosto - bjelodano jasne.
Bonus video:
