I ovoga ljeta sam na Durmitoru. Suša i vrelina. Crno Jezero ne pamtim tako malo. Kažu mi, „Ove godine ni Čeline nijesu pukle“. Poklonici Durmitora znaju za prirodni fenomen zvani Čeline. Ostali neka se potrude i saznaju.
Četvrtak je pazarni dan i treba poraniti ako namjeravate da kupite ribu, sir, kajmak. Proizvode koje donose i prodaju sami proizvođači. Priča o lošoj organizaciji korišćenja nove i velike zgrade pijace - izostaće i ovoga puta. Imalo bi smisla da opštinska uprava potraži dobar sturučni savjet i plan korišćenja zgrade pijace. Ima dosta prostora, ne samo za izlaganje i prodaju poljoprivrednih i proizvoda domaće radinosti, već i za mnoge privlačne radionice tokom ljetnje (možda i zimske?) sezone.
Upravo zbog slabe organizacije korišćenja prostora pijace, izvanredni planinski proizvodi, planinski darovi, su prepoznatljivi samo domaćim kupcima. Turisti neke od tih darova niti prepoznati ni pronaći ne mogu. Toliko je u Crnoj Gori studijskih programa tipa Menadžment u turizmu, da bi tokom turističke sezone u svakom gradu mogao biti zanimljivo predstavljen pazarni dan. Sa prigodnim objašnjenjima o lokalnim proizvodima. Poljoprivrednim, domaće radinosti, novim proizvodima na osnovu tradicionalnih tehnologija i dr Vuk Karadžić bi rekao „ Ne da se - ali će se dati“!
Od planinskih darova, posebno je kvalitetna pastrmka i losos pastrmka iz ribnjaka Tušinja, vlasnika Miroslava Đurišića. Riba vrhunskog kvaliteta i ukusa. Prošlog sam četvrtka malo zakasnila, ribe koju sam htjela više nije bilo. „Trebalo je da mi javite, ostavio bih“ kaže Miroslav. Ako se četvrtkom zadesite u Žabljaku ili prolazite kroz Tušinju, potražite Miroslava Đurišića i probajte ribu iz njegovog ribnjaka.
Dok planinske rijeke nestaju u nasrtaju države i koncesionara malih elektrana, uopšte nije pravljen elaborat o korišćenju tih voda za proizvodnju ribe, kao i za atraktivnu turističku ponudu: ribolov na planinskim rječicama i potocima („divljim vodama“). Ima uspješnih proizvođača ribe u Pivi, Komarnici, Šavniku u Vranešu, u Bistrici. Mnogi od njih su dobili kredite preko IRF, što je dobro i značajno. Ali, šta je sa zaokruženom proizvodnjom? Uzgoj pastrmke, losos pastrmke i dr. može biti uspješan dio grane ribarstva. Uz preradu, naravno. U Ribarstvu na Rijeci Crnojevića? Koje se već decenijama bezuspješno privatizuje - a uspješno uništava. Mnogi se sjećamo proizvoda Ribarstva, toplodimljenog krapa, pastrmke, ukljeve. U vrijeme SFRJ, kao i SRJ, na prijemima u SIV-u neizostavan je bio delikates: dimljeni jezerski krap, proizvod Ribarstva iz Rijeke Crnojevića. Naški rečeno - da se dočeka svaki stidni gost. Iz Tušinje je i pčelar Čurović, proizvodi i prodaje, provjereno, vrhunski med. Kaže da iz Tušinje dolazi traktorom, bolje bi bilo autobusom ali stalne autobuske veze nema od kada je napravlje novi put Šavnik Žabljak. Prevoznici idu, razumljivo, samo tim putem, a brojna domaćinstva uz puteve Boan - Žabljak i Šavnik - Mljetičak - Žabljak, prepuštena su snalaženju za prevoz. I kod drugih pčelara iz durmitorskog kraja ima kvalitetnog meda. Prava bi atrakcija bila pijačni sektor sa pčelinjim proizvodima i prigodnim brošurama o lokalitetima, pčelaru i pčelinjaku, sastavu pčelinje paše i dr. Ne da se - ali će se dati!
I dok tako zagledam spisak za kupovinu krećući prema dijelu gdje su mliječni proizvodi i domaći suhomesnati delikatesi, čujem da me neko zove. Okrenem se, kad prošlogodišnji poznanik Đorđije Rondović iz Tomaševa. Upoznali smo se prošlog ljeta, kod njega sam nekoliko puta kupila izvrsne maline i suve vrganje. Pitam gdje je ovoga ljeta pazarnim danom, kaže da donese maline i drugo i proda nakupcima, mnogo je posla na imanju, a sin radi u Tivtu. „Tražio sam Vas“, kaže, „da Vam predam ovaj poklon“.
Pruža mi lijepo dizajniranu bocu sa malinama u rakiji. Misleći da je to voćni liker pitam koju rakiju koristi. „Pravim rakiju od malina, a ovim poklonom sam htio da zahvalim za lijepe riječi o meni i mojim proizvodima“ (Tekst „Ukus malina“, Vijesti, avgust 2016). Zahvaljujem na pažnji i poklonu, kažem da sam samo napisala svoje zapažanje i utisak o njegovim malinama. „Vi se sa uvažavanjem odnosite prema čovjeku i njegovom radu, to je razlog za poklon“. Duž puta od centra Žablaka prema Crnom jezeru, mnogo je štandova na kojima se prodaju voćni likeri, med, ljekovite trave, šumsko voće i prerađevine. Iz razgovora sa prodavačicama i prodavcima saznajem da strani turisti dosta traže likere od šumskog voća. Koliko se ova proizvodnja kontroliše, ne znam. Sigurno je da proizvodi od šumskog voća treba i mogu da budu prepoznatljiv proizvod koji se nudi turistima. Ali i zaštićen, kontrolisan i atestiran.
Na Dnevniku RTCG saznajem da je ovoga ljeta Žabljak i Durmitor posjetilo sto pet hiljada turista. Za ovdašnje Komunalno, veliko opterećenje. Parking u centru i kod rampe prema Jezeru je tema od koje, reklo bi se, bježe i gradska uprava i uprava NP. Kolona autobusa, parkiranih od uprave NP pa do same rampe na šetnici do Jezera, a sa druge strane parkirani, na dijelu kolovoza, automobili svih mogućih registracija. Po sve većoj gužvi i saobraćajnom haosu , reklo bi se da zaista broj posjetilaca NP Durmitor raste. Jasno je da treba hitno, a i profitabilno bi bilo, izgraditi parkinge, a ponuditi posjetiocima električni vozić od parkinga do Jezera, ko ne može da ide pješke. Možda će se i to dati - uskoro. Da nam saobraćajni haos ne pokvari utiske divnih durmitorskih planinskih darova i pejzaža.
Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG
Bonus video:
