“U kafani Složna braća, svi pošteni, globalno”. Tako glase stihovi pjesme koja je bila špica za seriju. U toj kafani spajalo se nespojivo, sjedjeli su za istim stolom političari, ratni profiteri, šverceri, lažovi, budale i prevaranti. Dešavalo se da naleti i po koji naivni pošteni čovjek, a po pravilu dramaturgije, naravno da je pošten čovjek najviše ispaštao.
Malo je naroda izašlo na izbore. Niko se nije začudio. Pravdali su to činjenicom da je Đoković igrao u nedjelju. Bilo je finale, ali nije finale trajalo čitav dan. Nešto drugo je posrijedi. Narodu se nije izlazilo. Jedna vlada, druga vlada, padaju, dižu se, pa zatim tri izbora za redom. To su tri kontinuirane kampanje, dozlogrdilo je ljudima.
Falilo je motivacije, partije su se tek u nedjelju popodne aktivirale da na društvenim mrežama pozivaju ljude da izađu. Čak je bilo i koalicija koje su slale bljutave sms-ove sa ciljem da pozovu ljude da izađu i glasaju, a desio se kontraefekat, ostalo je još više ljudi kući, praktično iz inata. Totalna demotivacija.
Nije to ništa novo. Mnogo ljudi smatra da je Milo pao. Pa kao što kaže Jokić, možemo da idemo kući. Ili da ostanu kući. Pojavila se reakcija koja se može nazvati “svejednoća”. Odnosno, sad neka rade što god hoće. Otuda i ne čudi što su manjine odlično prošle na izborima, jer njihovo biračko tijelo je motivisano. I dalje se bore za svoja prava, znaju zašto se zalažu i glasaju. Što bi rekli, svaka im čast. Pokazalo se jasno, less is more. Kao u advertisingu, isto pravilo važi.
Kako su svi sebe nazvali pobjednicima, narodu ostaje da po izrazu lica provaljuje ko je stvarno pobijedio. Jer, svaka je koalicija slavila za sebe, pokušavajući da se nametne kao najveći slavljenik. Zato se gleda u pasulj, bolje gledati izraze lica nego slušati ono što govore. Više će se saznati iz alternativnih metoda tumačenja političke situacije.
Ali sad slijede pregovori. Odnosno, više će to biti dogovori. Ko zna ko ima kakve kečeve u rukavu i ko je na što spreman. Crnu Goru očekuje vrijeme slično onom kakvo je bilo u Srbiji nakon 5. oktobra. Svi će se praviti pošteni, ali će svi gledati svoj interes. Kako je ovo vrijeme apsolutne digitalizacije, vjerovatno da će u narednih godinu dana početi da se pojavljuju novi mediji kao pečurke. Moraće scena da se iskristališe, a svaka partija biće firma za sebe.
Mediji su oružje, a nikad lakše nego danas kreirati medije. Kad govorimo o portalima koji se pojavljuju, oni uglavnom služe kao oglasna tabla. Tu se plasiraju informacije, bez obzira da li su tačne ili su podmetnute kao polu-istina. Nije cilj informisati objektivno građane, cilj je plasirati informaciju koja će odjeknuti. Medij traje koliko i ta vijest, čim završi posao, može i da se ugasi, jer nema dalju svrhu.
Zato će biti zanimljiva trka. Opet je u igri čuvena brzalica, koja se pokazala univerzalna, za sva vremena: “kome crkva, kome narod, kome stranka, kome banka”. Svi bi sve a niko ne da ništa.
Novinari će postavljati pitanja, dobijaće neodređene odgovore, jer niko ne zna što će biti. Ali nove vlade mora biti, tako da će biti što biti ne može. Neko će popustiti, moraće se dogovoriti.
Dobićemo neku novu Složnu braću, sa nadom da će biti ozbiljniji od likova iz čuvene serije. Nadajmo se da će biti pošteni, kao što govore stihovi pjesme iz špice. Globalno.
Bonus video:
