U ovom trenutku postoje četiri scenarija za razvoj svjetske ekonomije. Tri od njih predviđaju pojavu ozbiljnih rizika i to sa dalekosežnim posljedicama za tržišta.
Najpozitivniji scenario je “meko slijetanje”. U njemu centralnim bankama razvijenih zemalja uspijeva da snize inflaciju do ciljanog nivoa od 2% a da se pritom ne isprovocira recesija. Postoji i vjerovatnoća “skoro mekog slijetanja”. U njemu se takođe dolazi do ciljanog nivoa inflacije, ali pomoću relativno umjerene (kratke i “pliće”) recesije.
Treći scenario je “tvrdo slijetanje”, u kome će za povratak na inflaciju od 2% biti potrebna produžena recesija sa potencijalnom finansijskom nestabilnošću (više teškoća za banke, a kod institucija sa visokim stepenom zaduženosti javiće se ozbiljni problemi u ispunjavanju dužničkih obaveza). Ako nastojanja da se inflacija obuzda isrpovociraju ozbiljnu ekonomsku i finanijsku nestabilnost, onda postaje moguć četvrti scenario: centralne banke će se uplašiti i odlučiti da dozvole inflaciju višu od ciljane, što stvara rizik da se inflatorna očekivanja izmaknu kontroli i da se pojavi spirala rasta plata i cijena.
Kako stvari sada stoje, eurozona je već u tehničkoj recesiji: BDP je padao u četvrtom kvartalu 2022. i u prvom kvartalu 2023. godine, pri čemu inflacija ostaje znatno viša od ciljane (iako je i ona pala u posljednje vrijeme). U Velikoj Britaniji recesija još nije počela, ali je tempo rasta ekonomije usporen i inflacija ostaje uporno visoka (više od prosjeka u zemljama članicama OECD). Sjedinjene Države su se suočile sa naglim usporavanjem tempa rasta u prvom kvartalu, iako je bazna inflacija (koja ne obuhvata cijene hrane i energije) i dalje visoka (ona pada ali je i dalje viša od 5%).
Istovremeno, u Kini je ekonomski oporavak nakon kovida, izgleda, zaustavljen, što dovodi u pitanje dostizanje ciljanog tempa rasta od 5% u 2023. godini koji je zacrtala vlada. I druge zemlje u razvoju i granične ekonomije pokazuju relativno anemičan rast u odnosu na svoj potencijal (sa izuzetkom Indije), pri čemu mnoge i dalje pate od veoma visoke inflacije.
Koji od četiri scenarija je najvjerovatniji? I mada u većini razvijenih zemalja inflacija pada, to se ne dešava onoliko brzo koliko su to očekivale centralne banke. To se dijelom objašnjava povećanom potražnjom na tržištu rada i brzim rastom plata, što povećava inflatorni pritisak u radno intenzivnim uslužnim sektorima. Osim toga, ekspanzionistička budžetna politika nastavlja da podstiče potražnju i doprinosi očuvanju visoke inflacije.
Sve to centralnim bankama otežava ispunjavanje direktiva za održavanje stabilnosti cijena. Očekivanja tržišta koja su se nadala da će centralne banke okončati proces podizanja kamatnih stopa i čak početi da ih smanjuju u drugoj polovini 2023. godine - nisu se ostvarila. Federalne rezerve SAD; Evropska centralna banka, Banka Engleske i većina drugih najvećih centralnih banaka biće prinuđene da još više podižu stope prije nego što će moći da predahnu. Kada se to desi, ekonomsko usporavanje biće vidljivije, a to će povećati rizik ekonomske kontrakcije i izbijanja novih problema sa dugovima i bankama.
Istovremeno geopolitički događaji (neki od njih su sasvim neočekivani, kao npr. jalovi marš “Grupe Vagner” na Moskvu) nastavljaju da guraju svijet ka nestabilnosti, deglobalizaciji i jačem fragmentiranju. A Kina, u kojoj ekonomski oporavak nakon kovida slabi, mora da počne ili da sprovodi agresivnu politiku stimulisanja (sa implikacijama u cijelom svijetu) ili da rizikuje da značajno odstupi od ciljanog tempa rasta.
Postoji i pozitivna strana. Prijetnja ozbiljne kreditne krize je popustila nakon bankrota banaka u martu, a cijene nekih roba su pale (djelimično zbog očekivane recesije), što je pomoglo da se obuzda inflacija cijena roba. Zato rizik od “tvrdog slijetanja” (treći scenario) izgleda manje vjerovatan nego prije svega nekoliko mjeseci. Ipak, na fonu uporno visokog tempa rasta plata i bazne inflacije, zbog čega su centralne banke prinuđene da povećavaju kamatne stope, tokom iduće godine mnogo je vjerovatnija kratka recesija koja ne ide po dubini (scenario broj dva).
Ako se ta umjerena recesija materijalizuje, ona može značajnije smanjiti povjerenje potrošača i preduzeća, stvarajući uslove za početak ozbiljnijeg i dugotrajnijeg pada i pojačavajući rizike od finansijskih i kreditnih problema. Suočene sa mogućnošću da se drugi scenario razvije u treći, centralne banke mogu se uplašiti i dopustiti da inflacija ostane znatno iznad 2% kako ne bi isprovocirale novu tešku ekonomsku i finansisjku krizu.
Zbog toga ostaje trilema monetarne politike koja se pojavila početkom 2020-ih. Pred centralnim bankama je izuzetno težak zadatak da istovremeno postigne tri cilja - stabilnost cijena, stabilnost tempa rasta (bez recesije) i finansijsku stabilnost.
Kakve su posljedice ovih scenarija za cijene finansijskih aktiva? Za sada, tržište američkih i globalnih akcija se preokrenulo 2022. i prinosi na obveznice su blago pali. Ti trendovi odgovaraju scenariju “mekog slijetanja” svjetske ekonomije: inflacija se smanjuje do ciljanog nivoa, a ekonomsku kontrakciju je moguće izbjeći. U međuvremenu, američke akcije - prije svega u tehnologiji - podstaknute su entuzijazmom oko generativne vještačke inteligencije.
Ali čak i kratka i "plitka" recesija (da ne govorimo o "tvrdom slijetanju") može izazvati značajan pad američkih i svjetskih akcija. A ako se centralne banke dodatno uplaše, onda će rastuća inflatorna očekivanja podstaći dugoročne prinose na obveznice, a zatim naštetiti cijenama akcija tako što će povećati diskontne stope koje se primjenjuju na dividende.
Mogućnost jakog uragana danas je manja nego prije nekoliko mjeseci, ali nas, po svemu sudeći, čeka tropska oluja koja može napraviti znatnu ekonomsku i finansijsku štetu.
Coypright: Project Syndicate, 2023 (prevod: N.R.)
Bonus video:
