Olujni oblaci prvo su pravili haos nad Zagrebom, a onda su svratili do Beograda. Podgoricu su zaobišli. Ali jedna medijska nepogoda stigla je u Crnu Goru. Navikli smo da Tamara Nikčević gosti Mila, ali ovog puta umjesto Mila stigao je Milomir. Marić Milomir. Umjetnik Đukanović bio je odsutan.
Televizija je Gradska. Kao. Emisija nosi naziv Aritmija. Stvarno. Pretenziozno, kako i priliči Tamari. U vrijeme post-korone, kad mnogima šteka srce, nazvati emisiju Aritmija, ekvivalentno je nazvati plažni bar Kovid. Marić VS Tamara, mnogi su mnogo očekivali od tog sudara titana. Spremila se Tamara, naoružala se pitanjima, naoštrila pogled i kao i uvijek, sve shvatila preozbiljno. Za početak, sebe.
Ali Marić je od prvog pitanja startovao svoj performans. Obesmišljavao je sve, pitanje za pitanjem. Uspio je u nemogućem, da se izvuče, da izbjegne Tamarinu paljbu. Uspio je u još nečemu, uradio je što niko nikad nije, izmamio je Tamari Nikčević osmijeh. Zauvijek preozbiljna, nije izdržala, nasmijala se. Hvala nebesima.
Rableovski, Marić je vrtio svoju priču. I niko nikad neće saznati, kad je bio ozbiljan a kad se sprdao. Fino kaže Flober: “Istine nema, postoji samo percepcija.” Dokazao se Milomir kao maher, jer iako ga svi tumače po posljednjoj fazi, nije ga lako preveslati, jer u njemu ima još iskustva od ranih radova. Bljesne erudicija, humor i autoironija, a sa druge strane samo vreba krutost. Ispostavilo se da se Tamara prevarila, Marić ipak nije laka meta. Navikla da postavlja pitanje i daje sama 90 posto odgovora, našla se u čudu. Marić je driblao lako. Nije to Bešlin da počinje većinu odgovora sa “Da, da, tako je”.
Marić je nekad bio vrhunski novinar. Sad je showman. Sve priznaje, ne potpisuje ništa. Štancuje emisije, relativizuje i sprda se kad god može. Ko to ne kapira, lako će ga izvozati. Tamara i dalje pokušava da živi od stare slave, zaboravljajući da je i ona bila dio šoua, da je davno zagazila u Pink.
Bila je to nesvakidašnja emisija, iako nije bilo aritmije. Ne zna gledalac za koga da navija. Na koju god stranu simpatije da prevagnu, pogrešno je. Ali pokazalo se, da kad Tamara preko puta sebe ima neistomišljenika, uvijek izgubi. Ni kićenje skupim brendovima ne pomaže.
Za očekivati je bilo da pobijedi Marića. Bilo je izvodljivo, ali Marić se može pobijediti samo humorom. Da je reprezentativka Gradske televizije iskoristila podgorički humor, bila bi to win-win situacija. Ali ona u sebi nema ni zrno humora. Na cijeloj toj televiziji nema ni u naznakama tog brutalnog podgoričkog humora, koji bi možda doskočio Marićevoj kaldrmaškoj dovitljivosti i autoironiji.
Zanimljivo je da je Marić uspio da preotme emisiju i da napravi svoj šou. Izbirikao se godinama sa raznim profilima ljudi, pa što ne bi lagano i preveslao Tamaru Nikčević. Bilo je lako, iako smo očekivali više od Tamare. Izgubila je 3:0 na domaćem terenu.
Bila je to zanimljiva emisija. Već je imala odjeka, jer se mnogi svađaju, Marić i posle šoua pravi još veći šou. Sa kim god se sretne, nastane spektakl, prijateljstva se ruše, gori tviter, pišu se kolumne.
Ipak ima talenta Tamara, ponekad nesvjesno napravi gledanu emisiju nalik rijalitiju, iako nije postigla ono što je htjela, naprotiv. Nije zablistala.
Bonus video:
