Sve što se u društveno-političkoj stvarnosti ove zemlje događa, postalo je puka estradna djelatnost, takoreći grand show za sirotinju koja se bandoglavo odbija od nemila do nedraga. Drugim riječima, dok se ispod žita i iza brda neprestano spremaju nove prevare za ojađivanje i dezintegraciju države, njenog smisla i razloga postojanja, u javni se prostor svakodnevno prosipaju tone i tone sadržaja koji jedinu svoju svrhu ima u zamajavanju, skretanju sa krucijalnih problema egzistencije i opštem zaglupljivanju. Uz još sveprisutni strah, manipulaciju njime i etnonacionalnim narativima, to je slika i (ne)prilika svih naših nastojanja i čežnji. Sve što se ovdje pokuša uraditi, pomjeriti, sve što se pozitivno riješi i desi, začas biva pometeno tom mašinom za mljevenje razuma. Ona je tako naštelovana, njena suštinska svrha je da razvaljuje i demontira, ostavljajući svaki put iznova osjećaj beznađa koji ispunjava svaku poru drugačijeg modela supostojanja i izgradnje života ovdje, na osnovama koje neće biti do mračnjaštva porinute u nesigurnost i permanentnu kolektivnu neurozu.
Kao posljedice toga imamo sluđenu javnost, provincijaliziranu kulturu, onepismenjene generacije odgojene na monoetničkoj isključivosti, ksenofobnu percepciju drugog, palanačku svijest i sve ostale žalosti narcizma malih razlika. U njima pak najviše prednjači glupost, ona je krovna konstrukcija svega onoga što baza po ovoj državi kroz sfere politike i pripadajuće joj nomenklature. Politika je u Bosni i Hercegovini do te mjere odaljena od građana, svoje svrhe i suštine da se ni po čemu ne razlikuje od rijalitija koji mase drže paraliziranih mozgova ne dopuštajući im da konačno jednom razvide ono što za njih suštinski jeste dobro i važno. Stvaranje paralelne realnosti, odijeljene od prirodnih tokova života, one realnosti u kojoj je jedini modus djelovanja zatrpavanje zapaljivim sadržajima nemira i sukoba, proizvelo je građane-zombije, koji kao muhe bez glave, ako nisu pobjegli daleko, daleko, prenose one maligne mase koje im se iz stranačkih kabineta ušpricavaju u svaki pokret i svaki pokušaj djelovanja na drugačijim principima. Mi smo danas, gotovo tri decenije od kraja rata, jedno duboko bolesno društvo, podijeljeno po svim principima, nemoćno da nađe bilo kakvu svoju cvilizacijsku svrhu. Na toj goleti, na tim ruinama naše nedaće, grade se kule od pijeska, bacaju se dimne bombe pompeznosti i ekskluziviteta, a ono što nam preostaje jedno je veliko ništa. Prostor ispražnjen od suštine i sadržaja, od želje i nastojanja da se barem pokuša pronaći neki drugačiji put.
Papazjanija oko spomenika kralju Tvrtku, ispostaviće se privremena papazjanija u režiji gradonačelnice Sarajeva, jedan je od primjera kako političari, ma kojeg opredjeljenja nominalno bili, nemaju ni ukusa, ni znanja, ni svijesti o vlastitoj ulozi u društvenim i kulturnim pitanjima. Isukati jednu ličnost iz daleke prošlosti, kako bi se njome danas bilo šta dokazivalo, stara je metoda populističkih stranačkih himera. Kad nemate nešto što ste sami stvorili, kad ne znate gdje udarate i na koju stranu idete, dovoljno je samo zakopati se u prašinu i glib istorije i eto ga, eto dokaza kako smo, vaj, vaj, vaj, nekad bili moćni i veliki. To što smo nekad, iako pojma nemamo o tome nekad, možda bili takvi, danas ne znači apsolutno ništa jer sada smo nedostatni i svoje prošlosti i svoga sada. Da bi se stvari mijenjale, potrebno je poduzeti neku vlastitu akciju, kititi se prošlošću za koju nemamo nikakvih zasluga tupo je i besmisleno. Dakako, nije se docnio ni čas, već su stigle najave i iz drugog entiteta, oni će anamo udariti svoj spomenik jer viču to je njihovo. I imamo to što imamo.
Dodamo li navedenom i slučaj da je jedan od članova Predsjedništva BiH ovih dana sa suprugom viđen na tzv. Bosanskoj piramidi sunca, imamo kolektivnu sumanutost, koja pokazuje da su na ključnim mjestima u ovoj zemlji zapravo klovnovi koji nisu u stanju razlučiti šta jeste država, a šta nije država. Dok u entitetu od Petra Kočića prave strašilo za međunarodne predstavnike - trgajući ga iz konteksta, iz onoga što jeste bio, a bio je borac protiv svake vlasti koja ugnjetava, pa i vlasti koju Dodik nastoji prikačiti uz Kočićevo časno ime - član Predsjedništva BiH valjda nastoji dokazati svojim piramidalnim putešestvijem da ćemo sutra umjesto Tvrtka pred Predsjedništvom zateći, može biti, i nekog faraona. Ali, ko zna, čudni su putevi bosanskohercegovački. To što nam muzeji i druge kulturne institucije krepavaju, to što nam oni koji trebaju čuvati tu baštinu nemaju svijest o njoj samoj, to je već priča od koje smo istupili zube. Zato, dajte nam piramida i kraljeva i sve će biti u najboljem redu. Dok ne nestanemo.
Bonus video:
