Jesenji rituali na sjevernoj hemisferi sada, pored godišnje sezone gripa, uključuju i pripremu za novu varijantu kovida-19. Ove godine je to EG.5 (po imenu Erida (Eris), drevna grčka boginja razdora i haosa), podvarijanta “omikrona”, koja je već preovlađujuća u SAD, Kanadi i nekoliko azijskih zemalja.
Iako je Svjetska zdravstvena organizacija identifikovala EG.5 kao “varijantu od interesa”, ona ne predstavlja značajnu prijetnju po javno zdravlje zato što je podvarijanta. Kovid-19 je, kako se razmišlja, oslabio: vakcine su djelovale, a imunitet stada je postignut u nekim djelovima svijeta, što je dovelo do pada stope infekcije i prateće stope morbiditeta i mortaliteta sa svojih najvećih vrijednosti iz 2021. i 2022. Ipak, da li je ovo pokazatelj našeg uspješnog odgovora, ili smo jednostavno imali sreće?
Nesumnjivo, naučna zajednica se mobilisala da razvije testove, vakcine i druge terapeutska sredstva u rekordnom roku. Ali čak i u najgorem slučaju, kovid-19 nije bio tako virulentan ili smrtonosan kao prethodne epidemije. I, što je još važnije, genijalnost nauke nije bila praćena inovacijama u globalnom upravljanju.
U stvari, praćenje novih varijanti postalo je teško jer su mnoge zemlje smanjile ili obustavile nadzor i široko rasprostranjeno testiranje slučajeva za koje se sumnja da su kovid-19. Nošenje maski u javnosti i druge mjere predostrožnosti postale su izuzeci. Ovo otvara neka važna pitanja “šta ako”. Šta ako se smrtonosna varijanta pojavi u jednoj od zemalja sa niskim nivoom prihoda, gdje je manje od 40% stanovništva vakcinisano bar jednom dozom? Šta ako bogate zemlje prerano smanje opreznost? I možda najvažnije: šta ako novi virus izazove još jednu pandemiju?
Nesumnjivo je da će tog “sljedećeg puta” biti, i tada će naša nesposobnost da ojačamo upravljanje inovacijama postati očigledna. Čak i tokom pandemije kovida-19 više puta smo propustili prilike da iskoristimo naučna dostignuća za dobrobit društva.
Indija i Južna Afrika su u oktobru 2020. zatražile privremeno odstupanje od Sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS) kako bi se omogućila brza proizvodnja i distribucija vakcina i terapeutika u zemljama u razvoju.
Uprkos podršci Sjedinjenih Država (bar u principu) i desetina drugih zemalja, dogovor postignut u junu 2022. pokazao se kao sjenka prvobitne vizije. U međuvremenu je realizovan scenario koji je trebalo da spriječi napuštanje TRIPS-a, razotkrivajući nedostatke sadašnjeg sistema.
U suprotnosti sa raširenim industrijskim narativom da privatni sektor rizikuje uprkos nevjerovatnim teškoćama, razvoj vakcine je dugoročan poduhvat koji se preduzima kroz javno-privatna partnerstva. Većinu fundamentalnih istraživanja koja su dovela do stvaranja mRNA vakcina decenijama su finansirale vlade, uglavnom SAD, UK i zemalja Evropske unije. Dodatno državno finansiranje ubrzalo je istraživanje vakcina protiv kovida-19, dok su prednarudžbe miliona doza i smanjenje troškova i procedura za klinička ispitivanja dopunile režim subvencija za proizvođače ljekova. U vrijeme kada su prve vakcine protiv kovida-19 stigle na zapad, njihova proizvodnja bila je uglavnom bez rizika za Big Pharmu, što je dovelo do “masovne katastrofe globalne nejednakosti u vezi sa vakcinama”.
Farmaceutske kompanije su koristile svoju oligopolsku moć da pregovaraju o boljim poslovima za svoje akcionare, pod plaštom povjerljivosti. Južnoafrička Republika je, na primjer, platila dvostruko veću cijenu od one u EU za vakcinu Oksford-AstraZeneka, iako njen prihod po glavi stanovnika iznosi oko petinu u odnosu na onaj u EU.
“Moderna” je umiješana u spor sa Nacionalnim institutom za zdravlje oko svog patenta za vakcinu protiv kovida-19, pri čemu NIZ tvrdi da tri njena istraživača treba da budu navedeni kao ko-pronalazači. Čak i sada, dostupnost vakcina je užasno neadekvatna u mnogim afričkim zemljama, a Access to COVID-19 Tools Accelerator, inicijativa stvorena da koordinira pravičnu distribuciju testova, vakcina i terapija, suočava se sa nedostatkom novca - 247 miliona dolara.
Osim toga, kovid-19 je samo dio slike javnog zdravlja. Afrička unija je postavila cilj da do 2040. godine, preko regionalne proizvodnje, zadovolji 60 odsto ukupnih potreba za vakcinom na kontinentu. Ali čak i ovaj skromni cilj u velikoj mjeri zavisi od stranog finansiranja i suočava se sa preprekama koje kao da su ugrađene u postojeće sisteme inovacija i intelektualne svojine.
Predstojeće ispitivanje vakcine protiv tuberkuloze, koje mnogo obećava i koje finansiraju Bill & Melinda Gates Foundation i Wellcome Trust, otkrilo je kontroverzni komercijalni aranžman između Gejts fondacije i GSK-a, proizvođača vakcine. (Fondacija Gejts se dugo zalagala za ekskluzivna prava na ljekove i navodno je ubeđivala istraživače Univerziteta Oksford da se udruže sa biotehnološkom kompanijom AstraZeneca umjesto da daju neekskluzivne, besplatne licence za svoju vakcinu protiv kovida-19.)
Ovo je važno iz mnogo razloga, ne samo zato što adjuvans AS01, koji se koristi za povećanje efikasnosti vakcine, a koju će isporučivati GSK, ima ogroman potencijal za druge preparate. Jednu od njegovih komponenti, QS-21, vjekovima su gajili autohtoni narodi Čilea, što postavlja pitanje koliko i da li uopšte ova populacija ima koristi od farmaceutske monetizacije tog molekula.
Globalna zajednica je pokazala svoju sposobnost da koristi nauku i inovacije na dobrobit društva. Sjetite se kako su se prije 50 godina, kada su glad i neuhranjenost bili visoko na dnevnom redu, vlade, međunarodne organizacije i fondacije udružile da finansiraju Zelenu revoluciju i CGIAR, globalnu mrežu poljoprivrednih istraživačkih centara koja je napravila značajan napredak u prehrambenoj i poljoprivrednoj tehnologiji i politikama.
Međutim, jasno je da postojeće strukture upravljanja više ne odgovaraju svrsi. Zamislite da je inovator prezentovao tehnološko rješenje za klimatske promjene. Globalna zajednica bi gotovo sigurno pokušala da podstakne njegovu brzu i široku primjenu, a tako će biti i sa drugim inovacijama koje pokazuju pozitivne spoljne efekte.
Kažu da je “kriza nešto što je preskupo da ne bilo iskorišteno”. Kako stvari stoje, suočićemo se sa sljedećom zdravstvenom krizom u velikoj mjeri ne iskoristivši sadašnju (koja još nije završena). Pošto režimi inovacija i intelektualne svojine ostaju praktično isti, ponovo ćemo morati da se oslonimo na - sreću.
Autor je istaknuti saradnik u Centru za inovacije u međunarodnom upravljanju
Copyright: Project Syndicate, 2023. (Prevod: N. R.)
Bonus video:
