Ja sam zadatak obavio – brodogradilišta više nema. I hvala vam lijepo... Nije, a mogao je s puno ponosa da kaže premijer D.M. I ministar ekonomije. I pomorstva. I svi njihovi prethodnici. Gotovo da ih uglas čujem, dok ekranom prolaze slike tužnih brodograditelja. Na ispraćaju velikog doka u Litvaniju. Tamo će, kažu, moći da posluži još tri-četiri decenije.
Njegova sudbina uskoro čeka i mali dok. Remorkeri iz Turske trebalo bi da su već u Bijeloj. Đe će ubuduće čistiti jahte. Dok vlasnici ne shvate da im je ugodnije u Albaniji...
Za utjehu i dugo sjećanje, ostao nam je onaj grit u moru. Tako to biva poslije svake uspješne transakcije vlasti. Pretekne samo smeće...
***
I nema tu ničeg čudnog, naša vlada nikad ne ostavlja posao na pola. Uvijek dokrajči sve čega se dohvati. I svaka je u ovih 27 godina bila ista. Objektivno. Samo je zamjena figura ponekad stvarala subjektivni osjećaj da će se nešto promijeniti.
Propast pomorstva i brodogradnje počela je još ’91. Kad su hrvatski pomorski agenti pobjegli u lijepu njihovu. I da su smjeli da ostanu, ne bi imali koga da zastupaju. Jer smo vrlo brzo i efikasno ostali bez brodova. Jedan po jedan, plijenili su ih po svjetskim lukama. Zahvaljujući sankcijama, ničim izazvanim. Samo time što smo 30.000 delija poslali da izmjeste granicu sa Hercegovinom... Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva...
Bombardovali su i poharali Dubrovnik i okolinu. Donoseći doma sve što je bilo za poneti... Puk je glasao za još...
***
I dobio je tačno ono što je tražio. Fala Vladi i pameti njenih podanika, svoj zadatak obavili su najbolje ministri privrede. Sve dok, nakon njene sahrane, nije ugašen i sam resor.
Takvi nama trebaju, glasala je većina čim je nestala tekstilna industija. Čiji je posljednji proizvodni domet bio da rodno senzitivno doprinese ustoličenju mladih, lijepih i pametnih. Poslije zatvaranja Titeksovih fabrika, u pogonima je ostalo samo nešto pamučnog platna. Toliko da pokrije stid... A nije trebalo mnogo...
Od industrije građevinskih mašina nije ostalo ništa. Ako se ne broji nekoliko „Dakićevih“ bagera u Libiji i Iraku, uslikanih tokom arapskog proljeća. I grupica radnika koja se još sudi zbog plata iz prošlog vijeka...
Kombinat aluminijuma umirao je na rate. Mnogo prije dolaska Rusa. Još tokom rata. Lak je to metal, nije moralo tako dugo da traje. Ali, isplatilo se...
Onda je sahranjena i teška metalurgija. Desetkovani Nikšićani u Željezari sad zavide precima koje je zadesila otomanska uprava... Cetinjani u Obodu još čekaju performanse Marine Abramović. I čokoladu iz Ukrajine...
Tako to ide u tranziciji, objašnjavali su likovi iz Vlade pred svake izbore. Glasači su tražili još...
Zato su evo skoro tri decenije na vrhunskom tretmanu odvikavanja od plata. Nikad tim povodom zajedno nijesu izašli na ulicu. Pa ih država sad skida i sa penzija. Nema nade u plaćanje poreza i doprinosa, Vlada se upravo sprema da legalizuje to vlastito fiskalno dostignuće...
Za onaj odlazeći dok s početka priče, nagrađena je samo jedna barka. Za sve ostalo, nagrađene su sve naše vlade. Iako je u Bokeškoj noći njihov učinak u našoj propasti bio blistavo osvijetljen, bojim se da će većina na ovom pustom ostrvu i dalje glasati za još...
***
I mi smo obavili zadatak – šuma više nema... Kliknuće uskoro ministar poljoprivrede. Pridružiće mu se, valjda, i onaj prvi u Nezavisnoj... Što je svake godine udvostručavao broj domaćih junica, ne znajući da krava često oteli i muško, ili ostane jalova...
Treba da se glasne i negov nasljednik, rekorder po broju otvorenih vodovoda... Koji zasuše čim se prebroje glasovi... Šume sa sjevera sele se u Albaniju. Kontinentalne i primorske stutnjele su u požarima za mandata ovog potonjeg...
Lovćen i cijela Katunska nahija ovih dana izgledaju kao da je po njima dejstvovao Kim Džong-un, a ne Mirsad Mulić. Kopka me samo hoće li Cetinjani i ove jeseni glasati za još... Ili će prijestonicu pretvoriti u jedan veliki dok. Za temeljni remont. Koji na kopnu uvijek počinje od kormilara...
P.S. Iz prijestonice je, fala Bogu i depeesu, svoj zadatak još jednom uspješno obavio i mitropolit Amfilohije. Uoči povratka vladajuće elite s kondicionih priprema, savršeno joj je pripremio teren za izbore. Mauzolej treba porušiti, pucao je isto kao ’89. najbolji golgeter pobjedničke ekipe. Jeste, ujedinio je time ono malo srpskih navijača na Cetinju. Ostale je zabetonirao uz depees... Da se kladimo...
Bonus video:
