U toku je medijska i policijska hajka na gradonačelnika Kotora, Vladimira Jokića. Denunciranje je, u različitim istorijskim periodima, bilo tradicija u Crnoj Gori. Po mnogim lažnim dojavama mogla se i glava izgubiti. A dospijevalo se i na Grmožur, kasnije Goli otok. Od tih mučnih vremena, izgleda nijesmo odmakli. Poenta je podmetanjem nekoga izbaciti iz igre. Vladajući DPS odavno zna, ozbiljna je to partija, da su im mali izgledi za pobjedu na narednim izborima. Ako poštuju pravila i protivnika. A što se više približavaju lokalni izbori u nekoliko gradova, predsjednički, a vjerovatno i prijevremeni parlamentarni, u proljeće 2018. aktiviraće se sve moguće namještaljke (valjda ne i ponovo „državni udar“?!). Da se protivnicima DPS-a oteža i političko djelovanje, a i sam život.
Uostalom, prije malo više od sto godina (1907 - 1908.), u nemogućnosti da utiša nezadovoljstvo velikog broja podanika, knjaz je proizveo - Bombašku aferu. Sto i nešto godina kasnije, u nemogućnosti da spriječi sve veće nezadovoljstvo građana, vlast je proizvela aferu Državni udar. Sudski epilog „udara“ se odlaže i zamagljuje. Očigledno da je vika i uzbuna„ Rusija napada!“ zasnovana na Sinđi i Paju, nedovoljna za smislenu optužnicu. Suđenje u Bombaškoj aferi trajalo je od maja 1907. do juna 1908. Vidjećemo za Udar. Kako je krenulo, potrajaće! Sa stalnim insinuiranjem o krivici DF-a (pretpostavka krivice - dok se ista dokaže!) A u međuvremenu, valja i druge mjere primijeniti. Optuživanje poslanika DF-a za siledžijsko i huligansko ponašanje u Skupštini. Oduzimanje poslaničkog imuniteta čelnicima DF-a. Istovremeno, više se i ne pominje odgovornost nalogodavaca, a nema ni saopštenja ko su, za upućivanje antiterorističke jedinice na mirni protest 20.000 građana. Uz naređenje da nemaju milosti u prebijanju, gaženju, maltretiranju ljudi. Ne traže se niti znaju nalogodavci bacanja bojnih otrova na građane (suzavac je bačen kao kamuflaža). Niti se traže niti znaju nalogodavci djelovanja parapolicijskih grupa, zaduženih da počnu nerede 24. oktobra 2015. Jer mirni protest je trajao preko tri sata. Vlast je, svog autoriteta radi, malo „dinamizovala“ situaciju.
Od oktobra 2015. do oktobra 2016. je prošla godina i nije se saznalo ko je odgovoran za ponižavanje i maltretiranje građana. Do izbora koji nas uskoro očekuju, naravno, neće biti ni sudskog epiloga Državnog udara. Kao što nema epiloga ni za Telekom, ni za 11x1 miliona, ni za stomilionske pale garancije, ni za štetne privatizacije... Ali, pošto postaje očigledno farsično dokazivati da su kadrovi DPS-a superiorni (toliko je opštepoznatih činjenica o prevarama, lakomosti, nepotizmu, korupciji - direktno povezano sa DPS funcionerima), daj bar da se na vrijeme izblamira opozicija. Evo Nebojše Medojevića okrivljenog za „pranje“ novca (uz napomenu u tužbi da je taj novac legalan). U isto vrijeme, zbog propusta tužilaštva, Kalićima nije dokazano pranje više miliona eura. I tako dalje. Pokušaj da se sa skupštinske govornice pokrene istraga, kao studija slučaja, o jednom (od) štetnom ugovoru kojim je iz zdravstvenog budžeta otet milion eura - odbačen je u Tužilaštvu. Obrazloženjem da je - sve po zakonu! A povrijeđeno je pet zakona ove države! Kao što će, vjerovatno biti završen i slučaj „konsultantskih usluga“ za EPCG.
Gore navedene teme, koje potpuno isključuju DPS da ikada više učestvuje u vlasti (osim ako Tužilaštvo i pravosuđe nađu načina da ih aboliraju, što i nije sasvim nemoguće u našem Orvellendu), zasićuju poštovani publikum. Treba nešto drugo, bar za kratko. A i ovi mladi iz Demokrata je opasno zagrizli... Valja im malo „baciti kučice“ - kako kažu Podgoričani. Državljanstvo, nova tema - lov na vještice.
Donošenjem Ustava u oktobru 2007. vlasti su, u pogledu ustavnog rješenja za crnogorsko državljanstvo, s glave prekršile ustavno načelo da su svi građani po Ustavu jednaki. Naime, u tome trenutku je jedan broj građana Crne Gore (oko 20%?), shodno zakonima Savezne Republike Jugoslavije, imalo dvojno državljanstvo. Pažljivi, dosljedni i dobronamjerni predlagač rješenja pitanja državljanstva koje će se unijeti u novi Ustav, prethodnu činjenicu bi uzeo u obzir. Kao prvo, trebalo je poštovati istorijsku i geopolitičku realnost da je Jugoslavija postojala od 1918. do 1991. te da su mnoge porodice i pojedinci zbog posla, školovanja, porodičnih prilika i dr. živjeli kraće ili duže izvan svojih matičnih sredina. Da je u Jugoslaviji bilo mnogo mješovitih brakova i da je neetično isključiti mogućnost posjedovanja državljanstva oba roditelja. Zatim, od početka šezdesetih godina krenula je jugoslovenska ekonomska migracija po Evropi.
Prije toga, nakon Drugog svjetskog rata bila je brojna politička emigracija. Još prije toga postojala je i brojna ekonomska, ali i politička emigracija iz Knjaževine, odnosno Kraljevine Crne Gore. Svi ti ljudi i njihovi potomci prve, druge, treće, četvrte i n-te generacije imaju ljudsko, prirodno i istorijsko pravo da osjećaju pripadnost Crnoj Gori. Ali, tvorci ustavnog rješenja iz 2007. za pitanje državljanstva rukovodili su se samo svojom noćnom morom - da će ostati bez poluga moći. Na hiljade građana Crne Gore koji imaju i američko, njemačko, švedsko, austrijsko, luksemburško i dr. državljanstvo mogu da glasaju u Crnoj Gori. Zašto su ljudi rođeni u Crnoj Gori, koji su uzeli državljanstvo Republike Srbije (tamo su im porodice, stanovi, penzije, zdravstveno osiguranje), nakon prestanka državne zajednice Srbija i Crna Gora, brisani iz knjige državljana Crne Gore? Zašto mi, po svoj prilici drugorazredni, građani koji ukazujemo na pogibeljne greške ove vlasti, ne možemo, osim odricanja od crnogorskog, dobiti državljanstvo neke od ex YU država? Bolećivost ministara unutrašnjih poslova, kad je dvojno državljanstvo u pitanju, bila je prema onima koji podržavaju ovu vlast. Ili su na Interpolovim potjernicama!
Crna Gora je mogla da postavi originalan standard u rješavanju pitanja državljanstva, ali se to nije desilo. Već je postojao model za ugled, po kome je cijela hrvatska zajednica u Crnoj Gori imala dvojno državljanstvo. Koje i dalje imaju, što je dobro! Posebno za saradnju dviju susjednih država. Takođe veliki broj Bošnjaka ima dvojno državljanstvo, zar to nekome smeta?
Do nedavno vladajuća, koalicija DPS - SDP je privatizovala pitanje državljanstva. Sada o tome odlučuje samo DPS. Pravila su jednostavna: „Državljanstvo Crne Gore, ili dvojno, može da dobije samo onaj koji nama odgovara.“ Koliko je tu bilo zloupotreba - saznaćemo jednoga dana. Do tada, valjda ne još dugo, pitanje državljanstva služiće u stilu „ Pusti loš aber za dobru đevojku - pa udomi svoju ćoru.“ A kad se razjasni, posao je završen. Izbori su prošli!
Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakutetu UCG
Bonus video:
