Biti poslanik je ne samo čast, priznanje i prestiž nego i velika obaveza, a u našim crnogorskim prilikama i dobar biznis. Naši poslanici, ko naši, sebi su obezbijedili najbolje uslove, najveće benefite u Evropi, ako se uzme u obzir ekonomska moć države. Poslanici propisuju uslove života svih građana, a ne vidimo da se pretrgoše da poboljšaju uslove armije nezaposlenih, obespravljenih, gladnih, nemoćnih, svih onih sa bijednim primanjima i ako su njihovim glasovima se domogli parlamenta.
Kao prvo, poslanici su sebi obezbijedili zarade veće tri puta od prosječnih u državi. Stoji činjenica da više od polovine građana-birača prima mjesečno manje od 250 eura, a tome su svakako doprinijeli i poslanici koji donose zakone, propisuju uslove privređivanja pa i visinu zarada, evo već skoro 30 godina. Umjesto boljitka, narodu je sve teže i gore.
Za donošenje sistemskih zakona, nekad je potrebna i dvotrećinska većina, recimo, Zakon o radu, pa Zakon o PIO, gdje povoljniji uslovi penzionisanja kao osnovica od 15 najboljih godina nikako da ugleda svjetlost dana.
Ali kada se radi o penzionisanju poslanika, dovoljno je 55, odnosno 50 godina starosti za žene, i to pod uslovima da su imali jedan mandat i makar jedan dan od drugog mandata. Penzija iznosi 85% posljednje plate koju je poslanik primio, te da se taj zakon retroaktivno primjenjuje od 1990. Ovdje su svi jedinstveni u glasanju. Ustavni sud je te odredbe prije 8 godina ukinuo, ocijenivši da su nemoralne, neprimjerene vremenu u kome živimo, nepoštene i privilegovane, ali te penzije se nijesu smanjivale. Majkama su i smanjene i ukinute naknade, doduše i one su proglašene neustavnim.
Za obične građane, propisano je da se u penziju ide sa 67 godina starosti. Slične odredbe su ugrađene u Zakon o sprečavanju korupcije za penzije predsjednika države, Skupštine i Vlade, takođe sa retroaktivnim važenjem. Na inicijativu Partije penzionera, invalida i restitucije (PPIR), nakon velikog pritiska, tek poslije dvije godine Ustavni sud ih je stavio van snage, kao nemoralne i neprimjerene. Kako se stečena prava za njih ne ukidaju, oni koji su ih ostvarili su ih i zadržali a penzija iznosi 1.750 eura.
Naši poslanici su sebe nagradili tako da poslednju platu nakon isteka mandata primaju još godinu, a ako su pred penzijom, još jednu. Za građane tih benefita nema. Građani i poreski obveznici za takve privilegije se nijesu pitali.
Kako je kod susjeda
Beneficije crnogorskih poslanika su najveće u Evropi ako se gleda na ekonomsku moć države kao i na standard građana.
U Hrvatskoj, zastupnici u Saboru nakon isteka mandata mogu 6 mjeseci da primaju platu, a ako su pred penzijom, još 6.
U Srbiji, to pravo za poslanike iznosi 3 mjeseca.
U Makedoniji je to godina plus 6 mjeseci ako je penzija blizu.
U BIH je lani, u februaru, ukinuto pravo poslanicima na ovu naknadu, ali je bila propisana pola godine. U proceduri je vraćanje ranijeg rješenja na veliki revolt građana.
Po našem novom Zakonu koeficijent poslanika je 26, tri puta više od profesora, ljekara specijaliste, itd.
Neto plata i doprinosi iznose 2.340 eura. Kod njih nema isplate na ruke kao kod desetina hiljada građana koji primaju minimalac od 193 eura, na što se uplaćuje doprinos za PIO u iznosu od 59 eura mjesečno, pa će njihove penzije na godišnjem nivou biti koliko jedna mjesečna penzija poslanika ili ministra.
Prosječna zarada u Crnoj Gori, kraj 2016, iznosila je 503 eura, a 510 eura za jun 2017. Osnovna prosječna neto plata poslanika je 1.866 eura, plus dnevnice, paušal, rad u radnim tijelima, auta, besplatno gorivo, plaćen telefon i prevoz, odvojen život ili smještaj u hotelu a pare na ruke, a kako se noći kod prijatelja, rodbine, pa i u svom stanu ili kući u glavnom gradu, što iznosi još najmanje pola osnovne plate.
Prosječna neto zarada u Hrvatskoj na kraju 2016. je 749,70 eura, a sredinom 2017. 813,17, dok je poslanička plata 3.750 eura. U BiH je prosječna zarada krajem 2016 428 eura, sredinom 2017. 440 eura, a plata poslanicima fiksno 3.000. U Srbiji je znatno drugačije - prosječna zarada krajem 2016. je 369,70, sredinom 2017. 409,63 eura, a plata poslanika 846 eura, koliko i plata ministara. U Makedoniji je prosječna zarada krajem 2016. bila 363,5 eura, sredinom 2017. 373 eura, a plata poslanika 1.100 eura. U Sloveniji je prosječna zarada bila 1.020 i 1.032,8 eura.
Poreski obveznici plaćaju 81 poslanika u CG. Ove godine isplaćuje se puna mjesečna plata za 37 bivših poslanika. U januaru je za bivše poslanike izdvojeno 58.631,10 eura, plus još 63% za doprinose, ili 703.5 00 eura neto za godinu dana, plus 443.000 eura za doprinose. Kako rastu plate, rastu i apetiti poslanika, pa je budžet Skupštine 2011. iznosio 5,4 miliona eura, a 2017. duplo više.
EU i mi
U Evropskom parlamentu bruto plata poslanika je 7.956 eura, odnosno 6.200 nakon oporezivanja, plus još i nacionalno oporezivanje. Nakon isteka mandata imaju pravo na platu mjesec za godinu mandata. Ovakva pravila su propisana za većinu evropskih parlamenata članica EU.
Prosječna zarada u EU je iznad 2.000 eura, sa izuzetkom Italije, Grčke, Bugarske, Rumunije, Mađarske, Slovačke.
U CG blizu 3.000 penzionera prima penziju ispod 100 eura, 9.200 penzionera prima ispod 125, 38.000 penzionera prima ispod 193, što je i donja granica siromaštva, a oko 70.000 penzionera prima ispod prosječne penzije od 284 eura. Tuđa njega iznosi oko 65 eura, niske invalidnine, mala materijalna obezbjeđenja, a poslanici vladajuće koalicije su odbili predlog da se dodjeljuje dječiji dodatak od 20 eura djeci čiji roditelji ne rade.
Pitamo se čiji su to poslanici, jesu li oni narodni, i čije interese zastupaju, liše poslanika Demokrata, koji su prvi povukli korektne poteze, odrekli se telefona i auta, i uspijevaju da od svojih plata odvoje sredstva za obnovu škola i kulturnih sadržaja po CG.
Nema primjera da se odvažio ijedan poslanik protiv ovakvih neprimjerenih benefita osim poslanika Demokrata, te nije iznenađenje što osvajaju simpatije građana i osvajaju grad po grad.
Da imamo istinske narodne predstavnike, donijeli bismo Zakon o Skupštini, Zakon o Vladi, eliminisali bi sve oblike privilegija, inovirali Zakon o sukobu interesa, Krivični zakon, donijeli bi Zakon o lustraciji i mnogo, mnogo toga.
Ima li morala, ima li smisla, povećavati zarade u javnom sektoru 20, 30, 50, pa i preko 300 odsto, socijalu zamrznuti, a penziju povećati za 0,75 odsto. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Ne razumijemo kako je omogućeno da zarade u nekim društvenim i državnim segmentima budu veće i od zarada u Vladi i u Skupštini.
Partija penzionera,invalida i restitucije traži da se pod hitno prepolove zarade u javnom sektoru. Neprimjerene su i nepoštene tako drastične razlike između niskih i visokih zarada, kao i između niskih i visokih penzija. Očito da nam se ustavni princip socijalne pravde izgubio.
Nacionalni kolač kojeg imamo treba pošteno dijeliti.
Autor je predsjednik Partije penzionera, invalida i restitucije
Bonus video:
