Petak, 20. oktobar - Kakav dan... Takvoga bratstva i jedinstva srpskih i crnogorskih nacionalista nije bivalo još od one zime prije šest-sedam godina, kad je davno preminuli Njegoš popio (op)tužbu za genocid.
Tada su specijani predstavnici oba naroda objavili rat - svim Bošnjacima.
Nastojeći da i temu i rječnik vratim u legalne tokove, pokušala sam da objasnim kako izjava jednog čovjeka nije glas cijelog naroda. I da pojedinačnu optužbu za genocidnost ne treba poistovjećivati sa zahtjevom da se bošnjačka djeca oslobode obaveze izučavanja Gorskog vijenca.
Zaludu, izostale su sve četiri vrline koje je izvorna hrišćanska tradicija smatrala prirodnim: smjernost, pravednost, uzdržanost i moralna čistota.
Malo je ko javno pokazao razumijevanje za moj trud da razumijem (i) one islamske vjernike koji su neke Njegoševe stihove - "Odža riče na ravno Cetinje" - doživljavali kao uvredu, mržnju...
I da su ih pogrešnom čitanju naučili upravo njegovi branitelji. Oni Crnogorci i Srbi koji su devedesetih svojim manje brojnim sugrađanima prijetili stihovima "Trijebimo gubu iz torine" ili "Da čistimo zemlju od nekrsti"...
Na taj početni glas razuma uzvraćeno je još žešćim govorom mržnje prema Bošnjacima...
Koji je mogao biti ukinut samo ukidanjem komentarisanja kolumne...
* * *
Subota, 21. oktobar - A što je to juče toliko iznerviralo vjerujuće čitaoce da čak i ne primjećuju koliko su visok nivo srpsko-crnogorskog bratstva i jedinstva u mržnji uspjeli da postignu...
Istina, u stvari samo djelić istine koju decenijama ponavljam...
Da u portfoliju srpskog patrijarha nema - Crnogoraca.
I da je dobro što se u Podgorici obratio samo srpskim vjernicima.
Ali ne zato što on - kao i svi njegovi prethodnici - negira postojanje i crnogorskog naroda i vjernika Crnogorske crkve...
Nego zbog toga što je SPC crkva srpskih vjernika.
I što vjerujući Crnogorci imaju svoju.
To u što su je, kao instituciju, pretvorili posljednjih decenija ne može promijeniti činjenice o njenom viševjekovnom postojanju.
Uostalom, crkvu ne čine sveštenici i manastiri, ona je u izvornom smislu duhovna zajednica vjernika koja se ne može ukinuti.
Kao što se, u svjetovnom životu, ukidanjem ministarstva kulture ili pravde ne ukidaju ni kultura, ni pravda...
Pojednostavljujem?...
Ne, kod Hrista je to još jednostavnije...
A što je diglo pritisak na crnogorskoj strani?
Takođe ignorisanje istorijskih činjenica, kao jedna od posljedica trodecenijskih manipulacija bivšeg režima...
I širenje poluistina, što je samo djelimično posljedica nepoznavanja crnogorske prošlosti...
Najopasnije manipulacije i poluistine taj režim je pokušao da ozakoni.
Izazivajući tako vlastiti pad, što je dobro.
Ali i uspon vjerske i nacionalne mržnje, što je vrlo loše jer ćemo se s tim čudom nositi još decenijama...
Nije jasno?
Pojednostaviću: crkveni spor, koji traje već stotinu i kusur godina, ne može biti rješavan projektovanjem sadašnjosti u prošlost.
Niti kreiranjem lažne istorije po kojoj su svi pravoslavni hramovi u Crnoj Gori vlasništvo Crnogorske crkve.
Nijesu, i to upravo oni najveći...
A Cetinjski i Ostroški manastir?
E, za promjenu vlasnika u njihovom listu nepokretnosti vjerujući Crnogorci moraju da se sude...
Kao i za Ždrebaonik, s tim što dnevnik njegove izgradnje omogućava SPC da eventualno dokaže vlasništvo nad temeljima i pet santimetara zida...
Nad seoskim pravoslavnim crkvama, koje su uglavnom gradili mještani, odgovor na pitanje o vlasništvu daće - popis...
* * *
Nedjelja, 22. oktobar - I te, i skoro sve ostale odgovore o vjerskom - i nacionalnom, podrazumijeva se - pitanju znam već četrdeset i kusur godina...
Rođendan mi je, šezdeset peti, učestvujem samoj sebi u žalosti...
Žali bože četiri potonje decenije potrošene na pisanje...
Zaludu, kad u Crnoj Gori ima sve manje čitalaca, a sve više či(s)tača koji na glas razuma uzvraćaju - ubijanjem glasnika...
Tako to biva u državi čijih 58 posto anketiranih građana priznaje sopstvenu nacionalističku orijentaciju...
Što ubija svaku nadu u skori povratak među civilizovana društva...
* * *
Ponedjeljak, 23. oktobar - Sa gorepomenutim nacionalizmom susrela sam se prvi put u junu 1977. u Beogradu. I posljednji, što se tiče ne samo tog grada nego i ostatka Srbije.
Nacionalizam je imao srpski predznak, u izvođenju profesorice ruskog jezika koja je bila - Makedonka.
A da se to što je prema meni ispoljila zove nacionalizam, shvatila sam tek kasnije, nakon reagovanja mojih profesora etnologa...
- Koleginice, kako mislite da savladate ruski jezik kad ne stojite dobro ni sa maternjim srpskim - provocirala me na ispitu pred studentima sa svih odsjeka, ne samo mog...
- Profesorice, ja sam Crnogorka i ne stidim se što govorim crnogorski. Ako me ne razumijete, bolje da pređemo na ruski - tako sam joj nekako odgovorila.
A ona kao da je jedva čekala:
- U redu, recite mi na ruskom koliko je svinja Miloš Obrenović izvezao u Austrougarsku hiljadu osamsto i... - ne sjećam se godine...
Učtivo sročeni drski odgovor nijesam zaboravila ni poslije punih pola vijeka:
- Profesorice, izvinite, hoćete li podatke za svinje oba pola odvojeno ili zajedno - uzvratila sam na tečnom ruskom...
Naravno da sam peticu betonirala za još dva roka, a onda su mi nekolicina profesora isposlovala šesticu.
* * *
Utorak, 24. oktobar - Pošto mi ocjene ništa nijesu značile a etnologija jeste mnogo, objašnjenje profesora da je ispad njihove koleginice nacionalistički nijesam ozbiljno shvatala...
Tako je bilo sve do povratka u Crnu Goru, gdje sam godinu dana obilazila sve muzeje tražeći posao u struci.
Nijesam ga našla, a razlog sam shvatila tek kad je grupa komunista iz Centralnog komiteta pokrenula hajku protiv etnologa dr Špira Kulišića zbog jednog naučnog rada objavljenog nakon mog diplomiranja.
Naslov je bio "O etnogenezi Crnogoraca", što je inače bila i moja uža struka.
Glavni zaključak nam je, u suštini, bio isti - Crnogorci sa Srbima nemaju nekih posebnih etničkih veza osim slovenskog porijekla...
Te 1980. umro je Josip Broz i - prepreka za širenje srpskog nacionalizma više nije bilo.
Nije bilo ni crnogorskog nacionalizma, iako je svaki otpor prekrajanju crnogorske istorije proglašavan atakom na srpstvo.
Nakon 35 godina pauze, za koju je zaslužan upravo Broz, to prekrajanje se zahuktalo...
Uprkos imenu, najprije u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti.
U njoj se, nekoliko godina prije Memoranduma SANU 1986, pojavio (i)legalni dokument pod radnim naslovom Treća Jugoslavija.
Temelji oba dokumenta bili su isti: Načertanije iz 1844. i Homogena Srbija iz 1941.
Tada su počeli moji ozbiljni susreti sa srpskim nacionalizmom... I nastavljeni na sjednicama redakcije Enciklopedije Jugoslavije u Zagrebu i Titogradu, pa Leksikografskog zavoda Crne Gore itd. i sl...
Sve do Skupštine Saveza pisaca Jugoslavije u Mariboru, uoči njegovog raspada 1985, kad je postalo očigledno da se državi SFRJ bliži kraj...
Kakav je taj kraj bio, poznato je.
Kakve su posljedice - takođe...
Uprkos njihovoj težini, čak ni tokom ratnih devedesetih, nije mi na um palo da će jedna od njih biti - rađanje crnogorskog nacionalizma...
* * *
Srijeda, 25. oktobar - A jeste se rodio, u toku je njegovo ljuljanje. I ne da se ljulja, nego se evo mjesec i po zbog toga trese Crna Gora.
I ako nekom čitaocu do sad nije bilo jasno čemu moja današnja podsjećanja na rane susrete sa - tada samo srpskim - nacionalizmom, evo da pritvrdim...
Grdno se varaju i političari i analitičari i novinari koji stvarno misle da je ovaj kaštig oko popisa samo dio uobičajenih sukoba opozicije sa vlašću ili samo dio priprema za još jedne izbore prije roka.
Jeste on i to, ali na javnoj sceni se prije svega zbiva obračun dva nacionalizma.
Masovni javni govor mržnje već je nadmašio onaj iz 2019. izazvan tzv. crkvenim zakonom...
I bacio u zaborav šovinističku farsu iz 2016. izazvanu tzv. državnim udarom...
* * *
Četvrtak, 26. oktobar - I, što ćemo sad?
Ništa, dok ima političara koji stvarno vjeruju da će se za mjesec ili za tri ovdje - što bi rekle njihove jednako mudre kolege iz EU - steći bolji politički uslovi...
Zato Crnoj Gori iskreno želim da DPS što prije vrati na vlast.
I da njena vlada u parlamentu dobije makar dvotrećinsku većinu.
I da se na pet godina zabrani kritikovanje te vlade...
Da slučajno ko ne primijeti kako su prijetnje bojkotom popisa bile samo još jedno briljantno majstorstvo manipulacije.
I da je metod isti još od 1990:
Prvo proizvedu problem...
Onda ga iskoriste za predizbornu kampanju.
Potom obećaju rješenje i...
I onda - pobijede...
U međuvremenu, od stotinu do skoro dvjesta hiljada građana dobije tromjesečnu kolektivnu aMNEziju i zaboravi ko je izazvao početni problem...
I tako najmanje dvadesetak puta za 35 godina...
I zato nikad više ne pitajte što će ta partija učiniti za vas, nego što ste vi učinili za nju...
Dobro, ne može se odmah na glasanje ali može u rušenje vlade čim bude izabrana...
Država koja ima ovakvu partiju ne treba da brine za svoju budućnost...
Jer je nema, još od 1988...
A druga strana, jesam li je zaboravila?
Ne, samo nakon popisnih bilborda nemam da kažem baš ništa.
I ne mislim na onaj traljavi savjet "Pitaj đeda", jer bi se - ako ga poslušaju - moglo ispostaviti da u Crnoj Gori živi 90,67 posto Crnogoraca.
Nego na vrlo osmišljenu poruku "Nije crnogorski ako nije srpski"...
Što nije samo nacionalizam...
Nego i šovinizam kao njegov ekstremni oblik...
I zbog toga, preventivno - Smrt fašizmu i...
... Sloboda pojedincu...
Jer smo slobodu naroda shvatili naopako...
Bonus video:
