Nemalo iznenađenje u Crnoj Gori izazvala je vijest da su Sjedinjene Američke Države uvele sankcije Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću, zbog, kako je navedeno, povezanosti sa kriminalom i zlonamjernim uticajem Rusije u regionu. Sankcije podrazumijevaju blokadu imovine u Americi, njihove i bliskih im osoba.
Nisam baš siguran koliko će ovaj potez Kancelarije za kontrolu imovine stranaca (Office of Foreign Assets Control - OFAC), agencije američkog Ministarstva finansija, nauditi poslovnim interesima Mićunovića i Davidovića jer, verujem - ako državni organi nisu razmišljali o ovoj mogućnosti, Brano i Daka sasvim sigurno jesu. Ipak su to iskusni ljudi koji ne bi bili to što jesu da nisu uvijek bar korak ispred događaja, posebno ako dešavanja imaju ikakve veze sa njima.
Uostalom, kada OFAC stavi nekog pojedinca, entitet ili zemlju na svoje spiskove (na primjer, “SDN list” - List of Specially Designated Nationals), to znači da dotični podležu različitim ograničenjima. Mjere zamrzavanja imovine i finansijskih sredstava, uključuju blokiranje svih sredstava i imovine koji pripadaju pojedincu ili entitetu sa OFAC-ovih spiskova. Jedna od mjera je i zabrana bilo kakvih transakcija sa subjektima u SAD ili subjektima pod američkom jurisdikcijom, a može biti uvedeno ograničenje putovanja, što znači da Brano i Daka ne mogu dobiti vize za ulazak u SAD. Osobama i entitetima na OFAC spiskovima često je zabranjeno obavljanje određenih vrsta poslovanja, uključujući trgovinu i investicije, a ograničava im se i pristup međunarodnim finansijskim tržištima i institucijama.
E, sad, procenite sami da li će i kakve direktne štete od ovih sankcija trpeti Davidović i Mićunović.
Kad je u pitanju Crna Gora, preciznije aktuelna vlast, situacija je sasvim drugačija jer, kao i mnogo puta ranije, postupanje OFAC-a je, zapravo, politička poruka par excellence. Nema nikakvog razloga da to ne bude i u ovom slučaju.
Naprotiv.
Ono što je sasvim izvjesno je da će budući sastanci crnogorskih zvaničnika sa američkim kolegama, ali ne samo sa njima, počinjati ili završavati pitanjem: A, Daka i Brano? Pri čemu će, neretko, sa jedne na drugu stranu stola lagano kliziti fascikla sa oznakom “top secret”.
Politički kontekst se očitava, najpre, u momentumu kad je obelodanjena ova mera američke administracije. Za Brana Mićunovića i Daku Davidovića se sve može reći osim da nisu (bili) poznati i domaćoj i inostranoj javnosti, kao i službama SAD kojima je u opisu posla taj segment društvene stvarnosti i Crne Gore ali i regiona. Sankcije prema ovoj dvojici, ako je suditi prema zvaničnom obrazloženju OFAC-a, sa manje-više istom argumentacijom mogle su biti uvedene i prije godinu, dvije ili deset, u periodu vladavine DPS-a. Ali nisu, a pitanje zašto su na listi ove američke agencije Daka i Brano osvanuli baš sada, jedan je od važnijih segmenata za analizu kojom bi morao da se pozabavi aktuelni crnogorski establišment.
Iako to, sasvim sigurno, nije odlučujući faktor, istrajavanje da se napravi Vlada sa ZBCG uprkos više nego jasnim porukama iz Vašingtona, može se smatrati inicijalnim okidačem za uvrštavanje pojedinaca iz Crne Gore na ovaj spisak.
Pri tome, važno je znati, da svako ko misli da se SAD mogu zavlačiti u beskraj objašnjenjima “postupak je u toku” i “radimo intenzivno na tome”, što je čest manir političara sa Zapadnog Balkana, grdno se vara. Amerikanci nikad na ovakve i slične liste ne stavljaju nekoga, a da nemaju jasno zacrtan željeni ishod.
Kakav epilog očekuju Amerikanci teško je u ovom trenutku reći ali, ako to već nisu uradili, već na prvom sastanku će svoja očekivanja saopštiti predstavnicima crnogorske države.
Ono što odmah pada u oči, osim tajminga, svakako je izbor baš Davidovića i Mićunovića. Amerikanci, očigledno, dobro verzirani u aktuelne podjele u Crnoj Gori, nisu željeli da se u sukobu “četnika” i “komita” stave na bilo koju stranu. Pažljivo vaganje i kroz politički bekgraund ove dvojice samo pojačava opšti dojam da je Stejt department i na taj način želio da pošalje jasnu poruku.
I ono što može biti najbolnije za Spajićevu Vladu je što postoji velika vjerovatnoća da je Crna Gora sa saopštenjem OFAC upravo otvorila novo 34. poglavlje, onog kojeg i nema u zvaničnoj agendi pristupnih pregovora sa EU. Taj Chapter bi mogao biti nazvan “Brano i Daka” i ne bi bilo iznenađenje da se Evropska komisija u svom sljedećem izvještaju osvrne i na spisak OFAC-a. Može ali i ne mora, sve zavisi od one fascikle sa početka teksta.
Bonus video:
