Petak, 1. decembar - Sretoh danas poznanika depeesovca, jednog od trojice s kojima zborim... Po' ure me ubjeđivao kako ću nakon skorašnjih partijskih izbora morati da mijenjam temu, tj. da njegovi više neće biti glavni negativci u mojim kolumnama...
Izdržah nekako, nije čovjek nešto napredovao ni u partiji ni u životu, ali mi đavo ne dade mira da ga na kraju ne pitam čita li ove prepiske sa Skaj aplikacije.
- Čitam, ali kakve to veze ima s nama - odgovorio je mrtav ozbiljan.
- Nikakve, oprosti što te pitah, biće da su Lomi, Komita, Tigar, Kata, Oficir... iz Liberalnog saveza - rekoh još ozbiljnije i produžih doma da ovaj badijavni dijalog upišem u dnevnik.
A onda se sjetih jednako smislenog razgovora sa istim likom iz ljeta 1989. godine.
Samo što je tada on pitao mene je li tačno da sam za jedan beogradski medij, nakon govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu, izjavila kako će Crnoj Gori ruke biti krvave do lakata...
Nakon potvrdnog odgovora, uslijedilo je dopunsko pitanje:
- A kakve veze mi imamo s tim što je rekao Milošević?!
Stvarno, kakve veze DPS ima sa bilo kim, ili sa bilo čim što se događalo (u) Crnoj Gori tokom tri protekle decenije?
U trećem balkanskom ratu nijesmo učestvovali.
Za ubistva i pljačke u okolini Dubrovnika kriva je JNA.
Šverc nafte, duvana i oružja bio je legalni državni posao od kojeg smo primali plate i penzije, liječili se i školovali.
Kokain je u nadležnosti međunarodne zajednice, a desetine ubijenih u Crnoj Gori samo kolateralna šteta.
Prepiske sa Skaj aplikacije samo su dio propagande protiv bivše vlasti zbog njenih zasluga za nezavisnost države i njene evroatlantske integracije...
I zato sam potpuno oduševljena posljedicama podvrgavanja DPS-a kolektivnoj aMNEziji uoči partijskih izbora:
- Ako je i bilo loših praksi iz prethodnog perioda, mi smo danas ovdje i spremni smo da ponesemo odgovornost čuvanja i vođenja države za bolji život svih građana Crne Gore - riječi su mladog lidera podmlađene partije.
Zlatila mu se svaka, a naročito ove o spremnosti za vođenje države...
I to ako bog da, već od proljeća...
* * *
Subota, 2. decembar - Kad sam u septembru 2020, u prvoj kolumni poslije izbornog debakla DPS-a, opisivala svoje post-pobjedničke strahove, jedan od njih bio je vezan za moguću kupovinu poslanika.
Jednog, toliko je bilo dovoljno za demokratski prevrat.
U prepisci sa Skaj aplikacije danas pročitah da je na istu ideju gotovo istovremeno došao jedan alumnista kavačkog klana.
Sasvim slučajno, podrazumijeva se, mala je šansa da imam čitalaca među kriminalcima u kavačkom - ili bilo kom drugom - klanu...
Da su kriminalni klanovi za kriminogeni režim kupovali poslanike, ili njihove glasače, ne da je bilo velikih šansi nego su na veliko i korišćene.
Za planove da neki drugi, legalni i legitimni predstavnici građana, nestanu, prvi put čujem...
- Da nemaš prodor u ovu opoziciju nekoga da kupimo - pita dugogodišnji stipendista kavačkog klana svog mentora...
- Nisam uopšte o tome razmišljao, koliko ih treba da se kupe - odgovara profesor kriminala...
- Jedan ili dvojica, uzmu koji milion i boli ih k...., svi ih posle štitimo, a neka nastave da laju ka’ opozicija - objašnjava kavački stipendista koji se u slobodno vrijeme u ANB-u bavi zaštitom nacionalne bezbjednosti.
Tokom temeljnog dijaloga o stanju na opozicionom tržištu, koji uprkos sadržajnosti nije dao rezultate, profesoru sine spasonosna ideja:
- A što se dešava kad nestane poslanik?
Odakle da nestane, sa spiska parlamentaraca ili sa spiska živih, nije precizirao...
Nije ni bilo neophodno, gledali smo to u prvoj sezoni serijala sa Skaja...
- Vadiće im džigerice i sušit' na Njeguše...
- Na Grahovo moramo pržit' Bosance i Hercegovce...
- Ubi ga struja, eto ga rokće ka' prase...
Masa je tih varijanti nestanka opisana, a najkraća i najmonstruoznija bila je ona s početka serijala - Ovaj mi umrije, pi!
Ali, nijedan od nestalih nije bio poslanik?
Nema veze, ni onaj što je spaljen na Lovćenu nije imao poslanički imunitet, važno je da je provjerena učinkovitost metode nestanka...
* * *
Nedjelja, 3. decembar - Da nestane, traženo je ovih dana i od državne tužiteljke Maje Jovanović. Sticajem okolnosti, samo sa liste kandidata za vrhovnog državnog tužioca...
Taj sticaj okolnosti, prije svega, podrazumijeva odgađanje suđenja po optužnicama podignutim tokom njena dva v.d. mandata.
Da je već omražena u crnogorskoj mafiji - s posebnim akcentom na njeno političko krilo - jeste, mimo ijednog vrhovnog tužioca i svih bivših tužiteljki...
Zašto posebno u političkom krilu?
Prvo, prekinula je trodecenijsku tradiciju koja je podrazumijevala da vrhovni tužioci budu i vrhovni branioci tog krila.
Drugo, zbog izbora Vladimira Novovića za glavnog specijalnog tužioca koji je srušio mit o nedodirljivosti.
Treće, kapaciteti Istražnog zatvora drastično popunjeniji otkako je ona na čelu tužilaštva.
Četvrto, ograničenja v.d. stanja - koje čelnici ključnih institucija uglavnom koriste kao pokriće za nerad - nijesu je spriječila da za dva kratka mandata učini efikasnijim rad svih u VDT-u.
Peto, hapšenja i optuživanja vrha crnogorskog sudstva, tužilaštva i preduzeća u državnom (su)vlasništvu nije koristila za lični medijski marketing.
Nažalost, ono što bi u normalnim državama bila prednost Maje Jovanović - dokazala je da hoće, umije i može - pretvorilo se u otežavajuću okolnost.
Izbor za vrhovnog državnog tužioca otežava joj i činjenica da je u tužilaštvu već dvadeset godina.
Kako drugačije objasniti javno lobiranje izvršne i dijela zakonodavne vlasti da se na toj funkciji, koja će u državi biti najvažnija bar još pet godina, nađe pravnik bez dana iskustva u tužilaštvu ili makar sudstvu...
I to uprkos izričitom mišljenju Venecijanske komisije.
Ako je suditi po izuzetno opširnoj biografiji Milorada Markovića, njega za vrhovnog tužioca preporučuje - civilni aktivizam.
Što jeste zakonito, jer uslove formalno može ispuniti svaki pravnik sa 20 godina staža na bilo kojim poslovima...
Ali nije realno da tužiocima sa isto toliko ili više staža šef bude - početnik u pisanju optužnica...
Svaka čast za ekspertsko iskustvo u Cemiju ili Juventasu, ali kakva korist od toga u slučaju Medenica, Jovanić, Čađenović, Vukotić, Maraš...
I kakve veze ima borba protiv organizovanog kriminala, korupcije na visokom nivou i teških ratnih zločina imaju NVO projekti poput "Monitoringa upravnih postupaka u prostornom planiranju", "Pravde za djecu", "Besplatne pravne pomoći marginalizovanim grupama", "Sprečavanja zlostavljanja u zatvorima kroz reformu sistema rehabilitacije i resocijalizacije"...
Odužih, ali stvarno je impresivan spisak tih projekata kojima je Marković potkrijepio svoju kandidaturu...
Zamalo zaboravih trećeg kandidata, sudijinicu Suzanu Mugošu. Koja je bez podrške poslanika vladajuće koalicije ostala sa razloga suđenja i presude za tzv. državni udar.
Sa tog istog razloga, ali sa suprotnim predznakom, očekivana je podrška protivnika vlasti, ali opozicija kao da je - nestala...
* * *
Ponedjeljak, 4. decembar - Da na neko vrijeme nestanu iz javnog života bilo bi dobro za sve one koji su pozivali na bojkot popisa.
Naročito za DPS, kojemu dosljednost nije jača strana još od devedesetih.
Kad je 1992. ta partija utjerivala Crnu Goru u srpski svet - nacionalistički projekat čiji je formalni naziv bio SR Jugoslavija - svi borci za nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu državu bili su proglašeni izdajnicima.
Godine 2006. uloge su zamijenjene. DPS je za patriote priznavao samo suvereniste, a svi oni koji nijesu htjeli da se odreknu DPS-ove Jugoslavije postali su - izdajnici...
Kako dođoh sad do devedesetih?
Nije do mene, nego do veleslaloma kojim je ta partija od ljutog protivnika popisa stigla do njegovog još ljućeg zagovarača.
Istina, da prelomi u mozak ovoga puta nije joj trebalo 14 godina, nego samo 1,4 mjeseca.
U oktobru, DPS je kao izdajnike, odnosno neprijatelje, tretirao sve one koji pristaju na "popisnu prevaru Dritana Abazovića".
Uprkos tome što prethodnih osam mjeseci nije imala ni jednu jedinu primjedbu na navodnu "velikosrpsku asimilaciju Crnogoraca", ta partija pozvala je na - bojkot popisa.
Popis je počeo juče, šanse za "prevaru" iste su kao i u Abazovićevom mandatu, samo što su neprijatelji sad oni koji - bojkotuju popis.
- Svako ko zagovara pojedinačni bojkot radi tačno ono što priželjkuju neprijatelji Crne Gore i crnogorske nacije - svjesno ili nesvjesno podržava velikosrpsku asimilaciju Crne Gore i Crnogoraca - poručili su iz DPS-a.
Logično, kad su ispunjeni svi uslovi koje je ta partija postavila?
Nijesu, naročito ne najvažniji.
Agenti BIA o čijem je angažmanu u Monstatu javnost obavijestio lider DPS-a još nijesu identifikovani.
Eksterne kontrole Eurostata, kojom je DPS uslovio prekid bojkota, takođe neće biti.
Nije ispunjen ni treći ključni uslov, softversko rješenje koje bi - da citiram DPS - "omogućilo digitalni unos podataka na licu mjesta, kao i njihovu centralizaciju koja se vrši direktnim unosom od popisivača, prilikom razgovora sa građanima".
A što bi sa zaštitom crnogorskog identiteta?
Ništa, DPS nije ni pokušao da promijeni zbunjujuće pitanje kojim se etnička i nacionalna pripadnost - poistovjećuju...
Niti je pravoslavnim Crnogorcima omogućio da se izjasne o svojoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi...
Toliko o popisnim prevarama...
Bonus video:
