Od sjevera do juga, “od Ulcinja pa do na kraj Boke”, zemljom krstare vrijedni popisivači. Krenuo je Popis, na radost javnosti, prije svega političke, odnosno partijske. Iako će se prikupljenim podacima baviti statističari, političari su, reklo bi se, najuzbuđeniji.
Prave se spiskovi, a, ako je vjerovati Umbertu Eku, to je jedan od ključnih pojmova naše civilizacije. U najkraćem - kultura koja počiva na sjećanju ukazuje se kao simboličko skladište - a da biste se snašli u Skladištu, nužno pomoćno sredstvo je - katalog. Odnosno, spisak.
Bilo je vrlo iritirajuće u kojoj mjeri su se neke partije, u susret Popisu, ponašale kao staratelji građana. Popisna izjava, o čemu god da je, stvar je između građanina i države, i sasvim je nejasno što tu traže partijski djelatnici. A to jeste načelno zanimljiva pozicija. Ne osjećaju se, izvjesno, odgovornima za nivo školske spreme ili ekonomsku situaciju ljudi, ali, smatraju da građanin ne zna (ili makar nije siguran) ko je po nacionalnom osjećaju, pa su oni tu, eto, spremni da pomognu. Koliko god ih ne zanima da pomognu po drugim stavkama: recimo, da naprave bolji školski sistem ili zdravstvenu zaštitu građanina. Ili bolje plaćena radna mjesta, jeftinije stanove?
Ovakav stav - tutora koji građaninu suflira poželjne odgovore - eksplicitno je ponižavanje. Ne i jedino koje je građaninu donijela crnogorska politička kasta (svih usmjerenja) u proteklim decenijama.
Stvar djeluje pomalo nelogično: na svakom koraku, bilbordima, objavama, plakatima, partije podsjećaju građane što su oni po naciji, vjeri, jeziku... Iz čega jasno slijedi da ta “partijska pamet” misli da ljudi to ne znaju, ali tu su njihovi “anđeli čuvari” da im sve objasne.
Pritom, partije aktivne u toj vrsti javne predstave, svaki čas objavljuju da su sigurne u dominaciju “poželjnog” naciona. Ali, ako je to nedvosmiseno i opšte raspoloženje, zašto ih se mora tako uporno instruirati?
Da li građanin tu vrstu partijskog pritiska može osjetiti i kao formu ponižavanja? Bilo bi logično, ali je malo vjerovatno. Prag ponižavanja na koji je navikao crnogorski građanin je uglavnom - legendaran. Za ozbiljna proučavanja.
Neko misli da je svojevrsno ponižavanje javnosti i gostovanje zloglasne VM u emisiji Načisto.
Ne slažem se. Mnogo je veće ponižavanje javnosti (i logike) bilo kada se ona nalazila na čelnom mjestu crnogorskog pravosuđa. I dok je, uz podršku političke moći, godinama radila to što je radila. Uzalud objašnjenja, najčešće smiješna, sve ono što je isplivalo pokazuje je u pravom svjetlu: kao beskrupuloznu manipulatorku. Ako misli da onakva objašnjenja javnost može progutati, onda se ovdje ukazuje još jedan zanimljiv fenomen. Gubljenje veze sa realnošću. Od suviška moći ljudi polude baš na taj način. Počnu vjerovati da je, da bi nešto bilo stvarnost, dovoljno da oni to izgovore. To je upravo ona moć koju drevne religije daju bogovima. A provincijske političke zvijezde pripisuju sebi...
TV nastup je samo podsjetio na gabarite njene arogancije iz onog vremena dok je žarila i palila. A to nije okvir koji može “podržati” bilo koji oblik saosjećanja. Ako je to bio razlog njenog izlaska na ekran. Ili je, a što bi bilo još smješnije, namjeravala nekome poslati poruku o tome što će reći “kad dođe trenutak”. To je izgleda njena “plava torba”.
Fenomen razotkrivanja uvijek je slojevit. Nije isto nešto slutiti i dobiti do detalja preciznu sliku o mehanizmima koji neke prakse čine uopšte mogućima. Recimo, svi smo znali da postoji kupovina ličnih dokumenata uoči izbora. Ali, nije bilo moguće znati (izuzimajući one neposredno uključene u posao) kako se to izvodi, kako se prave spiskovi, isplaćuje novac.
Kako vidimo iz prepiski i tu su se pravili mini popisi i spiskovi, i tu smo imali vrijedne popisivače. Izgleda da u Crnoj Gori sve počiva na spiskovima. Ovakvim ili onakvim, bilo iz zatvora ili sa slobode.
Crna Gora, od spiska do spiska. Vječiti naš popis.
Bonus video:
