Lijepo je čuti direktora Monstata kada kaže da popis prolazi s anđelima. Narod poštuje poslanice političara i vjerskih poglavara koje nalažu da se popisni dani provode u miru. Isto je to statistička formalnost i putokaz za izvršnu vlast, a ne okupljanje vojske za promjenu Ustava. Zato ovi blagi dani ne traže junake i svađalice, već iskrene domaćine koji poštuju popisne običaje. A statistička tradicija nalaže da se popisivač dočeka kao rod rođeni. Uvodi se u kuću kao položajnik ili dedo sa Bajram-bankom. Iznosi mu se iće i piće, jednako kao i statistički podaci.
U skladu sa običajima prvo se utvrđuju identitetska pitanja. Podigne se čaša i, jezikom kojim su nam govorili preci, kaže popisivaču kojeg smo roda i kako se Bogu molimo. Tradicija nalaže da domaćin odgovara u ime cijele familije, iskreno kao da je pred svetim Petrom. Jer popisivač više nije vojnik srpskog sveta koga treba bojkotovati, nego Monstatov ćata pod kontrolom softvera. Ne smije nam familiju prebaciti u Čačak, jer nad njim bdiju komisije i skupštinski odbori. Dok drugi čuvaju straže, njegovo je da gazi rijeke i prti smetove dok ne popiše sve više i manje zastupljene narode po Crnoj Gori.
Kada se identitet zavede u popisnici, običaj je podijeliti ga i na društvenim mrežama. Prijateljima rasutim od Facebooka do Tik-toka valja razglasiti da smo u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. Treba da znaju i plemenici i partijski drugovi da nijesmo prodali jezik i vjeru za građansku večeru. No smo cijele familije posložili u Monstatove Excell tabele da iz njih porastu procenti od kojih će našem rodu biti bolje. Jer u Crnoj Gori vlada pravo jačega, čak i kad u Ustavu piše da je demokratska i građanska.
Kada se odužimo narodu i precima, možemo i Vladu namiriti manje bitnim statističkim detaljima. Jer popis nisu samo rod i Bog, nego i državne strategije. Valja udostojiti i premijera koji kaže da će mu popisni podaci valjati za donošenje ključnih odluka za budućnost zemlje. Treba poslušati i Aleksinu poruku da je učešće u popisu odraz ljubavi prema domovini.
Zato u ovim blagim popisnim danima trebamo do kraja priznati koliko volimo svaki krš i draču Crne Gore. Valjalo bi priznati popisivačima da su nam srca i društvene mreže puni planina, sinjeg mora i svih istorijskih toponima. Po kojima sa dužnom pažnjom istovaramo stare trosjede, gajbe i sve što ostane od renoviranih kupatila. Priznajmo popisivaču da je soba najtoplija kad se grije ukradenim drvima, a građevina berićetna samo kad je bespravna.
Neka u Monstatovim arhivama ostane zabilježeno da jedva čekamo onu prosječnu platu od hiljadu eura, dok radno vrijeme provodimo uz dojč ili šefu uz koljeno. Obilazimo saučešća i butike i mimo pauze, ali bar na poslu pregalački hvatamo zjale. Stranke nas po kancelarijama traže kao sveti gral, jer nam bolovanja traju do penzije. Onda kući dođemo umorni od posla, pa ruka lako poleti na članove porodice a stanovi postaju UFC heksagoni.
Trebali bismo priznati popisivačima i da po supermarketu šetamo kao kroz tržni centar. Uglavnom razgledamo rafove i kupujemo samo ono sniženo. Povrće na pijaci plaćamo kao da je iz rajskog vrta a ne iz Zete, a riba košta kao da ispunjava tri želje. Zato živimo na makaronima i orizu a suhomesnato kupujemo na sitnu gramažu kao da je kokain. Pratimo vintage modne stilove sve dok se jakne i cipele na nama ne raspadnu.
Neka znaju u Monstatu da smo ostavili rodne šume i smetove za par kvadrata na Starom i u Siti kvartu, ali glavni grad nikad nismo zavoljeli. U Bokeškoj smo kao Sting u Njujorku jer nas staropodgorička aristokratija prezire i tjera da biramo samo društvo istog naglaska. Iako se ne mirišemo sa autohtonim Podgoričanima dijelimo zajedničke vrijednosti parkiranja kola po bulevarima i kružnim tokovima. Zajednički zauzimamo trotoare i travnjake, po kojima urbani sugrađani šetaju pse i ostavljaju kakice kao nagazne mine.
A kada ispratimo službenika Monstata, običaj je da članovima porodice čestitamo popis. Ispunili smo amanet predaka a ličnim podacima namirili Vladu, partije i ostalo sveštenstvo. Nakon toga red je pomoliti se za napredak roda, promjenu Ustava ili bar za pobjednički vatromet. Ako nas bude držala svečarska atmosfera i poslije proglašenja popisnih rezultata, možemo zamoliti glavare i za kakvu razvojnu strategiju. Da ne bude da smo se brojali samo zbog predaka.
Bonus video:
