Nekoliko događaja posljednjih tjedana pobuđuje zanimanje javnosti, poput svjetskih političkih zbivanja, epizootije svinjske kuge u svinja te epidemije hripavca.
Na mrežama se sve više onih koji pišu komentare sprda s time što se uz COVID-19 ove jeseni uzimaju brisovi za otkrivanje uzročnika hripavca. Uz to odmah, bez ikakvih dokaza, omalovažavaju liječničku struku, cijepljenje i sve drugo vezano uz tu bolest te ju paušalno trpaju u isti koš s COVID-19.
Namjerno neću ponavljati ni naziv uzročnika ni druge detalje i opise, nego ću napisati nekoliko bitnih rečenica koje su važne za razumijevanje značaja ozbiljnog pristupa problemu.
Uzročnik hripavca je bakterija, a ne virus. Dakle, liječi se antibiotikom, kojeg je važno pravovremeno uzeti u početku bolesti. Međutim, tijekom jeseni i zime kad ima puno virusnih i bakterijskih bolesti sa sličnim znakovima poput temperature, kašlja, kihanja ili peckanja u nosu i grlu, teško je utvrditi tko boluje od hripavca.
Osobito je to nemoguće bez pretrage brisa ždrijela u onih koji su cijepljeni, te tako zaštićeni, pa su znakovi bolesti u njih blagi ili zanemarivi. Neki od njih neće niti zatražiti pregled liječnika pa će oni neprepoznati širiti bolest na osjetljive, neimunizirane osobe u svojoj blizini.
Odrasle osobe obično obole jer im se s vremenom smanjio imunitet, što je normalno i uobičajeno sa svim cjepivima, ali se češće javlja u onih koji su cijepljeni cjepivom koje je na neki način ”pročišćeno” s namjerom da se smanje nuspojave. Tako je kod hripavca proizvedeno tzv. acelularno cjepivo koje je u nas uvedeno 2002. godine.
U tih odraslih osoba, hripavac neće biti teška bolest. No hripavac ili, kako ga je narod zvao, veliki (magareći) kašalj, može uzrokovati upalu pluća, napadaje, oštećenje mozga i smrt u beba i male djece. Bebe mlađe od godinu dana koje dobiju hripavac mogu biti hospitalizirane ili čak umrijeti, a mogu im ostati teške posljedice.
Do prije pandemije, normalno su se uzimali brisovi u bolesnika koji se jave liječniku i prema nalazu se davao antibiotik koji odgovara uzročniku, a ako se radilo o virusnoj infekciji, liječilo se lijekovima koji olakšavaju znakove bolesti dok se organizam sam ne riješi virusa.
Do pandemije javnost nije uopće tu činjenicu spominjala. Sad, međutim, neki, doduše malobrojni ali glasni ljudi na mrežama zaista rade ogromnu štetu i pokazuju čak i drskost jer ne shvaćaju koliku odgovornost imaju zato što negiraju i ovu bolest. Osim što doprinose da se zdravstvena pismenost stanovništva sve više srozava, mogli bi imati na duši nečiji život, ali ovaj put male djece odnosno beba.
Naime, hripavac je odnosio dječje živote do ere cijepljenja i antibiotika, te je, kao i difterija, opasan za ranu dječju dob, osobito u beba prije nego se cijepe.
Treba li se dogoditi da u Hrvatskoj u 21. stoljeću nečija beba umre zbog neznanja i bahatosti onih koji uporno podcjenjuju i vrijeđaju znanje i kritičko mišljenje liječnika? Znaju li ti koliko je sati, dana i godina učenja (i odricanja) potrebno da se nauči današnje ogromno medicinsko znanje?
Osobito je važno dodati da se tu radi o bolestima koje danas rjeđe viđamo upravo zbog preventivnih mjera među kojima je i cijepljenje. Često građani misle da zato što ne viđaju oboljele, te bolesti ne postoje, no na žalost, upravo epidemije koje se pojavljuju to pokazuju i dokazuju.
Epidemije se mogu pojaviti zbog opadanja imunosti u manje jakih (reaktogenih) cjepiva ili zbog opadanja procijepljenosti u novorođenačkoj dobi, ili oboje. Izbijanju epidemija općenito zadnjeg desetljeća doprinosi sve veći promet i porast turizma na svjetskoj razini, kao i druge okolnosti poput klimatskih utjecaja.
Nije se sad netko ”sjetio” izmišljati epidemije, pa ni ovu hripavca, zbog teorija zavjere. To je prirodni slijed niza događaja, ali baš zato građani trebaju naučiti ove bitne detalje jer je pitanje imunosti i cijepljenja na grupnoj, populacijskoj razini dosta složeno, te je nemoguće, bez malo aktivnog razmišljanja razumjeti ono što im želimo kao liječnici, u najboljoj namjeri poručiti.
Ima li, međutim, naše krivnje za dio nesuglasja u komunikaciji s građanima?
Vjerojatno ima jer svjedočimo povremenim sukobima između udruga liječnika obiteljske medicine i epidemiologa koje dio medija još potencira, a koji su štetni i neće donijeti koristi ni jednima ni drugima, a ni građanima.
Naime, činjenica je da je najbolje kad se bris ždrijela uzima u ordinaciji primarne zdravstvene zaštite (skraćeno PZZ pedijatrije ili obiteljske medicine) kako oboljeli ne bi prenosili bolest tijekom puta do zavoda za javno zdravstvo ili njegove ispostave.
Za vrijeme pandemije COVID-19 odlučeno je da se, zbog obima posla, brisovi uzimaju i u ambulantama i mjestima tzv. drive-in punktovima.
Očito je da je nužno, nakon ovih zimskih mjeseci, zajednički dogovoriti optimalne načine uzimanja i prijevoza brisova s obzirom na geografske i druge osobitosti (gradova i sela) kako bi u sličnim situacijama bilo manje napetosti i nepotrebnih sukoba. Naime, i liječnici, medicinske sestre, sanitarni inženjeri PZZ-a i zavoda za javno zdravstvo preopterećeni su u zimskim mjesecima.
Također je bitno da se prilikom razgovora u ordinacijama ili edukativnim televizijskim, radio ili web emisijama daju građanima jednaki, unaprijed dogovoreni odgovori i na razumljiv, jednostavan način opisane činjenice. Samo tako se može ojačati povjerenje onih kojima zdravstveni sustav treba služiti.
Bonus video:
