Dobra politika vodi dobrom javnom upravljanju. Ovo je fundamentalna istina koja već pola decenije nije osnova političkog angažmana širom svijeta. Zato ne iznenađuje kada ružnu realnost dalekosti od odgovornosti u javnom radu, naši administrativci koriste za silovanje forme/ procedura, što primjer iz narednih redova bolno dokazuje.
Osakaćeni poslušni sastav crnogorskog parlamenta, na kraju julskog slijepog odobravanja usvojio je Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost, bez čitanja, koji su ministar g-din Radunović i direkor direktorata za poreze g-din Radović dostavili kako bi se mijenjala stopa PDV-a od januara 2018-e (br. 07-2070 od 07/07/2017, sa skupštinskim brojem 16-3/17-3 od 12/07/2017).
U tekstu na 70-tak stranica metodom tinejdžerske nedostojne skrivalice, a kada su junoše namjerne da ukriju od roditelja stvarne namjere noćnih izlazaka, promijenjen je član 17 Zakona o PDV-u koji se bavi mjestom oporezivanja usluge.
Ministar finansija i direktor poreskog direktorata šire osnovicu, bez najave i bez pripreme, ne nudeći mnogo konkretnih primjera koji prate praksu i nadopunjuju eventualne jasno identifikovane dosadašnje slabosti. Nije bilo javne rasprave oko ove značajne izmjene jer nije bila ni najavljena, što je posljedično vodilo da na odborima Skupštine nije bilo odgovarajuće analize. Zašto bi bilo ko ko se u ime javne administracije bavi odgovornim javnim radom, tričario svoje vrijeme na javne rasprave? ovdje je jalovo pitanje za postaviti.
Prvo detalji o našim lokalnim neuspješnim resavcima, kojima se dokazuju ishitrenosti prepisivačine. U Obrazloženju koje prati predlog Zakona, pokušava se pisati o daljnjem usaglašavanju normi PDV-a, koje i dalje ostaje nepotpuno/ djelimično, sa EU Direktivom 2006/112/EZ (“COUNCIL DIRECTIVE 2006/112/EC of 28 November 2006 on the common system of value added tax“). Jednostavno čitanje EU direktive i upoređenja teksta koji se usvojio u našem Parlamentu vodi zaključku da se niko nije bavio originalnom EU normom. Zato se nameće konsekventno pitanje: kako se sastavio tekst inoviranog člana 17 Zakona o PDV-u?
Naši javni administrativci kojima piše da se bave porezima odavno su oslonjeni na prepisivačka iskustva iz regiona. To se ne može napisati u Obrazloženju, pa se troše stranice na pozivanje na EU žvakalicu.
Uvid u srpski Zakon o PDV-u, posebno član 12 predmetnog zakona, razotkriva činjeničnu premisu da se ništa nije prevodilo i stvarno usaglašavalo sa EU okvirom, već se loše/ nepotpuno prepisala srpska pravna norma u vezi mjesta prometa usluga, a za potrebe PDV sagledavanja.
Prije detaljnije analize treba istaći da u Obrazloženju predloga Zakona postoji dokument kojim Ministarstvo evropskih poslova, kroz pero ministra, na dokumentu sa zvjedicama, tvrdi: “Nakon upoznavanja sa sadržinom propisa, Ministarstvo evropskih poslova je saglasno s navedenim u ocjeni usklađenosti propisa s pravnim propisima Evropske unije.“
Šta je ovdje pogrešno odnosno čime se konfirmira da originalnu evropsku normu nisu pročitali ni oni iz resornog ministarstva koji bi sada već trebalo dobrano da je znaju skoro pa napamet, ni oni iz manekenskog ministarstva tobožnjih integracija, koji nisu bili dostojni bar da formu ispune/ pročitaju?
Na strani 6 Obrazloženja pod IV Objašnjenje osnovnih pravnih instituta, član 2 (kojim se mijenja član 17 Zakona o PDV-u) nalazi se citat: “ Vrši se usklađivanje člana 17 Zakona o PDV sa Direktivom Savjeta 2006/112 EZ o zajedničkom sistemu poreza na dodatu vrijednost (čl- 43-59a) u dijelu koji se odnosi na mjesto prometa usluga, kao i pojedinih izraza - pojmova.“
Gorki osmijeh gađenja savlada usmrđeli ruzmarin i šaš naših javnih djelatnika. Originalna EU norma u članu 59 EU direktive nema a) nego je predmetni član podijeljen na 1. i 2. Ova malešna ali tako rječita greška je lice neuspješnosti rada oba ministarstva i poslanika/ nica, šta god tvrdile premijerove, po formalnom osjećaju, nedavne štrik evaluacije o 85 dokumenata MF-a.
Armije koje činovički primaju plate od poreskih obveznika gledale su predmetni dokument. Poslanicima je bila obaveza, u krajnjoj instanci prije usvajanja, da pročitaju/ uporede dostavljeni predlog Zakona. Niko se nije našao da bude hrabar i da sagleda formu, odnosno stvarno uradi svoj posao. A, kad se prave prikazane amaterske greške, čemu stvarno služe ponjave opisa poslova iz oglasa Uprave za kadrove?
Odsustvo ozbiljnog čitanja “zahtijeva se” od ministara/ direktora/ poslanika, nezainteresovanih da ostvare održivi rezultat, jer se tako daje “sjajni“ liderski primjer da se ne trebaju unaprjeđivati/ savladavati prepreke u razumijevanju EU Acquis-a. Tako naši tekući “preaktivni” javni poslenici svjesno ostaju da budu bakljonoše smandrljavanja propisa, sa sve EU i lokalno-diplomatskim aminom zbog “stabilnosti”.
Ova sistemska neinteligentna neuspješnost udaljava CG od željene “tiranije mediokriteta” (Paković, Danas, avgust 2017), što u konačnici dostignuto u sistemu unazađuje, slabeći prijeko potrebno uvezivanje normi u poslovanju.
Šta se to mijenja u članu 17 Zakona o PDV-u, koji se bavi mjestom usluge koja je predmetom PDV oporezivanja, a što jeste važno za tekući moment razvoja zemlje?
Nerezidenti postaju obveznici, odnosno usluge koje rade na teritoriji Crne Gore, u najširem smislu su predmet oporezivanja.
Sa pravne strane, ova norma ima smisla ako je praćena analizom na tržištu i analizom efekata u primjeni. Nerezidenti obično otvaraju račune u bankama za plaćanja robe/usluga koje putuju ili se pružaju po svijetu. Njihovo trenutno prebivalište ili privremeno odredište ih može činiti obveznicima.
Međutim, sa ekonomske i sistemske strane ne sagledavati liberalizaciju tokova novca i kapitalnih transakcija, a koja je kod nas određena posebnim zakonom, nekako miriše na visoki poreski rizik. To je u Srbiji usaglašeno i uvezano i zakoni nisu jedan drugom suprotstavljeni. A ako se eventualno nije sagledala navedena ravan primjene normi oko mjesta oporezivanja usluga, nastavlja se sa odavno identifikovanom praksom da porezi nisu integralni element ukupnih regulativa poslovnog okruženja u Crnoj Gori. Ako je tako, primjena novih normi oko mjesta oporezivanja usluge izazvaće haos na tržištu. Ima li se prostora vjerovati da Poreska uprava CG priprema uporedne prakse i spisak konkretnih primjera iz prakse a kako bi se prepisana norma iz srpskog zakona primijenila u crnogorskoj praksi, mada MF tvrdi da ne “trebaju nikakve pare za primjenu” (citat)? Odgovor na ovo pitanje tražiće uvezane struke do januara naredne godine. Da li će ga naći? Čitajući jednu rečenicu iz Obrazloženja (tabela) MF-a nema prostora za očekivanje boljeg (citat): “Potpuna usklađenost sa navedenom direktivom postići će se donošenjem novog Zakona i Izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, u IV kvartalu 2018.”
Javnim djelatnicima u CG-a je dozvoljeno da sprovode el dorado poreskom regulativom, koji podjednako šteti stabilnosti sistema i razvoju privrede. Zašto?
Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka
Bonus video:
