U ekonomskom kontekstu, “kupovina vremena” se odnosi na strategije koje se primjenjuju kako bi se odgodilo ili izbjeglo ispunjavanje obećanja ili obaveza. Ovaj pojam postaje izrazito važan u situacijama kada političari daju ambiciozna predizborna obećanja, poput neodrživog povećanja plata i penzija, te postizanja potpune zaposlenosti, ali se zatim suočavaju s praktičnim ili finansijskim izazovima u njihovom ispunjavanju. Ta obećanja često ciljaju na osnovne potrebe i očekivanja radničke klase i penzionera, stvarajući jaku emocionalnu i socijalnu povezanost koja može biti shvaćena kao konkretizacija nade.
Nakon dolaska na vlast, jedna od čestih taktika za odgađanje ispunjenja tih obećanja je korišćenje birokratije i zakonodavnih procesa kao izgovora za nesprovođenje reformi, što može potrajati godinama a čemu svjedočimo od juna 2023.
Trilogija “Velika kupovina vremena” odnosi se na nikad objavljeni program Evropa sad 2 (ES2) i daje višedimenzioni osvrt na kontroverzu i tajanstvenost koja ga prati.
Velika obećanja bez utemeljenja u brojevima
Za početak, sjetimo se velikih obećanja iz maja 2023, koja se mogu svesti na sljedeće: radićemo manje, primaćemo veće plate i penzije; uz sve to, imaćemo punu zaposlenost. Sve za 12 mjeseci.
“Uštedjećemo 200 miliona neproduktivnih troškova”, “Kao što najavljujemo od septembra 2022. godine, program “Evropa sad 2.0” će se sprovesti na potpuno identičan način kao i program “Evropa sad 1.0”. “Potrebno je godinu dana fiskalne konsolidacije i sprovođenja raznih mjera kako bi građani osjetili sve benefite nastavka našeg uspješnog programa iz decembra 2021. godine”
Međutim, šta nam donosi Predlog zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu? Umjesto sistemskih reformi, budžet za 2024. prati isti kontinuitet kao prethodni, bez značajnih promjena. Fiskalna konsolidacija ne samo da nije urađena već naprotiv: u budžetu za 2024. imamo fiskalnu ekspanziju na rashodovnoj strani. Tekući izdaci su veći za 252 miliona eura ili 13% nego prethodne godine, dok posebno treba naglasiti povećanje neproduktivnih troškova za desetak miliona eura (a ne smanjenje od 150 do 200 miliona eura, kako je to bilo najavljeno a iz čega bi se finansirala najavljena reforma).
U maju je najavljena sveobuhvatna reforma penzionog sistema koja podrazumijeva odvajanje zarađenog i socijalnog dijela penzije.”Socijalni dio penzije će se finansirati zaustavljanjem zloupotreba u socijali, koje se mogu spriječiti socijalnim kartonom koji je bio u fazi izrade u 42. Vladi”.
Predlogom zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu, socijalni dio penzije nije predviđen; povećanje minimlanih penzija se finansira iz ostalih tekućih prihoda a ne iz ”zaustavljanja zloupotreba u socijali”.
“Ti neproduktivni troškovi su eufemizam za bahaćenje i korupciju, zbog koje je naš javni dug 4 milijarde eura = 20 godina x 200 miliona eura.” Kao što je već navedeno, neproduktivni troškovi ne da nisu smanjenji u 2024. godini, nego sasvim suprotno - oni su povećani, što implicira logičan nastavak praksi bahaćenja i korupcije.
“Primijenićemo zakon koji smo usvojili 2022. godine i naplatićemo 80% poreza na svu nelegalno stečenu imovinu”. Najprostije napisano, ovog prihoda jednostavno nema u budžetu za 2024. godinu.
Program ES2 je obavijen velom tajne
Program ES2 je pompezno najavljen u maju 2023. kroz jasne bilborde, ciljane kratke video forme, efektne krilatice i čvrsto obećanje: ”Realizovaćeno program Evropa sad 2 do 12 mjeseci od dana stupanja na dužnost 44. Vlade Crne Gore”.
Šta imamo u realnosti? Nakon 8 mjeseci, program ES2 nije objavljen. Hronološki, objava programa je najavljena odmah nakon izbora (jun), zatim nakon formiranja 44. Vlade Crne Gore (oktobar), pa nakon rebalansa budžeta (novembar) i konačno u decembru, kada je najavljeno da će reformske mjere programa ES2 biti implementirane u budžetu za 2024. godinu.
Kada su svi navedeni rokovi istekli u tišini, dobili smo najnoviji rok za objavu - čeka se fiskalna strategija koja će se pripremati u drugom kvartalu 2024.
Program ES2 je zavijen u tajanstveni veo, postavši neka vrsta mitološkog dokumenta u javnom diskursu, koji bi se zbog toga sigurno našao u opusu Živka Nikolića. Uprkos čestom pominjanju da je program do tančina razrađen i spreman za objavu, do sada ga niko nije vidio. Stoga, objavljivanje ovog programa postaje nužnost i hitna potreba, prvenstveno zbog prava građana da budu informisani ali i zbog privrede koja vapi za stabilnim i predvidivim ekonomskim okruženjem, s obzirom na najavljeni duboki i prožimajući uticaj koji ES2 može imati na sve segmente crnogorske ekonomije.
Sve ovo ukazuje na to da program ES2 nije bio ni napisan ni razrađen u trenutku kada se pojavio. Iako smo često slušali kako je ”program ES2 spreman i detaljno razrađen” građanima postaje sve očiglednije da taj program zapravo ni do danas nije napisan, a još manje razrađen. Umjesto toga, trenutno se koristi institucionalna ekspertiza kako bi se program ES2 pripremio i razvio.
Kako se drugačije može razumjeti situacija u kojoj se ne objavljuje navodno detaljno razrađen i spreman program a koji obećava preporod Crne Gore u roku od 12 mjeseci, dok se istovremeno daje pažnja manje bitnim stvarima koje djeluju trivijalno u poređenju sa značajem programa ES2?
Pored gromke tišine, često se u posljednje vrijeme čuju izgovori za odlaganje isporučivanja progarma ES2: ”Budžet za 2024. godinu je mjera mogućeg”, “Moramo vratiti stare dugove”, “Ne može se sve preko noći”. Međutim, ova opravdanja apsolutno ne mogu biti prihvaćena, jer su svi ovi faktori bili poznati već u maju 2023. godine; niko nije insistirao na davanju obećanja za koja se tada već znalo da neće moći biti ispunjena.
Program ES2 nema utemeljenje u poznatoj praksi
Pored brojnih rizika koje sa sobom nosi, program ES2 koji predviđa ukidanje doprinosa za PIO i prebacivanje finansiranja penzija u potpunosti na PDV i slične poreze te nastavak isplaćivanja penzija različitih iznosa, nije poznat nigdje u svijetu.
Prema javno dostupnim podacima, od svih zemalja članica OECD, jedino Novi Zeland ima obaveznu stopu doprinosa za penzije 0%, što se predviđa programom ES2. Međutim, za razliku od Crne Gore, penzije na Novom Zelandu koje se finansiraju iz budžeta na ovaj način, jednake su za sve penzionere i iznose oko 850 eura mjesečno.
Dodatno, porez na prihod fizičkih lica na Novom Zelandu je mnogo veći i uz to je progresivan: počinje na niovu od 10% i progresivno se povećava do 39%. Podsjetimo, program ES2 podrazumijeva jednako povećanje svih plata za 25%.
Sjutra: Obračun neto fiskalnog efekta ES2, kolizija sa strateških dokumentima, poređenje ES1 i ES2.
Autor je izvršni direktor Fidelity consultinga
Bonus video:
