Piše: Ivana Dragićević
Politolog Petar Popović nedavno je na jednom panelu upotrijebio zgodnu sintagmu o vremenu u kojem živimo. Od 2008., tvrdi Popović, u svijetu traje agonija poretka, a u 2024. čeka nas ujednačavanje.
Godina ujednačavanja, godina je pak u kojoj će se održati najviše izbora u svjetskoj povijesti. Iako se izbori održavaju u više od sedamdeset država u kojima živi polovica globalne populacije, u agoniji poretka ili vremenu između vremena, kako ga nazivaju neki drugi analitičari, to samo po sebi ne znači da je demokracija na vrhuncu svoje snage i moći. Tendencije koje vidimo u najvećoj svjetskoj demokraciji, Indiji, koja će glasati u 2024. pokazuju kako demokratska procedura može vrlo lako otvoriti put autokraciji, diskreditaciji političkih protivnika, nacionalizmu, gušenju prava i sloboda… Pitanje vrijednosti demokracije, koje nisu nešto zadano, već ono za što se uvijek bori, bit će jedna od ključnih tema u godini pred nama. U takvim vremenima, mi kao građani moramo se moći snaći između svakodnevnih vatrogasnih mjera koje živimo i u svojim lokalnim zajednicama i nacionalno i globalno, te srednjoročnih očekivanja i planova i dugoročnih procesa.
S ratom u Ukrajini i eskalacijom sukoba na Bliskom istoku, Europa će u lipnju izaći na izbore prvi put nakon pandemije. Teško je procijeniti je li krizno stanje, rast cijena, energetska kriza i inflacija, paket koji će europske građane motivirati da izađu na izbore ili ne, no europske izbore zasigurno će i ovaj put obilježiti nacionalna partikularna otmica europskih tema u kampanjama. Mogu li građani biti pametniji i svjesniji od vlasti i predstavnika koje šalju u Europski parlament ili će olovka na biralištu reagirati impulzivno, igrati na navodno sigurno ili će situaciji pogodovati apstinenciji, otvoreno je pitanje. Europa stari, mora donijeti ključne strateške odluke o svojoj budućnosti, dok proces migracija vezan uz krize i klimatske promjene ne prestaje.
Hoće li Europljani, kojima će u 2024. proraditi zakonodavstvo vezano za big-tech kompanije, biti svjesni i savjesni oko svoje budućnosti?
Iako će Azija biti kontinent na kojem će najveći broj ljudi glasati, jer tu su uz Indiju i Indonezija i Bangladeš, najveći broj izbora održat će se u Africi, mladom i propulzivnom kontinentu velikih razlika. Hoće li se trend vojnih udara koji smo gledali u Sahelu u 2023. širiti ili ostati limitiran na pojas oko Sahare, stvar je na koju treba obratiti pozornost, kao i daljnji utjecaj Rusije i Kine na južno europsko susjedstvo, puno krucijalnih sirovina za zelenu tehnologiju. Geostrateška borba za resurse ključne za borbu protiv klimatskih promjena i ekološku tranziciju bit će polje važno u razdoblju ujednačavanja pred nama.
Multipolarni svijet preslagivanja ne daje puno nade za optimizam, jer, vidjeli smo u proteklih nekoliko godina, vrijeme je sve nesigurnije i nepredvidljivije. Populizam, i kako ga naziva The Economist, doba transakcijske globalizacije, ne nude nadu. U tom kotlu našli su se i lokalni sukobi u kojima se obrisi te nove multipolarnosti mjere nemogućnosti kažnjavanja ili vladavine prava u zonama sukoba. Od Izraela i Gaze, do Ukrajine, preko Gorskog Karabaha i Sahela, kao da više ne igraju ni riječi ni koncepti poput pregovora, mira, međunarodnog prava.
Ključni izbori za razrješenje mnogih globalnih kriza koje smo gledali u godini za nama, bit će oni američki u studenom. Iako još nije poznato hoće li Donald Trump na koncu biti ili ne predsjednički kandidat Republikanaca, njegova visoka popularnost s jedne i polarizirajući učinak s druge strane, bilo koji scenarij u SAD-u ne čine ugodnim ni ohrabrujućim. Suđenje za izbornu prijevaru trebalo bi početi dan uoči tzv. Super utorka. Ako se sjetimo kako je Trump reagirao na gubitak izbora 2020. te nikada viđene slike upada njegovih pristalica u zgradu Kongresa, te sve što je slijedilo u protekle četiri godine u američkoj i globalnoj politici, čak i Trumpovo nedobivanje republikanske kandidature mogao biti biti mogući okidač za nestabilnost. Obzirom na kampanju koju udrarnički vodi on-line, Trump ne misli odustati ni stati. Ono pak što je zanimljivo je kako se Europa ponaša kao da je scenarij Trump nešto što vidi prvi put. U međuvremenu, na vlast u Europi dolaze ili je učvršćuju učenici njegovog ideologa Stevea Bannona, od Orbana do Meloni.
Budućnost globalne ekonomije na koju će promjenom koncepta utjecati umjetna inteligencija bit će tema koja će se nastaviti u 2024. Osim Europe koja je usuglasila legislativu oko UI-a, ključni akteri u rekonceptualizaciji svijeta i dalje su dva najjača globalna gospodarstva koja vježbaju mišiće. Tlo se trese i dalje na Pacifiku, prvi izbori u novoj su oni na Tajvanu u siječnju. Stalno držanje tenzije i zazivanje sukoba između Kine i SAD-a, ne pridonosi stabilizaciji globalnih prilika.
Europa je, kako je netko nedavno napisao, zarobljena u blatu Donbasa. Kratkovidnost Unije koja je nakon aneksije Krima i okupacije dijelova istočnih ukrajinskih regija 2014. dopustila Putinu da radi što hoće, te je gostovala i na Olimpijskim igrama i na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, pokazuje kako bitka za Ukrajinu zaista jest bitka za vrijednosti koje smo znali i znamo. „Zamor“ ili „zasićenje“ Ukrajinom, toliko su gnusni termini koji se olako upotrebljavaju u medijskim napisima i ovlaš komentarima na društvenim mrežama, koji pokazuju da je nerazumijevanje prema stanju stvari i mogućim ishodima stvar za koju svi mi kao europski porezni obveznici preskupo plaćamo i tim i takvim političarima i tim i takvim birokratima koji vode proces u europskoj službi za vanjske poslove. Europa nije vojna sila. Hoće li moći biti, vidjet ćemo, ako ništa, nakon formiranja nove Europske Komisije na jesen 2024.
Naše bliže susjedstvo, od Izraela, Gaze, Sirije, Irana, pa sve do Afganistana, morat će nam biti u fokusu sve više i dublje. Europa se u novom vremenu, vremenu ujednačavanja ili preslagivanja mora mijenjati.
Godina ujednačavanja, morat će postati početak potrage za novim idejama koje će prkositi i biti odgovor principu sile i straha, bio on otvoreno autokratski poput Putina, čiji kraj se ne nazire u 2024. , bio on sakriven u demokratskom šinjelu onih koji na kraju zarobe državu.
Nema lažnog optimizma u vremenu rata, siromaštva, nejednakosti, nesigurnosti.
Na fotografiji koja ilustrira današnju kolumnu fotografije su petorice muškaraca (ilustracija uz tekst na sajtu N1 - Bajden, Si, Putin, Netanjahu i Zelenski - prim.red.). Ključnih za odluke o današnjoj sudbini svijeta. Moglo ih je biti još. Možda nam i to može biti jedna od misli za novu godinu. Kakav to svijet imamo kada ga vode, uglavnom, stari muškarci, a kakav bi bio kada bi se mijenjali koncepti i koncentracija moći. Sretna vam nova godina ujednačavanja, u poretku koji se preslaguje i ne znamo kako će završiti - pazite na zdravlje i jedni na druge.
Bonus video:
