Nije baš da se može samo prećutati, zar ne? Iako se jedan dio javnosti ponaša upravo tako.
Sjećate se, izvjesno - nakon famoznog 30. avgusta dobar dio medija ponašao se kao da je propao svijet. Poraz DPS im je očito predstavljao događaj toga ranga. Sjećam se jednoga vapaja ozbiljnog intelektualca da od toga trenutka, koji se desio prije više od tri godine, Crna Gora više ne postoji. Toliko je bilo snažno (kobno) poistovjećivanje Crne Gore sa jednom (uz to i lošom) vlašću.
Kao snažan dokaz da je Crna Gora na krivom putu i da je “nova” vlast opasna, mediji su koristili zamah antimuslimanske atmosfere, koja je, sjećate se i toga, sigurno, dokazivana ogavnim grafitima koji su baš tih dana osvitali po crnogorskim džamijama.
No, nakon čitanja SKY prepiski, ispostavilo se da su iza te histerije i grafita stajali - DPS i njegove “specijalne snage” predvođene ozbiljnim kriminalcima i najsmješnijim tajnim agentom na svijetu.
Naravno, bio bi budala onaj koji pomisli da toga u CG nema i bez DPS akcija (ili da je svaki takav grafit djelo samo ovih autora), ali, činjenice su činjenice: to su tada radili aktivisti poražene partije i/ili vojnici mafije. Čime su, a to je zanimljiv prateći efekat, u određenom smislu “abolirali” stvarne nosioce takve mržnje i takvih poruka. Siguran sam da velika većina glasača te partije ne odobrava ovakve metode.
Uostalom, jednako strašne poruke nosi onaj “smrtopis” koji je oslikan u jednoj rožajskoj crkvi, bez zasluga DPS. Ali, sada se bavimo prevarantima, koji, na ovaj način održavaju živom, vidljivom, svijest za koju tvrde da je njeno prevazilaženje njihova istorijska misija.
Ova vrsta opasnog igranja posebno je znakovita u svijetlu činjenice da je njihovog vođu na pozornicu istorije izbacila upravo jedna kreirana antimuslimanska (antialbanska, anticrnogorska) manipulacija. Tada su na to bili spremni da bi bili dio Slobinog sveta.
Ili su stvari jednostavnije - prirodna sličnost ispliva kat-tad. Očito je da ova vrsta DPS aktivista operiše na onim mentalnim modelima koji su im najbliži.
Volim da podsjetim, suština nove crnogorske emancipatorske ideje bila je upravo u tome - biti temeljno na drugoj strani od ovakve svijesti, a danas se ukazuju “branitelji” i “borci” za CG čiju retoriku ne možeš razlikovati od retorike Mladićevih koljača? Tu nešto nije u redu.
Sjećate li se onih stihova i “narodnih mudrosti” o bulama i Turcima? Koje pjevaju ti veliki Crnogorci kada se okupe - to je ono što im grije dušu. Kako je došlo do toga da se ljudi eksplicitno četničkog svjetonazora predstavljaju kao crnogorski patriote? I ko u to može povjerovati...
Ne želim da idealizujem, ali crnogorska emancipatorska ideja iz ranih devedesetih nastajala je u jasnoj i nedvosmislenoj opreci sa navedenim gadostima. Bio je to širok front, dinamičan i intelektualno razuđen, i čist kao suza: po svim ključnim političkim i civilizacijskim pitanjima. Teme koje su tada načete, koliko god danas bile normalne i podrazumijevajuće, bile su čista egzotika za onu Crnu Goru. Od ljudskih prava, do ženskog pitanja, pitanja demokratije, slobode...
I bilo je tako, sve dok u igru nije ušao Đukanović sa svojom partijom i poslovnom ekipom. Bilo je jasno u kom pravcu klatno istorije ide, i pragmatični Đukanović se našao tamo.
Za sve političke ideje teško može biti većeg iskušenja od - njihovog ostvarenja. Tada dođu majstori-igrači, koje zanima samo igra na rezultat, što će reći i - pokvarena igra.
Teško se što gore moglo desiti jednoj plemenitoj ideji. U najkraćem: “crnogorsku ideju” prvo su intelektualci podveli partiji i političarima, a onda su je ovi drugi podveli golim kriminalcima. I zato smo tu gdje jesmo.
Iz takve kombinacije, pa sve da je Jovanka Orleanka ili Lara Kroft, nije mogla izaći neoštećena. Dobro je i živa, nakon svega.
Bonus video:
