Globalna ekonomija je tokom 2023. bila puna iznenađenja. I pored naglog rasta kamatnih stopa, SAD su uspješno izbjegle recesiju, a najveće zemlje u razvoju nisu skliznule u dužničku krizu. Čak je i japanska gerijatrijska ekonomija pokazala izuzetnu vitalnost. Nasuprot tome, EU je počela da zaostaje jer se njen njemački motor ekonomskog rasta rasprsnuo nakon naglog završetka ere četrdesetogodišnjeg hiper rasta Kine.
Kad razmišljamo o 2024. godini, postoji nekoliko pitanja vrijednih pažnje. Šta će se desiti sa dugoročnim realnim (to jest, inflaciono prilagođenim) kamatnim stopama? Da li će Kina uspjeti da izbjegne dramatičnije usporavanje privrede s obzirom na previranja u njenom sektoru nekretnina i visok nivo duga lokalne samouprave? Nakon što je dvadeset godina držala kamatne stope blizu nule, da li će Banka Japana moći da ih normalizuje bez izazivanja sistemske finansijske i dužničke krize? Da li će odloženi efekti povećanja kamatnih stopa FED-a gurnuti Ameriku u recesiju? Mogu li zemlje u razvoju održati stabilnost još godinu dana? I konačno, šta će biti sljedeći izvor ozbiljne geopolitičke nestabilnosti? Da li će to biti kineska blokada Tajvana, pobjeda bivšeg predsjednika Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD u novembru ili neki drugi nepredviđeni događaj?
Odgovori na ova pitanja su međusobno povezani. Recesija u SAD mogla bi da dovede do značajnog pada globalnih kamatnih stopa, ali bi to vjerovatno bio samo privremeno olakšanje. Činjenica je da će tokom narednih deset godina brojni faktori (uključujući nevjerovatno visok nivo duga, rastuću deglobalizaciju, porast populizma, potrebu za povećanjem potrošnje na odbranu, zelenu tranziciju) vjerovatno zadržati dugoročne stope znatno iznad ultra niskih nivoa iz perioda 2012-2021.
Kineski lideri pokušavaju da se vrate na godišnji privredni rast od 5%, ali se suočavaju sa nekoliko izuzetno teških izazova. Za početak, nije jasno kako će kineske tehnološke kompanije moći da ostanu konkurentne dok vlasti nastavljaju da guše preduzetništvo. U međuvremenu, odnos duga prema BDP-u, koji je naglo porastao na 83% u 2023. sa 40% u 2014, ograničava sposobnost kineske vlade da pruži neograničenu finansijsku pomoć.
Pošto je podrška vlade ključna za rješavanje visokog nivoa duga u lokalnim samoupravama i sektoru nekretnina sa prevelikim zaduženjem, čini se da novi planovi Kine ravnomjerno raspoređuju bol. Oni uključuju dodjelu vladinih resursa pokrajinama, ubjeđivanje banaka da daju kredite nesolventnim preduzećima po stopama ispod tržišnih i konačno ograničavanje novih zaduživanja lokalnih samouprava.
Međutim, biće izuzetno teško održati kinesku ekonomiju da radi punom parom dok se uvode nova ograničenja zaduživanja. Iako je Kina već počela postepeno da se udaljava od sektora nekretnina ka zelenoj energiji i električnim vozilima (na užas njemačkih i japanskih proizvođača automobila), nekretnine i infrastruktura i dalje čine više od 30% kineskog BDP-a...
Japan je zadržao snažan ekonomski rast tokom prošle godine, ali Međunarodni monetarni fond ipak očekuje usporavanje rasta 2024. Međutim, sposobnost Japana da izvede meko slijetanje u velikoj mjeri zavisi od toga kako će se Banka Japana nositi sa neizbježnim, ali rizičnim povlačenjem politike ultra niskih kamatnih stopa.
S obzirom da je jen od početka 2021. ostao skoro 40% ispod dolara (čak i kada inflacija raste u SAD), Banka Japana više ne može sebi da priušti da odlaže ovu tranziciju. Da, japanski kreatori politike bi vjerovatno radije sjedjeli i nadali se da će niže globalne kamatne stope podstaći jen i riješiti njihove probleme. Ovo, međutim, i nije pouzdana dugoročna strategija. Mnogo je vjerovatnije da će Banka Japana morati da podigne kamatne stope. U suprotnom, probudiće se već dugo mirna inflacija, što će stvoriti ozbiljan pritisak na finansijski sistem i japansku vladu, čiji odnos duga prema BDP-u danas prelazi 250%.
U SAD, gdje privreda, suprotno očekivanjima mnogih analitičara, tokom 2023. nije skliznula u recesiju, vjerovatnoća recesije se i dalje procjenjuje na oko 30%, u poređenju sa 15% u normalnim godinama. Uprkos nepredvidivim dugoročnim efektima promjena kamatnih stopa, administracija predsjednika Džoa Bajdena nastavlja da vodi ekspanzivnu fiskalnu politiku. Kao udio u BDP-u, budžetski deficit danas iznosi 6% (ili čak 7% ako se uključi Bajdenov program oprosta studentskog duga), iako privreda radi sa punom zaposlenošću. U izbornoj godini, malo je vjerovatno da će čak ni podijeljeni Kongres smanjiti potrošnju. Pokazalo se da je visok nivo kumulativne inflacije u protekle tri godine zapravo jednak neplaćanju državnog duga od 10%. Ovo je jednokratni događaj koji se ne može brzo ponoviti bez krajnje negativnih posljedica.
Zemlje u razvoju su tokom 2023. godine, uprkos nevjerovatnoj kombinaciji ekonomskih i političkih šokova, uspjele da izbjegnu krizu. Ovo je uglavnom zbog činjenice da su njihove vlasti slijedile relativno ortodoksnu makroekonomsku strategiju, ali su neke države iskoristile eskalaciju geopolitičkih tenzija. Na primjer, Indija je iskoristila rat u Ukrajini da dobije ogromne količine ruske nafte uz popust, a Turska je postala ključni kanal za transport sankcionisanih evropskih roba u Rusiju.
Uz rastuće geopolitičke tenzije i Trampa kao favorita na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD, 2024. će sigurno biti još jedna godina previranja za globalnu ekonomiju. Ovo posebno važi za zemlje u razvoju, ali nemojte se iznenaditi ako se 2024. pokaže kao teška godina za - sve.
Autor je profesor ekonomije i javnih politika na Univerzitetu Harvard; dobitnik je nagrade Deutsche Bank za finansijsku ekonomiju 2011; bio je glavni ekonomista MMF-a (2001-2003)
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)
Bonus video:
