Demokratije širom svijeta suočavaju se sa dvije ozbiljne prijetnje: krizom legitimiteta i sve agresivnijim autoritarnim režimima. Ono što povezuje ove prijetnje i čini ih mnogo opasnijim jeste štetan uticaj transfera tajnog novca, posebno onih koji prolaze kroz ofšor poreske rajeve i jurisdikcije sa prekomjernom finansijskom tajnošću. Ograničavanje takvih poreskih rajeva i zahtijevanje veće transparentnosti u prekograničnim finansijskim tokovima trebalo bi da budu glavni prioritet politike za sve zemlje G7 2024. godine.
Unutrašnja prijetnja demokratiji je erozija legitimiteta. Tokom proteklih pola vijeka, u industrijskim ekonomijama kao što su SAD i Evropa, nove tehnologije, rastući prekogranični tokovi kapitala i niže trgovinske barijere podigli su prosječnu produktivnost rada i generisali ekonomski rast, ali koristi od ovog rasta nisu široko distribuirane. Nejednakost je naglo porasla u ovim zemljama od sredine 1970-ih, a milioni ljudi se sada osjećaju ostavljenim.
Podršku demokratiji podriva uvjerenje da je ekonomska igra “namještena” i da ljudi koji već imaju moć i privilegije imaju najviše koristi - ponekad na račun drugih. Iako je ovo uvjerenje možda preuveličano, ono je u skladu sa realnošću utaje poreza.
Poreski rajevi omogućavaju bogatim ljudima ne samo da uvećavaju svoje bogatstvo u suštini bez plaćanja poreza, već i da koriste ekonomsku i političku moć daleko od znatiželjnih očiju i bez ikakve odgovornosti. Jedna lista poreskih rajeva uključuje, u prvih deset, kako male karipske države, tako i poštovane zemlje kao što su britanske prekomorske teritorije (Britanska Djevičanska ostrva, Bermudska i Kajmanska ostrva), Holandija, Švajcarska, Luksemburg, Singapur i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Sjedinjene Države i Velika Britanija su takođe uključene. Njihova pravila o finansijskoj tajnosti dozvoljavaju skrivanje ogromnih količina stranog (i ilegalnog) novca (SAD su na vrhu ovog indeksa finansijske tajnosti).
Pojavila se i industrija vrijedna više milijardi dolara, u kojoj rade neki od najboljih svjetskih advokata, računovođa i konsultanata, fokusiranih na pomoć bogatima i beskrupuloznima. Poreski rajevi su posebno korisni za osobe koje imaju nezakonito bogatstvo stečeno putem mita, krađe i drugih oblika korupcije. Sposobnost prikrivanja identiteta učesnika u bilo kojoj finansijskoj transakciji ključna je za uspješno upravljanje.
Ovaj oblik finansijskog inženjeringa kvari demokratiju. Što je još gore, to pogoršava drugu veliku prijetnju sa kojom se suočavamo: uspon autoritarnih režima.
Tajni ofšor novac olakšava podršku kandidatima, manipulisanje javnim mnjenjem i ubjeđivanje ljudi da glasaju za diktatore. Tajni novac ruskih oligarha dugo je bio osnova ekonomije i političkog sistema zemlje. Bliske veze predsjednika Vladimira Putina sa mračnim izvorima novca su dobro dokumentovane.
Potcijenjena je činjenica da su netransparentne transakcije omogućile kineskoj vladi da izgradi ogromnu globalnu imperiju uticaja. Tek sada počinjemo da shvatamo koliko zemlje sa niskim prihodima, posebno u Africi, duguju raznim entitetima koje podržava Kina. Pored toga, Komunistička partija Kine je navodno “uložila milijarde dolara” u globalni sistem dezinformacija širom svijeta. Ovo uključuje napore usmjerene na nedavne (i vjerovatno buduće) izbore u SAD.
Takođe je postalo bolno jasno da velike količine novca iz Irana pristižu grupama kao što su Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i Huti u Jemenu, koji sada ispaljuju projektile na trgovačke brodove u Crvenom moru. Gotovo čitavo iransko finansiranje ide sumnjivim kanalima, uključujući (prema podacima američkih vlasti) strukture u Turskoj i Jemenu.
Zatvaranje ovih kanala neće biti lako, ali najefikasniji način za borbu protiv tajnog novca - i njegovog finansiranja autoritarnih režima, kriminala i terorizma - biće razbijanje desetina poreskih rajeva koji postoje širom svijeta. Ovo bi ojačalo naplatu poreza u demokratskim zemljama i smanjilo resurse koji su na raspolaganju autoritarnim režimima.
Ironično, neki od ovih poreskih rajeva su u opasnosti od klimatskih promjena i potrebna im je međunarodna pomoć u borbi protiv mogućeg porasta nivoa mora i razornijih oluja. A ako ove ostrvske države i druge jurisdikcije žele da učestvuju u pravičnim i razumnim mehanizmima prilagođavanja (kao što su klimatsko finansiranje ili otpis duga) koje djelimično finansira G7, moraće da ispoštuju povećane zahtjeve za transparentnost.
Jedan od ključnih elemenata trebalo bi da bude širenje pravila “upoznaj svog klijenta” sa svim ovim jurisdikcijama, praćeno odgovarajućim krivičnim sankcijama. Posebno je neophodno poreskim vlastima G7 u potpunosti otkriti ko je vlasnik koje imovine i ko kome i šta plaća.
Nažalost, neki oblici izbjegavanja poreza ostaju legalni isključivo zbog lobističke moći superbogatih i moćnih konsultanata i računovođa, koji će nesumnjivo tvrditi da će se produktivni poslovi preseliti negdje drugo ako se zatvore šupljine. Ovome bi trebalo da se suprotstaviti jednostavnim principom koji bi trebalo da bude isti za sve zemlje G7: poslovni profit se oporezuje proporcionalno mjestu prodaje.
Ako, na primjer, premjestite svoje sjedište (ili vlasništvo nad vašom intelektualnom svojinom) u drugu zemlju, i dalje morate da platite porez u SAD po osnovu vaših aktivnosti u toj zemlji. Sporazum G7 o globalnom minimalnom porezu na dobit preduzeća bio je korak u pravom smjeru, ali još mnogo toga treba da se uradi.
U doba vještačke inteligencije možemo očekivati da će mnogi bogati ljudi postati znatno bogatiji. Pretpostavlja se i da će takođe koristiti alate vještačke inteligencije da efikasnije izbjegavaju porez. To će biti lako uraditi u okviru aktuelnih međunarodnih sporazuma. Međutim, vještačka inteligencija takođe može pomoći u otkrivanju utaje poreza, kao i neobičnih novčanih tokova koji su često nezakoniti.
Evo izazova za tehnološke barone koji stalno govore o upotrebi vještačke inteligencije u korist blagostanja: podržite brzo uvođenje novih alata zasnovanih na AI za suzbijanje utaje poreza i poreskih rajeva.
S. Johnson je profesor na MIT Sloan School of Management, direktor fakulteta MIT-ove inicijative Oblikovanje budućnosti rada i ko-predsjedavajući Savjeta za sistemski rizik Instituta CFA; bio je glavni ekonomista u MMF-a;
D. Acemoglu je profesor ekonomije na Institutu MIT
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
