Bio je to školski primjer šovinizma:
- Gospodine Huter, ne možete da imate istu emociju kakvu ja imam... i kakvu svi mi ovdje autohtoni Crnogorci imamo prema borbi naših predaka za slobodu Crne Gore - izjavio je poslanik vladajućeg PES-a Darko Dragović.
Da je znao što govori, vjerujem da ne bi.
- Vi činite ono što znate, no ne znate što činite - poručio je Petar Prvi u Poslanici Katunjanima.
Da nije bila namijenjena samo njima, potvrdilo je narednih dvjesta godina istorije.
A da je poslanik Dragović samo "činio ono što zna" svjedoče posljednje decenije očigledne nastave šovinizma.
Koju su, uglavnom, držali predavači iz jedinstvenog DPS-a i njihovi đaci iz svih otcijepljenih razreda...
Pola vijeka ranije, školska definicija šovinizma glasila je ovako:
- Reakcionaran oblik nacionalizma koji, pripisujući višu vrijednost svojoj naciji i potcjenjujući druge, teži iskorišćavanju i porobljavanju drugih nacija i raspirivanju nacionalne mržnje - tako je objasnio Rječnik srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika.
Poslanik Dragović je, za sada, (zlo)upotrijebio samo njen prvi dio, ali to ne čini polovičnom i njegovu krivicu.
Drugi dio definicije - o iskorišćavanju, porobljavanju i raspirivanju nacionalne mržnje - praktikovala je DPS-ova vlast punih trideset godina, prema svakoj od nacija na smjenu...
* * *
Sve do devedesetih, po pitanju značenja svih riječi - naročito onih koje ugrožavaju bratstvo i jedinstvo - bili su jedinstveni ne samo lingvisti nego i političari.
Zato što je tadašnja SFR Jugoslavija bila jedinstvena u borbi protiv bilo kakvog ispoljavanja nacionalizma, a naročito njegovog agresivnog oblika - šovinizma.
Te Jugoslavije nema već 33 godine, raspar(č)ana je na sedam država, a u svakoj od njih svaki poslanik zaštićen je od bilo kakve kazne za bilo koju izgovorenu riječ, pa čak i šovinističku...
I, kakve to sad ima veze sa gorepomenutim ispadom u parlamentu?
I te kakve, prije svega zbog toga što poslaniku Dragoviću sad možemo samo da pljunemo pod prozor.
Zato što Ustav štiti one koji šire govor mržnje, a ne žrtve tog govora.
Nikad nijedan nije kažnjen po džepu, a kamoli stavljen u zatvor...
I zato smo danas ovdje gdje jesmo.
* * *
A gdje smo, pokazuje ovih dana masovno licemjerstvo masovnih branitelja i Oskara Hutera i Bobana Batrićevića.
Besprizorno, kad su u pitanju glasnogovornici bivšeg režima.
Zato što je taj režim ne samo rođen iz govora mržnje, nacionalizma i njegovog najekstremnijeg oblika šovinizma, nego je i njihovo - rodno mjesto...
A rađanje tog režima - dakle i govora mržnje i nacionalizma i šovinizma - nije, kako većina hroničara piše, počelo 11. januara 1989, nasiljem iznuđenim ostavkama komunističkog rukovodstva.
Nego 20. avgusta 1988, nasilničkim govorima i pokličima na mitingu u Titogradu. Koji je samo po nazivu iskazivao solidarnost sa Srbima na Kosovu.
Po sadržaju, motivu i cilju okupljanja, bio je to miting šovinizma prema Albancima. Svim, a ne samo kosovskim. I to najveći do tada na prostoru SFRJ.
- Ubićemo Vlasija, je...emo Kaćušu - tako je počelo to crnogorsko solidarisanje...
I nastavljeno u Beogradu...
- Ne čujem dobro, ne čujem dobro... - pravio se gluv srpski vožd sve dok masa nije grunula...
Odjeknulo je sve do Ljubljane, Zagreba i Sarajeva, zato su pokušali da uteknu...
Onda su (i) iz Titograda na njih krenuli topovi, lopovi, popovi...
Za većinu poslanika crnogorskog parlamenta svi Hrvati su bili ustaše, svi Bošnjaci - mudžahedini, svi Albanci - Šiptari...
A Crnogorci? E, oni su bili samo "grana na srpskom stablu" ili ih - nije bilo!
Većina novinara tada je zajedno sa poslanicima huškala na rat. Izazivajući nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, što je i tada bilo krivično djelo.
Nikad nijedan nije kažnjen po džepu, a kamoli stavljen u zatvor...
I zato smo danas ovdje gdje jesmo.
* * *
A jesmo u besudnoj zemlji u kojoj pravosuđe udjeljuje pravdu u skladu sa interesima vlasti a ne paragrafima zakona.
Trodecenijska autokratska vlast oborena je prije tri godine, nakon toga promijenjene su tri vlade, bilo je bitnih novina i u tužilaštvu.
Sudijama se, čak ni kad se ogriješe i o profesionalne i moralne norme, i dalje ne može ništa. Sve do penzionisanja, kad sankcionisanje postaje besmisleno...
Besmislen je, iz ugla prava i pravde, i ovaj proces Bobanu Batrićeviću jer je i laiku jasno da se pod "izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje" ne mogu podvesti citati navedeni u tužbi.
Smislenije bi bilo da su se tužilaštvo i sudstvo blagovremeno pozabavili citatima episkopa koji su junaci Batrićevićeve kolumne.
I onih koji nijesu pomenuti, a citirani su uredno još od devedesetih.
Da je tada zaustavljen govor mržnje Srpske crkve i s njom povezanog DPS-a, nikad se sudije ne bi usudile da sude kako su sudile.
I ne bi se na optuženičkim klupama, umjesto novinara ratnih huškača, godinama nalazili kolumnisti Liberala i Monitora koji su huškali na mir.
A da je DPS sankcionisan makar u godinama mira, ne bi se - umjesto korumpiranim lažovima iz državnih medija - sudilo novinarima nezavisnih Vijesti koji su pisali o korupciji i lažima...
I ne samo sudilo, prvaci DPS-a i njihovi opunomoćeni batinaši tada su bili orni za tuču, paljevinu i bombe, ali njih sudije nijesu bile orne da gone...
I ne samo njih, kad su medijske perjanice DPS-a novinarke Monitora nazivale "kurvetinama, kravetinama, raspalušama, profuknjačama, radodajkama...", sud je procijenio da je to sloboda autora koja se podrazumijeva u - kraćem eseju...
I istrebljenje deratizacijom, koje je zahtijevao prvi među prvacima ne samo partije nego i države, ostalo je bez pravednog pravosudnog odgovora...
I ne samo pravosudnog, po pitanju pravde pravila se mrtva i većina onih koji sada - s pravom, naravno - traže pravdu za Bobana Batrićevića...
I zato smo tu gdje jesmo...
* * *
Zbog toga nam moralne propovijedi i dalje drže propovjednici mržnje, laži, uvreda i podvala iz devedesetih...
Na protest ispred Suda za prekršaje u odbranu slobode javne riječi sad poziva partija čije su sudije, ne samo prekršajno nego i krivično, trideset godina osuđivale slobodnu javnu riječ.
Ali, partije se mijenjaju kad odu sa vlasti, zašto tu mogućnost ne dozvolim i DPS-u?
Dozvoljavam ja njemu, nego on neće sebi.
Kakva crna borba protiv progona kritičke misli, kad DPS u iste opanke crta metu Jeleni Jovanović, besprizorno je povezujući sa škaljarskim klanom.
I to ne zbog kritičke misli nego - zbog citiranja dokumenata...
P. S. E, sad je red da i ja citiram jedan dokument, ne policijski nego partijski iz medijske arhive DPS-a. Da tu partiju niko ne može nagrdit' kao ona samu sebe pokazuje naprasno puštanje niz vodu doskorašnje perjanice depeesovskog sudstva:
"U tom kolopletu BIA, koji je smišljen sa ciljem da se iz Rusije dirigovan državni udar u potpunosti medijski rasturi i predstavi kao podmetačina, na usluzi se našao i svakoj vlasti naredan Boris Savić kojem ni rupa u Višem sudu - ne samo ona pravna već i stvarna - nije bila dovoljna da konačno preuzme odgovornost i podnese ostavku na funkciju koju obavlja."
I još:
"Boris Savić je, birajući da li da zaštiti sudije ili optužene teroriste, izabrao stranu. Svrstavajući se na stranu onih koji su ga nazivali svakakvim riječima i uvredama, Savić je pokazao da je cijena njegovog obraza i dostojanstvo taman koliko i fotelja koju ne želi da napusti."
A onda, kao da ništa nije bilo, posipanje pepelom:
"DPS se, kao i dosad, neće nikada miješati u rad pravosudnih organa... Poštujući podjelu vlasti i pretpostavku nevinosti kao ključnih temelja svake države."
Što jes' jes'... Ko ne vjeruje neka pita Borisa Savića...
Bonus video:
