Tako to biva u sadejstvu dvije stare ali dobrodržeće tradicije, crnogorskog poltronstva pred većima i jačima i evropskog prezira prema manjima i slabijima...
Gledam ove kongrese divljenja zbog (još) jedne inicijative o balkanskoj saradnji i pokušavam da utvrdim ko je sad tu lud, a ko zbunjen. Normalni su, izgleda, u tolikoj manjini da se skoro i ne čuju...
O čemu se radi? Pa o tek završenom samitu lidera balkanskih država pod nadzorom činovnika EU i SAD, na kojem je sa oduševljenjem prihvaćen Plan rasta za Zapadni Balkan.
A što on sadrži?
Isto što i Otvoreni Balkan, samo što za njega EU nije dala ni pet para.
Za Plan rasta, evropski staratelji balkanske šestorke daće - šest milijardi eura.
U inicijativi Otvoreni Balkan naglašava se:
- Značaj saradnje u regionu zbog evropskih integracija i borbe protiv kriminala;
- Ostvarivanje napretka u oblasti četiri slobode kretanja: ljudi, dobara, usluga i kapitala;
- Otvaranje granica kako bi se građanima olakšao život, poslovanje i zapošljavanje;
- Prelazak granica sa ličnom kartom itd. i sl...
A Plan rasta za Zapadni Balkan?
Isto to, ali zakamuflirano dugim i rogobatnim činovničkim rečenicama.
Drugačiji je samo početak, pominju se Ukrajina i Bliski istok, kojih u inicijativi Otvoreni Balkan nema...
Zato što 2019, kad je pisana, nije bilo ni ruske agresije na Ukrajinu ni izraelske na Palestinu.
* * *
Što jes' - jes', ima razlike i u broju država potpisnica, ali polovini sadašnje šestorke niko nije branio da se pridruži.
Nijesu, i to je sasvim u redu.
Nije, međutim, nimalo u redu što je protivljenje Otvorenom Balkanu obrazlagano opasnošću od njegovog pretvaranja u veliku Srbiju Aleksandra Vučića i/ili veliku Albaniju Edija Rame.
Od Makedonije je nije ni bilo, jer su EU i SAD i ovoj maloj došle glave...
Na samitu u Skoplju Plan rasta za Zapadni Balkan prihvatili su i Vučić i Rama, ali opasnost od utapanja u veliku Srbiju i veliku Albaniju nije spriječila ni Bosnu i Hercegovinu, ni Kosovo, ni Crnu Goru da ga parafiraju...
A što se to u našoj deželi promijenilo od zastrašivanja Otvorenim Balkanom do oduševljenja Planom rasta za Zapadni Balkan?
Ništa, bitno su drugačiji samo premijeri i njihova imena.
Onaj koji je dvije godine satanizovan zbog Otvorenog Balkana zove se Dritan Abazović.
Ovaj kojega nakon dva mjeseca stažiranja glasnogovornici iz Brisela samo što nijesu proglasili garantom ulaska Crne Gore u Evropsku uniju zove se Milojko Spajić.
Aludiram li na ono što u tzv. javnom diskursu nije pristojno?
Da, ali osnovna razlika je u svjetonazorima dvojice premijera.
I u njihovim prioritetima.
* * *
Abazović je u mandatarskom ekspozeu rekao da najvažnijim zadatkom smatra borbu protiv korupcije i kriminala, a za pravnu državu.
Sa tim su tada bili saglasni i komesari Evropske unije, insistirajući na hapšenju krupnih riba, razotkrivanju velikih afera, podršci jačanju pravosudnih institucija i izmjenama najvažnijih zakona...
Premijer je održao riječ, ako ono što je za njegovog mandata urađeno nije bilo ispunjavanje obaveza iz poglavlja 23 i 24 - e, onda ne znam što jeste...
Evropski komesari su prelomili u glavu da je Crna Gora - izgubila fokus...
Kao mandatar, Milojko Spajić je najvažnijim zadatkom smatrao povećanje plata i penzija.
Kako stoji s držanjem riječi vidjelo se kad je odustao od većih penzija za sve, pobrinuo se samo za najsiromašnije, a onda se umjesto povećanju plata posvetio - hedžingu...
Evropski komesari zaključili su da je Crna Gora - vratila fokus...
* * *
Da je i crnogorski parlament potpuno fokusiran na evropske integracije, tvrdili su svi učesnici rasprave o izboru vrhovnog državnog tužioca.
Da im je na Savindan u tom poslu pomogao ne samo bog nego i prvi do njega - Sveti Sava - govorili su samo njegovi sljedbenici...
A da je pri glasanju presudno bilo ubrzanje pretpristupnih pregovora o ulasku još nekih partija u Vladu - vidjeli su svi koji vjeruju samo svojim očima...
Tri četvrtine plus jedan, to nije dosegla čak ni Irena Radović. Valjda zato što je birana na sveti dan poslanicima manje poznate Svete mučenice Miropije...
Njih dvije, inače, ne povezuje samo datum. Nego i pobuna protiv vlasti zbog koje su obje bile podvrgavane mobingu...
Tragova da se novi vrhovni državni tužilac ikad javno pobunio protiv bivšeg režima za sada nema, ali je ipak dobio tri glasa više nego guvernerka: 61 od 81 - o, zar se i to može...
Moglo je, ali ne sa razloga iz Pjesme mrtvih proletera, oni su bili povezani idealima.
Nego zbog vezane trgovine u crnogorskom parlamentu koja bi mogla biti opjevana onom iz naslova, isto proleterskom, uz izmjenu imena na početku: ... da sa Tvoga puta ne skrenemo"...
A neće, četiri-pet ministarskih mjesta, uključujući i potpredsjednička, plus desetak pomoćničkih i još toliko u direktoratima i agencijama - malo li je za dvadesetak dodatnih zelenih tastera...
Podrazumijeva se da iz te trgovine isključujem četiri glasa Ure. Ali ne zato što mi je brat Dritan napisao i ovu kolumnu, nego sa tri realna razloga.
Glas za Maju Jovanović bio bi zaludnji, uprkos tome što je najbolji kandidat.
Uzdržavanje od glasanja nije opcija za partiju koja je, obrnuto srazmjerno snazi, presudno uticala na promjenu političke volje za gonjene korupcionaša i kriminalaca.
Može sad da se laže do mile volje, mogu svi da kreče svoj učinak od avgusta 2020, ali do izbora Urine Vlade i premijera, te političke volje bilo nije...
I ne samo to, ako se stvarno po jutru dan poznaje, sad je ima sve manje...
* * *
Otkud mi to? Pa iz partije koja je duže od tri decenije uspješno branila zvanje majstora svih oblika manipulacije, a u medijskim je i nakon poraza na svim izborima ostala - velemajstor.
Titulu neprikosnovenog velemajstora sad dijeli sa PES-om. Zato ovako dobro idu i njihovi pretpristupni pregovori, iza kojih - za razliku od pregovora sa NSD i DNP - briselski izaslanici stoje neskriveno...
Neskrivena je bila i naivnost medija za koje se ne bi moglo reći da su naklonjeni DPS-u.
Da to rade njegove televizije i portali, očekivano je.
Ali da svi ostali tako nasjednu na marketinški trik desetkovane partije, e toj se naivnosti nijesam nadala...
Zaludu kuckanje na daljinskom i pomjeranje laptopovog miša, svuda isto...
Do 15 sati preko aplikacije glasalo 50 odsto...
Do 18 časova 65,67 procenata...
Do 20 sati preko aplikacije svoje pravo iskoristilo 80,18 odsto, u opštinskim odborima glasanje je obavilo 17,77 a putem pisma 0,02 procenta glasača...
Kao da svih pola miliona birača izlazi na glasanje za državni parlament...
I kao da DPS mogu promijeniti unutarpartijski izbori.
Jedina korist koju je javnost imala od ovog medijskog performansa jeste b(r)ojno stanje partije, konačno znamo da članskih knjižica ima 23.344...
A članova? Skoro trećinu manje, 16.835...
Kako znam? Pa tako što je baš mala vjerovatnoća da je preostalih 6.509 baš danas ostalo bez interneta, dobilo veliki kašalj ili bilo zavijano snijegom...
A po čemu će se politika novog rukovodstva razlikovati od one koju je DPS vodio za vrijeme bivšeg predsjednika?
- Što se tiče programskih ciljeva, nema se to šta mnogo mijenjati - priznao je dva sata po gašenju aplikacije novi lider Danijel Živković.
I, gaseći svaku nadu u politiku tzv. zdravog krila, samo pritvrdio jedan ne samo botanički nego i politički aksiom - da iver nikad ne pada daleko od klade...
* * *
Neće, izgleda, ni Evropska unija ništa mijenjati u svojoj politici štapa i šargarepe.
Nova je samo brzina kojom je, nakon ničim izazvanog i neuobičajeno dugog štapa za prethodnu Vladu, ova recentna dobila šargarepu.
Da je Dritan Abazović odmah po preuzimanju premijerske dužnosti ulazak negdašnjih frontovaca najavio čak i za tri godine, dobio bi ne štapom nego motkama, skoro kao gorepomenuta zlosrećna svetica iz ranohrišćanskog doba...
Milojko Spajić je, tri mjeseca nakon prve najave, proširenje Vlade "zastupnicima svih partija koje je podržavaju" proglasio završenim i oročio do proljeća.
Pošto DPS podršku PES-u još ne pruža baš direktno, moraće da sačeka jesen.
A onda, eto nama akcionog jedinstva u parlamentu taman koliko u ranim godinama jedinstvenog DPS-a, ili još više...
Sa četiri opoziciona poslanika iz Ure, tek toliko da se Andrija Mandić ima u koga zaklet kako demokratija u Crnoj Gori nije, poput Hrista, u 33. godini skončala na krstu...
P. S. Kakav nam paket pomoći iz Plana razvoja za Zapadni Balkan može stići u paketu s ovom podrškom premijeru na samitu u Skoplju i međuvladinoj konferenciji u Briselu, to još nije saopšteno. Ali da je ovaj domaći, o razvoju poljoprivrede na sjeveru, propao i prije nego što je počeo - već je saopštio popis. Stočari i ratari otišli ka jugu, ostale su samo njihove šume, livade i njive. S kojima sad možemo da se slikamo, kao Klaudija Šifer u najboljim danima DPS-a. Samo bez onih konja, jer popis kaže da su i oni desetkovani...
Bonus video:
