Ni Mickey nije mogao više da produži sa kuliranjem medija i bojkotom javnosti u trajanju od par mjeseci. Morao je, nakon toliko dugog posta i frustracije svih nezavisnih novinara i urednika Montenegra, da iskoči iza neke krivine, ispostavilo se na putu Kolašin-Mateševo. Kako je premijer progovorio, tako su se portali i mreže užarili. Urednici su zadovoljno trljali ruke, biće desetine hiljada čitanja, stotine komentara, lajkova i hejtova, jer niko kao Spajki ne zna da se "otvori", i prizna sve, i što ga pitaju i što ga ne pitaju, poput srednjoškolca koji je uhvaćen da prepisuje na pismenom iz matematike.
Prva žrtva dugo čekanog ukazivanja premijera ispao je ministar pravde, Andrej Milović.
Sasvim zasluženo. Od nepravedno zaboravljenog Medojevića nismo imali političara koji je uživao nepodijeljeno nepovjerenje različitih političkih opcija u Crnoj Gori. "Ubuduće će morati da me pita za sve odluke", odgovorio je Mickey na upit da prokomentariše skandal sa zaštitom kontroverznog turskog biznismena Bilana Čamgoza.
Spajić je, u tom kontekstu, naveo da oni koji nisu prethodno bili političari ili ministri možda nisu stekli "navike da nadređene obavijeste o bitnim odlukama".
"To se više neće dešavati, od sada ću biti upućen u sve bitne odluke", zaključio je premijer.
Poruka je bila jasna - čak i oni koji nisu navikli na Đukanovića, a tek ovi iz DPS-a, sada će da vide šta je prava Britva, Milojko a ne Milo. Znači, sa MĐ ste mogli i da šarate, da izigravate šeika kao Sveto, ili šerifa poput Mugoše, mogli ste kod Mila da budete i premijer koji se miješa u svoj posao, kao Duško (a ne fikus od Filipa), znao je Đukanović da progleda kroz prste "bubašvabama" od tajkuna (kako ih je Putin zvao), i da iskulira kada mu Ćoćo udari na Roćena, ili Cane na Di Keja - ali, od sada, od Milojka Prvog Veličanstvenog, sve to zaboravite! Dosta je bilo zajebancije i ugrađivanja, sada se Spajki pita.
Ima li jedan Crnogorac ili Crnogorka, uključujući i mene, koji mu, nisu rekli - aferim, gospodaru. Direktor RTCG, Uslužnog servisa, toliko se oduševio da su mu koljena zaklecala, pa je logično zaključio da se premijeru pod hitno mora otvoriti ekran. Ekspresno je zgažena TV šema RTCG, obezbijeđen je vanredni termin nedjeljom uveče, i odrađena uspavanka od intervjua, nalik onima koje smo decenijama gledali u izvedbi Radojke i Tamare kada bi im gostovao Milo. A ne Milojko. Što je premijer i sam priznao kada se na kraju najljubaznije zahvalio Uslužnom servisu "na ugodnom razgovoru"!
Osim ministara, poslanika i RTCG, najnovijim izdanjem Spajkija sigurno su bili ushićeni i glasači, mislim na one kojima već nedostaje Britva, odnosno čvrsta ruka, neko ko će da lupi šakom o sto i podvikne - dosta je bilo šarlatanstva i neznanja, lopovluka i procenata, sada ćete, iako niste navikli, morati da pitate baba prije nego što nešto gurnete pod tepih ili samo umočite prste u med. A viršlu u teglu od senfa na kojoj stoji lik Milana Kneževića.
Aplauzi za premijera, tapšanja po ramenu, diskretna uklizavanja tipa "neka si im reka' Šefe", tek su buknula kada je Spajki, nakon malog Andreja, očitao bukvicu i glavnom partneru, Demokratama. Nije mogao da ih šamara kao svog Milovića, već ih je poslao u ćošak, da kleče na žitu. Ne baš svi, Aleksa i Danilo na primjer.
"Ne bih volio da se igram galimatijasa kao 43. Vlada, Brđanin je u punom mandatu, ali mislim da postoji prostor za dogovor i razgovor sa njim", kazao je premijer komentarišući pitanje zašto već sedmicama izbjegava da stavi na dnevni red Vlade razrješenje aktuelnog direktora UP. I frenda od Oficira i pojedinih prvaka NVO sektora.
U furioznom nastupu Spajki je i Vladi i Skupštini, i svojima i tuđima, poslao jasnu poruku da nema više zezanja, tako da su se Mandić i Knežević sami prijavili za ukor. Po jednu čvrgu da im premijer opali, da niko ne vidi, a i ništa ne boli. Bolje tako nego da nas javno šamara i vuče za uši kao Milovića i Šaranovića, reče Milan Andriji. Ili kao Šef, mislim na onog u Beogradu, kada umače viršlu u Dačića, uzvrati vazda spremni Mandić.
Dakle, imamo bogato iskustvo sa nizom autokrata i populista iz posljednje tri i po decenije, što nas poziva na oprez kada prepoznamo slične manire, kod premijera 43. ili 44. Vlade, iako nam na prvi pogled ne djeluju zlokobno kao oni prije njih. Jer koga zmije ujede i od guštera streca. A nije da smo zaboravili ta stradanja - Milošević nas je osvojio poznatim usklikom, "ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo", Đukanović je bio suptilniji pa je samo poručio kako će nas sa ustašama "razgraničiti za sva vremena", Vučić je posle dvije decenije trčkaranja za burek i jogurt Šešelju dobio šansu da mu bude gazda i vlasnik, dok je Dritan o premijeru govorio ponekad u trećem licu, kao da su Abazović prije aprila 2022. i Abazović nakon izbora za šefa, dva različita čovjeka. Sada gledamo Mickeya koji očekuje da se političke partije drže sporazuma, da čak one koje ga nisu potpisale to učine što prije, da svi dakle budu dio vlasti, osim Dritana i Dobričanina, i da se, s druge strane, mediji drže ugodnih pitanja. Kao Uslužni servis CG (USCG). U protivnom, slijedi javni ukor ili demanti preko čiča Miše. I vojvode Momčila.
Za kraj, kao fan Britve od Milojka, želim da čestitam svima koji su izabrani u 44. Vladu, i u svim prethodnim vladama, čestitam i kurti i murti, svim zastavama, a posebno zastavi 101, želim sve najbolje i tojoti, škodi i sitroenu, neka svako vozi svoj auto, i Crnogroci i Srbi i Albanci i Bošnjaci, ali da se naravno zna ko je premijer i glavni šofer, ko nas sve vozi. Ako na to nismo navikli, a jesmo - sad ćemo morati. Jer nema više Mila - Spajki se pita.
Bonus video:
