STAV

Gospođa Pens, pčele, Bokovo i Cetinje

Kako se niko "od naših" ne sjeti da bi gospođi Pens bilo svakako zanimljivo i sigurno lično veoma emotivno dožŽivjela da je u srcu Cetinja vidjela spomenik "Lovćenska vila"
496 pregleda 0 komentar(a)
Karen Pens, Nata Marković, Foto: Gov.me
Karen Pens, Nata Marković, Foto: Gov.me
Ažurirano: 09.08.2017. 08:46h

Da o posjeti i programu boravka gospođe Karen Pens pčelarima u naselju Bokovo u opštini Cetinje nije pisao zbiljan list "Vijesti", mislio bih da je šala ili neka medijska diverzija prema Cetinju, crnogorskoj drŽžavnosti i istoriji. O čemu je zapravo riječ?

Naravno, riječ je o koncipiranom crnogorskom protokolu za ovakvu priliku boravka uvažŽene gošće u Crnoj Gori, ali se sušŠtinski radi i o politici i odnosu aktuelnog drŽažvnog protokola prema duhovnim i istorijskim vrijednostima crnogorske prijestonice - "gradu muzeju" - pogađate, radi se baš o našem Cetinju!!!

NaŽžalost, gotovo se to uvijek ponavlja kad su u pitanju ovakvi događaji i visoke drŽžavne posjete Crnoj Gori. Vrijednosti cetinja se "izbacuju"" iz programa posjete.

Sjetimo se posjete Cetinju princa Čarlsa i njegove supruge Kamile (mart, 2016). Istina je da ga je zvanično i ceremonijalno dočekao predsjednik Filip Vujanović! Zatim, domaći protokol je princa Čarlsa vodio u istorijski "Vladin dom" na festival hrane i pića gdje je, kako novine pišu, probao tradiconalne crnogorske proizvode pršut, vino, maslinke, sir i kajmak...! Izgleda da je domaćem protokolu bilo beznačajno Ššto je Velika Britanija imala na Cetinju svoju ambasadu od 1881. do 1914. i tako održŽavala i redovne drŽžavne odnose sa našom, i tada suverenom, drŽažvom - Kraljevinom Crne Gore. I istu zgradu - tada (mart 2016.) domaći protokol, bašŠ princu - nije ni pokazao. Istina, vodili su samo vojvotkinju Kamilu ali, kao u zgradu Muzičke akademije na Cetinju ali ne i kao u sjedište i ambasadu Velike Britanije?! Ispada da su odnosi Velike Britanije i suverene drŽžave Crne Gore počeli i nastavljaju se sa njeguškim pršutom, skorupom, i domaćim vinom?! I... to gdje? U držŽavnoj palati u kojoj je krunisan kralj Nikola prvi (1910.) i takođe promovisan, poslije 7o godina, gospodin Milo Đukanović kao prvi predsjednik nove Crne Gore!

Zato sam kao dugogodiŠšnji šŠef drŽžavnog protokola SR Jugoslavije (8 god), zatim kao glavni šef protokola predsjedničke ceremonije na cetinju 15. januara 1998. i takođe roditeljskim porijeklom i svojim rođenjem Cetinjanin, zapazio nelogične stvari koje se u kontinuitetu događaju baš kad je Cetinje u pitanju. Takođe i danas, u slučaju posjete gospođe Pens! Koje nelogičnosti?

"Naši" su čuli (obaveštajno, pretpostavljam) da se uvažŽena gospođa Pens zanima za pčelarstvo. Takođe, ovdje se saznalo (vjerujem, na sličan način ) da gošća čak ima i jednu košnicu u privatnoj reŽžiji. Sa naše strane je odmah upriličena poseta jednoj uspešnoj crnogorskoj privatnoj pčelarskoj farmi na Bokovu (jedno od 85-90 naselja koje pripadaju opštini Cetinje)! I tako se realizovala ta poseta! Podgoričke "Vijesti" pišu da su svi bili zadovoljni i srećni posjetom Bokovu i boravkom na pčelarskoj farmi. Čak, "i vaše pčele moraju biti srećne" zaključila je pred svima gospođa Pens!

Da li je povodom ovog uspješnog pčelarskog događaja bilo i negdje nekog nezadovoljnika istim odrŽanim "medenim" spetaklom?

Naravno, mora ih biti! Prvi ja, a zatim - svako ko ima grama mozga i obraza! Zašto i zbog čega - nezadovoljstvo?

Pitam se da li je bilo bar nekoga u Crnoj Gori - Podgorica ili Cetinje, svejedno - ko bi uvažŽenoj gošći Ppens samo ukratko objasnio gde je sljetela (Crna Gora) i da Cetinje (prijestonica), pored meda i pčela iz Bokova, za cijeli svijet - domaći i strani - vjekovno znači i sljedeće:

Cetinje je posljednjih pet vjekova kulturno i obrazovno sjedište Crne Gore i mnogo Ššire, te tako baštini ogromno knjiŽževno, umjetničko, muzejsko i arhivsko blago koje se na u tom gradu čuva u institucijama kao Ššto su: Narodni muzej Crne Gore, Centralna narodna biblioteka "Đurđe Crnojević", Kraljevsko crnogorsko narodno pozorite, Vladin dom (1998. održana prva predsjednička inauguracija poslije 70 godina), Republički zavod za zašŠtitu spomenika kulture. Ima sedam muzeja od kojih dvorski svojim izložŽenim eksponatima zadivljuje i prikazuje autentičnu i slavnu crnogorsku drŽžavnost posebno - tokom XX vijeka!

Tri velike hriŠšćanske relikvije nalaze se na Cetinju: ruka svetog Jovana Krstitelja, čestica časnog krsta gospodnjeg, ikona presvijetle Bogorodice Filermose.

Kako se niko "od naših" ne sjeti da bi gospođi Pens bilo svakako zanimljivo i sigurno lično veoma emotivno dožŽivjela da je u srcu Cetinja vidjela spomenik "Lovćenska vila"! To je obilježje najvećeg crnogorskog i uopšte univerzalnog patriotizma - što je ljudska i nacionalna kategorija koja se iznad cvega cijeni bašŠ u Americi. Spomenik je posvećen upravo njenim američkim zemljacima crnogorskog porijekla koji su 25. decembra 1915. (staro brojanje) doplovili iz Amerike kao dobrovoljci u velikom ratu radi pomoći svojoj domovini tada napadnutoj - Kraljevini Crnoj Gori. Od 5oo njih, 328 ih je poginulo prilikom iskrcavanja sa broda! Svi su nosili crnogorske i američke zastave omotane oko sebe!!!

Na Cetinju je postojao, od 1869. do 1913. godine, Đevojački institut carice Marije Aleksandrove koji je ista tadašŠnja ruska carica Marija Aleksandrova osnovala i svojim ličnim sredstvima finansirala punih četrdeset i pet godina!!! Kroz Institut je prošao veliki broj djevojaka uglavnom, naših crnogorskih. Ukupno, više stotina mladih djevojaka zavrŠšilo je ovaj Institut učeći obimno gradivo isključivo na francuskom i ruskom jeziku. Da ponovim od 1869. do 1913. godine.

Posebno vaŽžno, za gospođu Pens ali i za njenog supruga, potpredsjednika prijateljskih SAD, gospodina Majkla Pensa, bilo bi da su na kratko posjetili Cetinje i vidjeli u istom gradu gdje je bila njihova ambasada kao potvrdu da su postojali već odavno (1905.) diplomatski i drŽžavni odnosi Kraljevine Crne Gore i Amerike. Ambasada je radila sve do 1921. i nalazila se u čuvenom hotelu "Lokanda" (srušen u zemljotresu 1979). Da podsjetim, američki predsjednik Vudro Vilson se na Pariskoj konferenciji (1918.) žŽestoko borio da se sačuva stara evropska držŽava i saveznica - Kraljevina Crna Gora i da se ne utapa na silu u strane i srbijanske hegemonističke projekte. NažŽalost, nije uspio! Zato je njihova amabasada na Cetinju ostala da radi i otišla znatno kasnije - kao posljednja - 1921. Ubijeđen sam da bi sve ovo veoma interesovalo potpredsjednika Pensa, ali i gospođu Karen. NažŽalost, to niko nije umio da im kažŽe a još manje i pokažŽe?!Pored američke, na Cetinju je radilo još jedanaest stranih ambasada.

Sve velelepne zgrade nekadašnjih ambasada (vlasništvo tih zemalja). Na Cetinju su danas vidno obilježene autentičnim znamenjima iz nekadašnjih vremena (grbovi, table i sl). Sve su radile oko 35 do 40 godina, tj. sve do uništenja crnogorske drŽžave (1918.) i njenog nasilnog prisajedinjenja kraljevini Srbije. Vjerujem - sve bi to bilo interesantno visokim gostima, gospodinu i gospođi Pens da su isto mogli da vide!!!

Na kraju, pitam se da li je bilo ko sa naše strane predočio gospođi Karen Što se sve joŠ nalazi pored naselja Bokovo (broji ukupno 20 stanovnika) i tog famoznog meda i stare arhaične košnice. Da jeste samo detalj iz ovoga šŠto sam ja sada pomenuo, ubijeđen sam da bi i potpredsjednik Pens sam tražio da obiđe Cetinje. Vjerujem da bi gospodin Pens zbog Cetinja tada bar na kratko zaboravio popločanu Hercegovaču ulicu u podgorici i hotel "Klinton " i "skočio" do prijestonice! Ili bi što bilo loše i nelogično da je državni crnogorski protokol predloŽžio i realizovao posjetu Cetinju, ne samo potpredsjednika Pensa, već i svih učesnika samita u Podgorici! Samo kratko! Pa to je samo 34 kilometra kvalitetnog puta do Cetinja! Vjerujem da bi svi to rado prihvatili!

Znači, ne treba se ljutiti na visoke goste - minule i ove sadašnje - zbog njihovog nedovoljnog sagledavanja ambijenta u koji su sljeteli i u kom su boravili. Staro i poznato pravilo u protokolu je "da greška nije učinjena ako je niko ne primijeti”! Iskreno, ja je jesam primijetio!!! Ako to nečemu koristi?

Ovako, baš tužno za svakog Cetinjanina ali i za državnost i istoriju Crne Gore!

Neka je vječna Crna Gora!

Autor je bio šef drŽžavnog protokola SR Jugoslavije (1991-1998) i šef diplomatske misije SRJ na Kubi

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")