Izgleda da smo ispali. Otpisani iz kulture. Otkazali su nam učešće u MEDIA, a program Kreativna Evropa nam je zatvorio vrata. Nismo uskladili naše zakonodavstvo audio-vizuelnih usluga sa onim što propisuje Kreativna Evropa. Sredstva koja su za naše pojmove ogromna, i neophodna za filmsku industriju, biće van našeg domašaja. Dakle, jedna riječ u žargonu, ispala.
Problem je sistemski. Nije prvi korak dovesti na čelo kulturnih insitucija nove ljude, već je preduslov za bilo kakav preporod i pomak, da se iz kulture isključe nesposobni ljudi. Kultura je decenijama bila siva zona, moglo je ljudima biti, da ne rade, ili da nemaju pojma što rade, a da im sve prođe. Jer, na kulturu niko nije obraćao pažnju, baš kao i sad, oči su uprte u finansije, pravdu, energetiku, prosvjetu, a to što se dešava u kulturi, slabo koga interesuje. Zato se i srozalo sve, jer nema progresa ni odgovornosti. U kulturi su decenijama lezilebovići.
Vraćao sam se vozom prije desetak godina sa sajma knjiga u Beogradu. Slovo je svima držao čovjek velikog zvanja, može se reći da je bio predsjednik predsjedništva udruženja pisaca Crne Gore. Jednog od ko zna koliko udruženja, ali je uredno imao platu od države, prostorije, zaposlene i naravno plaćene putne troškove da posjećuje razne sajmove knjiga. Sve plaća država, a njegovo je samo da bude kulturan. On je glumio Oskara Vajlda, a žalio se što mora da putuje vozom. Slaba je država koja takvom kalibru kao što je on ne može da obezbijedi avionsku kartu.
Izdao je nekoliko knjiga poezije, proglasio je sebe kao izuzetnog Mediteranskog pjesnika. Samo ga je zanimalo duboko, dubokoumno. Govorio je kako je sve već napisano, kako je sve novo površno, ali eto, on mora zbog posla na sajam, da vidi da se nije slučajno nešto dobro pojavilo. Ali nič! Puna su mu usta bila kulture, iako rezultata nije imao. I vidjelo se odmah da će takav kadar dugo ostati na poziciji, jer u tom slučaju, više se isplati da ništa ne znaš, nego da nešto znaš. Ako nešto znaš, smetaš. Ako ništa ne znaš, boriš se za sve i sve ti prolazi. Opet jedna riječ, opet žargon, lagano.
Takvih likova kao što je pomenuti predsjednik predsjedništva jednog od udruženja pisaca ima premnogo. Kao pijavice su na budžetu, zauzimaju mjesta i ne puštaju. Neki takvi su uprskali i priču oko Kreativne Evrope. Kreativni su tek toliko da uspješno uprskaju procese u kulturi.
Nije sulud predlog da je najbolje na čelo kulture u Crnoj Gori postaviti menadžera Okova ili Volija. Takvi ljudi bi znali što rade, posložili bi stvari, pokrenuli sistem, makar bi znali da se usklade sa okvirima konkursa i onoga što propisuje EU. Odvojili bi rad od nerada, a makar imaju ideju ponude i potražnje. Sigurno bi bili bolji tim lideri od raznih lezilebovića kojih je odavno krcata kultura, svaki resor i svaka ustanova.
Crno se piše kulturi ako se ovako nastavi. Potreban je restart, potpuno rebrendiranje, da neko pojača na najjače i udari elektro šok, kako bi kultura ustala. Ili vaskrsla, kako ko više voli da posmatra stvari.
Ako se to ne desi, kultura će ostati kakva jeste sad, obično zvanje, neke zgrade koje popunjavaju ljudi koji nisu imali gdje drugo da se ubace. U kulturi imamo ljude koji glume kulturu. Ali to nije više komično, jer ti ljudi ne znaju što čine.
Bonus video:
