Pitanje - koliko svijet zna o nama, ko i koliko doprinosi tome saznanju, podstakli su neki nedavni događaji. Na prvu, odgovor bi mogao da glasi kako najveću zaslugu imaju naši političari. Svakodnevne informacije i slike o njihovim posjetama inostranstvu, susreti, dogovori, ugovori. Za našu javnost o tome na sva zvona, za inostranu - fleš, ili nešto šire informacije. Kao, recimo, dolazak kod nas delegacije iz Luksemburga, Moldavije, Malte... Teško da ćemo na osnovu toga kao turisti pohrliti da ih upoznamo.
Na pretpostavljeno pitanje inostranog svijeta - ko je i gdje je ta Crna Gora, možda najbolji odgovor daje naš sport.
Crnogorske rukometašice prednjače u tome jer su u reprezentativnom takmičenju poznate u većini država svih kontinenata. U Evropi, i u klupskom takmičenju. Rukometni klub Budućnost upravo ovih dana obilježava 75 godina postojanja, a rukometašice su najbolji izdanak tog kolektiva jer u kontinuitetu postižu rezultate za uvažavanje. Tako i pripadaju eliti svjetskog ženskog rukometa. Njihov vrhunac je godina 2012. i Olimpijada u Londonu.
Danas ŽRK Budućnost, u jednom zakonitom procesu, vrši smjena generacije. Sa mladim (pa i premladim), izuzetno nadarenim rukometašicama. Zalog za Klub i Reprezentaciju.
Da li im u tome pomažemo. Neki, na sreću u manjini, “pomažu” kao da nikad ništa nije bilo. Destrukcija često ide uz svaki veliki uspjeh, pa pitanje - da li kod nas, u politici posebno, postoje tačke i ciljevi od posebnog značaja oko kojih se sve partije, a, onda i građani uz nih mogu usaglasiti. To bi mogao da bude makar sport, po svemu što ide uz njega, izraženo u mudrostima - U zdravu tijelu zdrav duh (čovjeka i nacije). Ili - Sport je više od samog sporta.
O drugim aktuelnim povodima za ovu priču, na kraju teksta.
* * *
Crna Gora je prostorno mala, po broju stanovnika među najmanjima u Evropi. Po čemu sve može da bude svijetu poznata. Po turizmu, uz dosta zadrške kada su u pitanju usluge i cijene. Ekološka, prva u svijetu, davno proglašena. Danas, sa korakom unazad, jer su joj u međuvremenu devastirane prve oznake ekologije. Šume posječene, bistri potoci desetkovani nekontrolisanom izgradnjom malih hidroelektrana. O čistoći kao prvom stepenu ekološkog pojma, suvišno je govoriti. Fali metla, pa obnova svega gorepomenutoga.
Ipak, sve to stoji i uz sliku drugačije Crne Gore.
Moguće je u svijetu naći primorje sa zanimljivim starim gradovima i lijepim plažama. Zelene planine sa jezerima. Sa bistrim potocima i plahovitim rijekama. Prostranim pašnjacima. Sa posebnim bogatstvima mediteranskih jezera i rijeka...
Ali teško da se sve to skupa može naći na tako malom prostoru, kao što je slučaj sa Crnom Gorom. Takvu Crnu Goru promovišu naši sportisti. Srećom da gosti nemaju dovoljno vremena da upoznaju i neke zadrške u tom prirodnom raju.
Ispada, ipak, da u traženju svijetlih tačaka u crnogorskoj zbilji, bez velikih ograda, možemo se sa najviše pouzdanja osloniti na sport. Crna Gora je jednako poznata po ženskom rukometu i vaterpolu u kojemu se upravo peti put kvalifikovala za učešće na Olimpijskim igrama. Tu su i košarkaši, te timovi i pojedinci sa odličnim rezultatima, ali nedovoljno poznati jer su u manje populanom sportovima.
Ipak, još o rukometašicama. Evo zašto.
Kada bismo testirali svjetsku sportsku javnost, sve od Japana, Kine, Koreje, te srednje i zapadno azijskih zemalja, zatim redom svih zemalja Evrope, pa većinom zemalja američkog kontinenta, Sjeverne Afrike, Australije - i postavili pitanje gdje se na globusu nalazi Crna Gora, bolje od bilo koga odgovor bi dale naše rukometašice. Dobro su zapamćene na tim prostorima jer su pobjeđivale njihove najbolje timove. Pa i kada su oni pobjeđivali, shvatali su da su pobijedili sebi ravne ili bolje od sebe. Njihovi navijači, neposredno na utakmicama, i posebno posredstvom televizijskih prenosa, sve više su saznavali o nama. Izvjesno, neki među njima došli su ili će doći u Crnu Goru kao turisti.
Stoga, sasvim je umjesno pitanje: da li je iko iz sfere ekonomije i turizma, makar pretpostavio, jer je nemoguće egzaktno ustanoviti, koliko je turista iz svijeta, posebno iz Evrope, došlo u Crnu Goru, podstaknuto utakmicama naših sportista na borilištima i posredstvom televizijskih prenosa. I koja je razlika u promotivnom efektu kada Turisička oranizacija objavi i skupo plati medijsku reklamu od samo 30 sekundi u poređenju sa više od dvjesta hiljada sekundi (ili 60 minuta) koliko u prosjeku traje međunarodni TV prenos samo jedne utakmice naše reprezentacije, ili kluba, u rukometu, vaterpolu, košarci. Za nekoliko decenija, to je vrijednost od više stotina miliona dobiti. Dobit je i još mnogo toga što ide uz sportske uspjehe jedne zemlje. Uz ekonomiju (turizam) idu i susreti sa kulturom, sa tradicijom i savremenim kretanjima u zemlji.
Pitajte samo političare, ili naše delegacije iz bilo koje oblasti, koliko puta im je u susretima uz uvažavamnje rečeno “Znamo, rukometašice, vaterpolisti...”
A propos promocije preko TV prenosa. Prisustvovao sam dogovaranju jedne japanske agencije za reklamu na Zimskim olimpijskim igarama u Sarajevu. Insistirali su na prisustvu u direktom prenosu prilikom dodjele medalja. Tražili su makar minimalni prostor. Izrazili su se simbolično - koliko treptaj.
Najzad, kratko o najavljenim aktuelnim povodima za ovu priču.
- Crna Gora i njen sport ovih dana sa ponosom obilježavaju 75 godina rukometa, uz naglasak na velike rezultate njenih rukometašica. Sa generacijom koja je dostigla vrh 2012. i krunu na Olimpijadi u Londonu. - Nedavni susret ambasadorke SAD-a, gospoođe Džudi Rajzing Rajnke sa rukometašicama i njena izjava da su prenosi utakmica Lavica sa nedavnog Šampionata svijeta bili najgledaniji na zvaničnim kanalima Ambasade otkada je gospođa Rajzing u Crnoj Gori. “Dijelimo istu odgovornost, jer smo ambasadori svojih država... Vi ste Crnu Goru dovele na svjetsku scenu i pokazale da se iz male države mogu praviti rezultati za poštovanje...”
- Zatim, već rečeni proces stupanja na rukometnu scenu mladih talentovanih rukometašica Budućnosti koje stasavaju u utakmicama sa najjačim evropskim ekipama.
- U pitanju je i nedavno donesena izuzetno važna odluka aktuelne Vlade Crne Gore da ove godine znatno poveća sredstva za sport, svjesna njegovog višestrukog značaja, pa, vezano za našu temu, i zbog uloge vrhunskog sporta u promovisanju Crne Gore u inostranstvu.
I na samom kraju. Sport je uvijek šira priča, kaže se sa razlogom - sport je više od samog sporta. Navodeći 2012. godinu, sjetio sam se nekih detalja u toku opšteg nacionalnog slavlja. Ljudi razdragani, stari i mladi. Gradovi crveni od zastava. Miting u čast Lavica. I, jedna posebna slika. Impozantan lik starine sa sela, brkova do ramena, koji je u oduševljenju pred TV kamerom uskliknuo: “Bogomi, otkad su ove naše đevojke najbolje na svijetu, sad su mi milija i ova moja ženska čeljad”.
U patrijarhalnoj, viteškoj Crnoj Gori, sve vidljivja moć i vitalnost Žene. Nadmoć matrijarhata.
Sport je daleko više od samog sporta.
Bonus video:
