Na samom početku, čestitam, Druže Spajiću, na sposobnostima kojima ste prosvjetare preveli žedne preko vode i pokazali vrlo jasno da je komesar na svom mjestu, da nam je zadatak privredu razvijati, zemlju teško graditi i obavezno vjerovati komesaru, bez pogovora. Vama je to prvi put, ali prosvjetarima nije da u baruštini vlastitih radnih mjesta zaklinući se bogu (i komesaru) da rade u interesu djece ponovo zarone u mrak poniženja iz kojih mogu da iskoče samo rijetka djeca koja uporišta nalaze van ove države, kao što ste i Vi to uradili, i vrate se sa dubokim prezirom prema onima koji i danas bauljaju predajući savjest u ruke svevišnjeg. Čestitam, Druže Spajiću, jer ste sa lakoćom i razgovorom od nekoliko sati u sadejstvu sa podignutim prstom „zakona“ ministarke prosvjete jasno iscrtali „svete“ krugove u kojima se imaju ubuduće prosvjetari kretati. Ne propitivati, samo vjerovati.
U ovom procesu koji slijedi paf, paf ekonomiju uskačemo brzinski u paf, paf demokratiju. A sve je tako lijepo počelo sa ekspertom iz inostranstva a našim, spremnim da žrtvuje uspjeh u svijetu za svoju zemlju! Da li su se ekspertska znanja stečena u sadejstvu sa ekspertima tipa De Kvona pokazala neodgovarajuća? Ili je naš ekspert mislio da se za vrijeme njegovog izbivanja zemlja premetnula u privredni i tehnološki raj pogodan za napredne manipulacije? Što god da je mislio ekspert za ekonomiju, brzo je razumio situaciju da ovdje „pleme moje snom mrtvijem spava“ i da ga ne treba buditi, dovoljno je samo obećavati, ponekad priprijetiti zakonom, ponekad poniziti, znanje zabraniti, privilegije političke elite zadržati po nacionalnom ključu i sve to nazvati Evropa. Evropa 1 u ekonomiji, Evropa 2 u fantaziji, Evropa 3 (slutim) u buđenju koje očito Drug Spajić neće čekati. Reče prosvjetarima, kao odgovor na njihovo nezadovoljstvo, da mu nije do vlasti i da je spreman da ode. Ako je tako, zašto ekspert ekonomije nije ministar finansija nego predsjednik Vlade? Slutim i brinem da je „mama“ povukla neki potez iza njegovih leđa, kao ono ranije državljanstvo, kad on - ni luk jeo, ni luk mirisao samo „vitamine“ koristio, sada koristi najvažniju poziciju u zemlji da se „mama“ ne sjekira. Do njega je da bar na kratko obezbijedi mrak u kome će „pleme spavati mrtvim snom“. Paf, paf demokratija je rastegljivija od ekonomije, a najefikasnija kada nakon dugog egzistencijalnog iscrpljivanja pokaže ljudsko lice. Za prezrene dovoljan je i razgovor.
Prezrene? Za ovo shvatiti nepohodno je buđenje. A kako se u ovoj Crnoj Gori probuditi? Prikačeni za Njegoša kao mitomani, ne razumijemo poruke kao što ga nisu razumjeli ni oni kojima ih je uputio.Važno da mit živi dok mi u životu spavamo. Eto Njegoševog prokletstva (kolektivna svijest i violentnost) i mita o lijepom, mladom i pametnom muškarcu kome se uvijek daje šansa da gospodari, još ako je svijeta vidio, ako je žene volio... pred takvim se gubi realnost života i mudrost iskustva. Ponekad se, kao evo sada prosvjetari, misleći, promeškolje na putu ka buđenju, zastiđeni pred bijednošću vlastite egzistencije i samovolje gospodara, nakratko. Otpor strahu je mjera dostojanstva i zato je ugodnije vratiti se u „mrtvi san“. Uspavanka o pravdi, strpljenju, miru dobro dođe gospodaru i zato će prosvjetari čekati septembar. Paf, paf demokratija, ipak, ima malu falinku nade. Dogovori sa komesarom morali su se ovjeriti na drugoj adresi da bi se vratilo spavanju. Druže Spajiću, promašili ste model, sumnja je već ukorijenjena. Sumnja je dobar znak na putu ka buđenju.
Bonus video:
