A taman je lijepo krenulo. Briselski administratori nisu krili oduševljenje Crnom Gorom i subjektivni osjećaj reformi im se mijenjao čim premijer pokaže štrikove. Godine agendi zipovane su u tri mjeseca rezultata, a na sastancima je sve vrcalo od sjajnih poruka vlade dvotrećinskog bratstva i jedinstva. Vrhovni tužilac i Ustavni sud tek su početak, pričao je Miki, jer biće reformi sve dok ima fotelja da se trampe za poslaničke glasove. Kad Vladu vodi čedo korporativnog svijeta nema ideoloških žalbi i plakanja, već se potencijalnom partneru učini usluga i masira ego dok se ne završi posao. I dok se izmasirani partner osvijesti već je postao dalaj-lama što hodi Strazburom, dok mu pola glasača podržava NATO.
Milojkove sjajne vijesti djelovale su i na opozicionare. Gdje je premijer oportunista, ni Vlada nije tijesna pa se može dopunjavati sve dok samo Dritan ne ostane u opoziciji. Biće mjesta po dubini dok je glasova u Skupštini, a svaki partijski aktivista sa lažnom diplomom postaće državni sekretar ili bar direktor. Kad je JBB uspjela da okupi sve vjere i nacije oko maslina u Podgorici, može i Miki da ih ugura u vladu. Da voze službena auta i podržavaju ekonomske programe koje su vidjeli koliko i Čupakabru. A ako nekome u Vladi proradi politička savjest tu su Milova politička djeca da ga zamjene. Oni svakako premijeru vjeruju na riječ, kao prosvjetari, i spremni su da čekaju ministarska mjesta kao narod platu od hiljadu eura.
Ali, nažalost, sjajne vijesti i briselska oduševljenja služe samo za Javni servis i medijske fanzine. U Crnoj Gori ne caruje koaliciono drugarstvo, iako se premijer trudi da ohrabri tatatatirce iz biračkog tijela. Daleko je zelena grana a, što bi rekao ministar za pravdu i BIL, sistem nam je trop.
Bezbjednosni aparat nam se pred očima raspada kao brak Džinovića, a policajci i agenti ponovo biraju kome će se prikloniti klanu. Možda dalaj-lama vino pije sa briselskom gospodom, ali domaćom rakijom gosti Dodika, a njegovoj političkoj djeci se na šubari drma cvijeće. U vladi pravde i reformi nezgodni rudnici i šefovi policije drže se pod tepihom dok pametniji ne popusti, a politički azili se dijele kao u doba DPS-a. Za cijenu-pravu sitnicu sir oliveri iz državne uprave pretvaraju lica sa potjernica u političke disidente, dok ih svi ne zaborave kao crnogorski tužioci Do Kvona.
Zaludu je premijeru politička kičma kada je lomi prva zajednička ofanziva SPO i partnera iz vlade. Umjesto da pravosudnom pregaocu u vladi Bog daje mahove, kolege mu daju ispisnicu iz partije i keliju u Vuka Karadžića 3. Da u njoj tihuje, moli se za IBAR i zaboravi sve tajne agente i BIL ljubavi. Džaba glasovi pobožnih i preobraćenih, kada Milojko i Jakov više ne dijele ni tortu ni partiju. Umjesto da grade DPS za pravovjerne milenijalce, oni sada razgrađuju opštinske odbore i prebrojavaju odbornike. Dok se bivša braća dijele, biračima ostaje da se nadaju u proročanstvo profesora-premijera u kojem će lijepi eksperti jednog dana imati 60 posto podrške, a uporni Dritan, Danijel i Andrija poći ispod cenzusa.
Gdje zakažu proročanske moći bivšeg premijera, potrudiće se brojni analitičari i objasniti kako je sve ovo normalno. Crnogorskoj demokratiji treba još vremena da se digne na noge, pa nam valja još koju godinu žmuriti na političke trgovine i partijske uhljebe. Ako pomenemo lomače po primorju, pitaće nas gdje smo bili kada se hapsilo zbog Facebooka. Zašto smo ćutali dok su kumovi i partijski drugovi rasprodavali more i planine, a sada nam smeta što ujaci reformišu službe. Podsjetiće da su ministre-holograme imali i Duško i Milo, a da Miki nije prvi premijer koji državu zadužuje kod kamataša.
Uostalom, kada na Vladu nemaju primjedbi Brisel i crnogorski parlament, nema potrebe ni mi da izigravamo Meda i Dritana.
Trpjeli smo hobotnicu 30 godina, pa možemo i ekspertima dati koju godinu da na našim leđima vježbaju demokratiju. Ako smo vjerovali DK-u za plavu torbu iako je nismo vidjeli, ne moramo ni premijera tjerati da objavi recept za Evropu Sad 2. Kada već Mikijevim izmasiranim koalicionim partnerima ne smetaju krediti i behteli, ne moramo ni mi pitati zašto se klanovi ponovo ubijaju po ulicama a policajce biju po zatvorima. Povjerujmo u sjajne vijesti sa malih ekrana i pustimo da nas vode iz tropa u trop.
Bonus video:
