TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Putuj Evropo sad i ne misli na nas

Ako se o bezbjednosti građana i države može odlučivati zaključkom, onda ni građani ni država i ne zaslužuju od Milojka Spajića ništa bolje... Niti ikog boljeg od Milojka Spajića!

34255 pregleda 28 reakcija 0 komentar(a)
Foto: Vijesti/Boris Pejović
Foto: Vijesti/Boris Pejović

Nedjelja, 10. mart - Bilo je to dan prije saznanja da TVCG organizuje duel skuplji vijeka, u fb-uspomenama reprizirana je moja objava od prije tri godine.

- Četiri petine kandidata za Savjet razumiju se u javni servis koliko ja u nuklearnu fiziku - toliko sam vjerovala u oslobađanje Televizije Jusovača da je sve moje uzdanje stalo u jednu rečenicu.

Odavno zaboravljenu, sve dok me virtuelni pamtiša nije pitao imam li što o tome da kažem danas.

Imam, kako ne bih imala...

- E, zlatile mi se, pa ne no je li...

Sa razloga što mi je svaka ka Njegoševa...

Vrijeme je majstorsko rešeto, a za ove tri godine pokazalo se:

Da sam apsolutno neopravdano potcijenila svoje razumijevanje posljedica ulaska neutrona u jezgro atoma...

Da je mnogo lakše iz CERN-a dobiti sve podatke o novim subatomskim česticama nego iz RTCG-a odgovore na ona prosta novinarska pitanja ko, što, gdje, kada i zašto...

Uprkos tome, sve su prilike da će prije doći do smjene 246 sudija i 23 predsjednika suda nego devet članova Savjeta tzv. javnog servisa i istovjetnog generalnog direktora.

Zašto?

Pa zato što njih desetoro ne krše temeljne medijske zakone, kojima su uzgoj zelene salate i snimanje filmova strogo zabranjeni čak i u slobodno vrijeme...

Eto, toliko sam imala namjeru da se glasnem na zadatu temu...

* * *

Ponedjeljak, 11. mart - A onda se Naglas javnosti obratio Boris Raonić...

Civilni aktivista koji se, ničim izazvan, skoro tri pune godine predstavlja kao generalni direktor nečega što niko nije vidio ali se priča da postoji.

Istovremeno, to čega je direktor pokušava da, ničim potkrijepljeno, predstavi kao javni medijski servis.

I sve to pred očima gledalaca koji vide da informativni program tog medija izgleda kao da je proizveden u privatno-partijskom partnerstvu.

I uprkos tome što su samozvanom direktoru pravo da se tako predstavlja oduzeli i Osnovni i Viši i Vrhovni sud.

I to tri puta za tri godine...

* * *

Saučestvujući, uprkos odlukama tri suda, u njegovom nezakonitom - da ne upotrijebim onu kraću riječ - predstavljanju, urednica emisije je već na početku ugrozila svoje pravo da se predstavlja kao profesionalac.

Omaklo joj se, ponadala sam se vraćajući u sjećanje nekoliko njenih prvih emisija.

Ma kakvi, greška se omakne jednom a ne u produženom trajanju.

- Već duže u javnosti slušamo o navodnim neregularnostima ... počev od špekulacija nakon reizbora... - presudila je s tri riječi, potpuno ignorišući činjenični opis.

Zato što se ne radi ni o navodnim neregularnostima ni o spekulacijama već o - sudskim odlukama.

To što neizvršavanje presuda u produženom trajanju pokazuje da je desetak civilnih aktivista jače od države ne znači da se ignorisanju njihove pravosnažnosti novinari ne moraju usprotiviti na svakom mjestu, pa i pred direktorom, bio on navodni ili pravi...

A kako je kao urednica trebalo da reaguje na nepodnošljivu nadmenost aktiviste Raonića i ignorisanje njenih ionako jedva čujnih upozorenja da sagovorniku dozvoli da progovori - o tome ne bih...

Mogu samo o onome što bih ja uradila već nakon trećeg upozorenja...

Napuštila studio, nego što...

* * *

Najveće poniženje ipak su doživjeli gledaoci koji nakon prvih desetak rečenica civilnog aktiviste nijesu pritisnuli prvo dugme na daljinskom.

Kako bi ono načelno, u početku: neke strukture koje pokušavaju da ga kriminalizuju...

U pojedinostima, to znači: Osnovni, Viši i Vrhovni sud...

Pa onda pozivanje na Zakon o borbi protiv korupcije a ne Zakon o nacionalnom javnom emiteru...

Kao da je konkurisao za direktora ASK-a a ne RTCG-a...

Potom plata od 4.000 eura, istovjetna sa onom koju je primala Andrijana Kadija...

A nije, primala je 2.500, odmah po izboru sama se odrekla i razlike i otpremnine...

Kad je Goran Đurović na trenutak uspio da raspravu vrati u legalne tokove, Boris Raonić je pokušao da polemiku o temi od najvišeg društvenog interesa spušti na ličnu ravan:

- Vaša supruga mi je kući poslala...

E, tu mi je pukao film, a zamalo i prvo dugme...

Goran Đurović se, čujem, suzdržao - tačnije, izdržao je - i ostao u studiju.

Što je dobro, zbog prava javnosti da zna u čijim je rukama RTCG...

Zato što, za nešto više od 18 miliona eura godišnje, javnosti daje mnogo manje tog prava nego TV Vijesti koja ih o svemu obavještava - besplatno. Uprkos tome što zaposlenih ima deset puta manje.

* * *

Utorak, 12. mart - Koliko zaposlenih u Skupštini ima vladajući PES - evo ne znam, ali prije naredne sjednice moraju naći bar dvojicu koji umiju da pročitaju Poslovnik, a bogme i Ustav.

Jednoga da poslanike jednom za vazda nauči kako se treba obraćati kolegama.

Drugoga da ih što češće podsjeća kako Crna Gora, već cijeli vijek i potamo se, nije parlamentarna monarhija.

Što jes' - jes', a i što bi reka' onaj mali Budo na kojeg me sve više podsjećaju, oni mene jesu kraljevi...

Naročito kad o sebi progovore u trećem licu jednine.

Ili, kao jedan juče, u prvom licu množine.

Mi čuvamo neku društvenu stabilnost!

Mi nećemo tenzije u društvu!

Mi se pitamo da li ćemo mi da puštamo da se u Skupštini...

Mi ne želimo da se priča o...

Mi smo oni koje građani pitaju zašto mi to puštamo?!

I sve to glasom podignutim do komandnog nivoa...

Kao da se parlamentu obraća lično Mi, Nikola Prvi...

* * *

Srijeda, 13. mart - Uh, prizvah ga... Čekajući sinoć obraćanje Milojka Spajića ka' kralj Nikola pismo Vudroa Vilsona u proljeće 1919...

Koja sam ja budala, svaki put nasjednem istom dripačko-marketinškom triku kojim se od rutinskih odluka pravi istorijska drama.

"Uskoro prenos pres-konferencije..." - vrti se još od Vijesti u 22.

Gledam kako se Andrej Maričić snašao u Čiapasu...

I slušam da su Lakandonci potomci čuvenih Maja, da ih je ostalo manje od tri hiljade...

"Uskoro prenos..." - džaba zagledam vrh ekrana...

Spuštam pogled, Andrej je već oposlio Jukatan...

I susjednu Pueblu sa sve Popokatepetlom na 5.462... metra visine.

Da zakonski rok za izbor v.d. direktora Policije nije isticao u ponoć, sto posto bismo stigli i do Novog Meksika...

* * *

Četvrtak, 14. mart - A dokle smo stigli saznala sam, nakon podužeg komiranja, tek sinoć...

Do vršioca dužnosti direktora Uprave policije, ali ne Lazara Šćepanovića kako je moralo biti po zakonu.

Nego Aleksandra Radovića, koji je izabran kršenjem zakona u produženom trajanju...

Prvo predlaganjem, na koje premijer nema zakonsko pravo.

Pa obrazloženjem da ga "preporučuje i šestogodišnje iskustvo u Europolu, na osnovu čijih informacija iz Skaj-prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije".

Što bi moglo biti zakonito kad bi bilo istinito.

A nije, Radović je u Europolu bio do 2021. Vratio se još za mandata Milivoja Katnića, a on je toliko bio ponešen za procesuiranjem kriminalaca i korupcionaša da je dostavljanje Skaj-prepiski potpuno obustavljeno.

Gorepomenuto procesuiranje po Skaju započelo je tek dolaskom Vladimira Novovića, godinu poslije povratka Radovića.

Ali, on je jedini u punom mandatu pomoćnika direktora?

Može biti, ali to nema nikakve veze sa onim što piše u zakonu.

A piše da v.d. direktora može postati bilo koji rukovodilac organizacione jedinice. I ne piše da li samo osnovne ili i posebne, niti da li taj rukovodilac mora biti u punom ili skraćenom mandatu.

Flagrantno je zakon prekršen i na početku saopštenja da je "Vlada raspravljala o kandidatima prijavljenim na javni poziv".

Zato što se ovlašćenja koja zakon daje ministru ne mogu ukidati odlukom, niti premijeru dodavati zaključkom...

Jedino ovlašćenje koje član 16 daje Vladi jeste "da odredi vršioca dužnosti"...

I to jedino onoga kojega predloži ministar.

A zamjenica onaj je - jednina.

Nema prvog i drugog kandidata, trebalo je to da znaju bar oni ministri koji u sedmom osnovne nijesu bježali sa časova maternjeg...

* * *

Ministar Danilo Šaranović se strogo držao zakona i - predložio kandidata...

Za ovo što su uradili premijer i većina ministara nema odgovarajućeg glagola, a bogme ni imenice ...

Ako se o bezbjednosti građana i države može odlučivati zaključkom, onda ni građani ni država i ne zaslužuju od Milojka Spajića ništa bolje...

Niti ikog boljeg od Milojka Spajića!

I zato:

..."Putuj Evropo (sad, prim. a.) i pošalji malo peciva

Nama je dobro - sreća jedna neizreciva

Putuj planeto, ovde se vrag priziva

Nama je lepo. Slika jedna neopisiva"...

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")