Horeca je naravno skraćenica, kovanica koju čine po dva početna slova engleskih riječi hoteli, restorani i ketering (hotels, restorants, catering). Sve što se odnosi na industriju povezanu sa hranom, stane u tu jednu novu riječ.
Navikli smo da su nazivi klanova uglavnom geolokacijski određeni. Prije svega, misterija malih mjesta i velikih klanova. Naravno da je riječ o Škaljarskom i Kavačkom klanu, grupama koja su ojadila ova dva lijepa primorska mjesta i nanijeli im nenadoknadivu štetu brednirajući ih kao sveta mjesta šverca kokaina, iako to nisu. Naselja su samo povod za ime, a distribucija i snaga prevazilaze i Crnu Goru, a ne ta dva mjestašca.
Govorilo se i o Mojkovačkom klanu, pa iako manji grad, ipak je grad, stoga Mojkovac možda može i da podnese što se neka grupa kiti imenom njihovog grada. Rodili su se u Mojkovcu i neki koji su mnogo više čuveni od lokalnih krimosa. Milovan Đilas je sahranjen u Podbišću u Mojkovcu, ima ulicu svoju u Amsterdamu i knjigu koja se i danas izučava na mnogim svjetskim univerzitetima, stoga će njegovo ime sigurno nadživjeti neku skupinu muljatora kojima je uz njihov klan nepravedno nalijepljeno ime finog grada Mojkovca.
Kroz novine i medije provlačio se i naziv Zagorički klan. Naselje ni ljepše ni gore od ostalih naselja u Podgorici. Sva naselja u Podgorici imaju sličnu sudbinu i žitelje. Po neka generacija iskoči iz šina, ali Zagorič nije ništa gori od City kvarta. Ako se mjeri ko je veći kriminalac, možda bi City kvart prevagnuo.
Jedno vrijeme je dominirao i naziv Pljevaljski klan, ali vremenom “izdominirao” naziv “Šarići”. Dakle, prezime je pobijedilo grad, pa smo dobili našu verziju Grizelde sa Netflixa, jer do Eskobara izgleda niko nije dobacio.
Ali još od Dritanove vlade pominje se Grand. Pominje to mjesto i novi ministar MUP-a. Grand je prije svega megalomansko kič ime. Daleko je to od Kazablanke. Grand je i kafa, i show i produkcija. Kad je nešto Grand, zna se da nešto veliko fali. Zanimljiva je mala udaljenost kafića od zgrade MUP-a. Izgleda da se iz kafića sve završava, a dobro im ide sudeći po imovini. “Grand i Podgorica”, uglavnom dominiraju te dvije lokacije i nazivi. Ni roman sa fikcijom ne bi podnio takav narativ, da se konci vuku sa takve dvije adrese. Jer, riječ je o hotelu i kafiću, dakle, to je naša Horeca! Ako na to dodamo da se političari u parlamentu prozivaju vezano za to “ko je kome donosio i raznosio pice u hotelima”, vidimo savršen spoj, da je na Horeca dodata i politika kao kečap ili origano.
Nazivanje klanova počelo je od naselja i gradova, preko korišćenja prezimena, a sad smo u fazi kafića i hotela. Tako crnogorski, tako teatralno i megalomanski. Na kraju krajeva, tako kliše.
Valja opet pogledati makar film Priča iz Bronksa. Sve se vrti oko kafića. Scenario je pisao Čez Palminteri, koji i glumi u filmu. Režirao je Robert De Niro. Neke priče mogu da postanu filmovi, a neke priče mogu samo da nestanu, što i zaslužuju jer likovi nisu inspirativni da se za njih daleko čuje. Traju koliko i cjenovnik ili meni u horeca industriji.
Bonus video:
