Prespavah ponovo istoriju. Prvi put 6. septembra 2020, kada su na veličanstvenom antifašističkom mitingu u Podgorici, u čast Crne Gore i korone, ustali svi "koji se ne pitaju koliko će to da ih košta". Za razliku od Nade Drobnjak, Verice Maraš i Zlatka Vujovića, koje ni virus nije zastrašio i spriječio da se odazovu na poziv otadžbine i Zorana Lazovića, ja sam ostao u karantinu, pobjegao sa časa istorije i prespavao naš 27. mart. Ispalo je, sasvim slučajno, da nijesam pogriješio jer nam je, nedavno, skaj komunikacija prvaka "kavačkog" klana otkrila da su organizaciju nezaboravnog skupa pripomogli Oficir, Komita i Tigar, svaki na svoj način.
Pogledah na sat dok sam trljao oči, 10:08, uzeh mobilni kad tamo - ima šta da se pročita. Istorija ipak počinje ovog 14. aprila, a ne 30. avgusta, iako je svima, pa i Nadi Drobnjak, Verici Maraš i Zlatku Vujoviću jasno da bez prvog datuma ne bi bilo ni ovog drugog. Posebno je to, još od avgusta 2020, bilo jasno Lazoviću i Katniću, Tigru, Oficiru i Komiti, zato su se toliko trudili, zato smo gledali sve one antifašističke skupove, zato smo dobili novo medijsko čedo E televiziju, zato je stradala Dritanova majka muslimanska, zato je od Javnog servisa napravljen Uslužni, i zato je, kada je sve pomenuto ispalo uzaludno, aktiviran Andrej Milović.
Čitam portal, otvaram poruke prijatelja, vijest da su Kata i Z uhapšeni već je prekrila hrpa novih notifikacija, stranačkih mimova i video uradaka, gdje nam Ura objašnjava kako Dritan ima najveća muda, Demokrate otkrivaju da je Aleksa prvi udario na Zorana, a premijer nam šalje poruku da dok je njega SDT-u nema da fali sapuna, toalet papira, namještaja i kancelarija. Jer nije njegovo da se Novoviću miješa u posao (kao Momo Korpivica) i da pominje tamo neki cirkus oko nebitnih lazovića, mijajlovića, medenica, tigrova i komita, i ostalih prvaka Crne Gore koja je živjela i prije Peđe Vušurovića i Mija Popovića, a živjeće, kako su nam obećali, i poslije njih.
U moru zdravica povodom istinski istorijskog datuma na putu utemeljenja pravne države, nakon hiljadu godina naše slavne istorije, ne vidim jedino saopštenje ministra pravde Milovića, iako bi formacijski bilo logično da se među prvima oglasio on! Jer, o pravdi se radi, rode. I bilo mi je odmah jasno zašto mali Andrej ćuti - nema smisla da se oglašavam, pomislio je AM, kada sam mjesecima tvrdio da je šef SPO kurir mafije i smetnja ruci pravde, i da zato treba da ode a ako neće, mi ćemo ga otjerati. Premijer je na sve ćutao, a djeca kažu, ako im je vjerovati, da je ćutanje - odobravanje. Pomislio sam u nedjelju, bilo je već blizu 11:30, da umjesto saopštenja kojim bi ukazao na značaj hapšenja dvojice doskora najmoćnijih ljudi u državi za uspostavu pravnog poretka, uz odavanje priznanja SDT-u ali i SPO-u, da umjesto toga, ministar piše ostavku. Kada već premijer nije htio (ili smio) da ga poslije isključenja iz partije otpusti i iz Vlade, on sam ispravlja grešku i podnosi neopozivu ostavku, pokazujući da drži do riječi date još 11. decembra 2023 - Šuković neće biti šef specijalnog policijskog odjeljenja, ili ja neću biti u Vladi!
Prošla je nedjelja, onda i ponedjeljak, a od ministra Milovića ni riječi. Što je odmah kod mene, ovako starog i skeptičnog, izazvalo novu sumnju da se, u stvari, u Andrejevo ime oglasio brat Momo (Koprivica), potpredsjednik Vlade i formacijski šef malog Milovića. Na tu zluradu pomisao, da Andrej nema šta da saopštava pored Moma živog, ili da Koprivica nije pustio saopštenje prije nego što ga je pogledao i Milović, govori mi i sadržaj tog teksta. U njemu se, naime, nigdje ne pominje hrabri i odvažni Šuković, profesionalni SPO, čime potpredsjednik Vlade šalje poruku da mu je bliži Milović nego Šuković. Ili da bi na čelu SPO-a Vlada radije vidjela nekog novog Radovića, stručnjaka za engleski i poštu Europola, nego neustrašivog i nepotkupljivog policajca, tipa Eliota Nesa.
Ne bih dakle da kvarim slavlje, još manje da umanjujem doprinos Dritana, Alekse, Mickeya i Moma pomenutim hapšenjima, ali ne mogu da ne zapitam: da li bi se desio ovaj 14. april, da li bismo vidjeli Katu i Zokija sa lisicama na rukama, da je Andrej Milović, ministar pravde, sproveo u decembru ono što je obećao - smjenu šefa SPO?! Koja je u stvari bila samo pretpremijera za finalni udarac - rušenje samog SDT-a! Ili pravljenje od njega novog, karikaturalnog Katnića?!
Otuda i novo, valjda logično pitanje, da mi ne zamjere ni oni iz DF-a koji su, takođe, držali fige za skidanje šefa SPO: da li je "buđenje" Milovića i njegov ničim izazvani juriš na Šukovića u stvari bio posljednji pokušaj branitelja autokratije da se polomi i onesposobi ruka pravde, da se nakon 30. avgusta nikad ne desi 1. septembar kao što se u nesrećnoj Srbiji nakon 5. još čeka na 6. oktobar?! A prošle su 24 godine! Strašna sudbina, zar ne?!
A pitanje može da glasi i ovako: da li je višemjesečna zdušna podrška koju su propagandna sredstva bivšeg režima, politički prvaci, brojni NVO aktivisti, advokati mafije, Uslužni servis RTCG, davali i još je daju Miloviću bila rezultat uvjerenja da im je to posljednja šansa da se tok istorije preusmjeri na njihovu a ne na našu vodenicu?! U korito organizovanog kriminala, a ne u naručje običnih građana?!
Već i samom sebi ličim na nekog mrzovoljnog starca koji stalno vrti glavom, sumnjičav prema svakom, spreman za novo pitanje, još jedno i još jedno. Recimo: da li je, na prvi pogled ničim izazvana, halabuka i telenovela oko izbora v.d. direktora Uprave policije bila obična stranačka papazjanija između PES i DCG, kako su je predstavljali mediji bliski vladajućoj stranci i premijeru, ili novi pokušaj infiltracije snaga starog sistema nakon što je pokušaj odstrijela šefa SPO propao?! Zašto je premijer, koji je mjesecima tvrdio da ga zanima ekonomija a ne bezbjednosni sektor, ili da se neće miješati nadležnom ministru policije u izbor saradnika, preko noći ipak prelomio i samovoljno odlučio da na mjesto direktora UP dovede nekog prevodioca, umjesto policajca odraslog na "vatrenim ulicama"?! Zašto je to bilo toliko važno?! Da bi se ostalo do iza ponoći, kršio zakon, dovodio u pitanje opstanak vladajuće koalicije i famozni Sporazum?!
Eto. Hvala na pažnji, nemam više pitanja. Zasad. A da ponovim da sam prespavao istorijska dešavanja u nedjelju ujutro, kako me Vojvoda Momčilo, Siva eminencija i ostatak armije Pesovih botova ne bi optužili da sam zajedno sa SDT-om udario na Katu baš u nedjelju, dan uoči njegovog istorijskog gostovanja na Uslužnom servisu vladajuće stranke. Gdje je, siguran sam, trebalo da nam saopšti živu istinu o tome kako su Momo i Andrej posljednja linija odbrane naše mile domovine. Ali ništa od toga. Takozvana koprodukcija dva uslužna servisa PES-a, za koju niko ranije nikad nije čuo, moraće da nađe novog specijalnog gosta. Možda da razmisle i pozovu baš Andreja. Ili ipak Moma. Nisu odavno.
Bonus video:
