Iako je praćenje vijesti naglo poraslo tokom pandemije kovida-19, pretplata na njih od tada je opala, a novinske kuće širom svijeta otpuštaju novinare ili se potpuno zatvaraju. Ovo je loša vijest za sve nas.
Naša nova publikacija Uneskoa (UNESCO) prenosi najnovija istraživanja koja pokazuju koliko su kvalitetne informacije važne za dobro funkcionisanje ekonomije, društva i demokratije. Nova istraživanja u oblasti ekonomije i političkih nauka koriste rigorozne metode da potvrde ono što su novinari već znali: njihov rad ima pozitivan uticaj na demokratske norme, građanski angažman i odgovornost vlasti i preduzeća. Izgradnjom društvenog povjerenja i promovisanjem ljudskih prava, ozbiljno novinarstvo od povjerenja takođe doprinosi boljem ekonomskom učinku i održivom razvoju.
Uneskova Deklaracija Vindhoek+30, usvojena 2021. godine, koja potvrđuje značaj informacija kao javnog dobra (od kojeg svi imaju koristi), zasnovana je na brojnim studijama sprovedenim u Africi, Indiji, Latinskoj Americi i SAD. Ova literatura pokazuje da kvalitetne vijesti i novinarstvo promovišu odgovornost i brzo reagovanje, čak i u uslovima rastuće plime dezinformacija i dezinformacija. Provjera činjenica zaista može da se suprotstavi lažima i iskrivljenima koja sada preplavljuju društva širom svijeta.
Zapravo, visokokvalitetno novinarstvo i je u širenju tačnih i pouzdanih vijesti i dalje efikasnije od društvenih mreža. Iako tehnologija može pomoći u širenju dobrih informacija, ona trenutno radi suprotno. Glavne digitalne platforme redovno snižavaju rejting vijesti, tvrdeći da su korisnici više zainteresovani za druge kategorije sadržaja. Međutim, podaci iz Pew Research Centra sugerišu da je praćenje vijesti na svim platformama ostalo stabilno (barem u SAD) od 2020. A pošto na ovogodišnjim izborima glasa više ljudi nego ikada ranije, potreba za kvalitetnim izvještavanjem nikada nije bila veća.
Svi - čak i oni koji sami ne ulažu u novinarstvo - imaju koristi od izučavanja, arhiviranja i dijeljenja pouzdanih, korisnih informacija. Ali ovo javno dobro teško može biti adekvatno obezbijeđeno na slobodnom tržištu, čak i uz pomoć dobronamjernih filantropa, humanitarnih organizacija, medijskih kompanija i vlada. Na mnogim tržištima njihova je podrška nedovoljna.
Vlade su posebno odgovorne za obezbjeđivanje javnih dobara. Pravni režimi koji štite slobodu govora i „pravo na govor“ neophodni su za stvaranje uslova za kvalitetno novinarstvo. Ali ovo nije dovoljno. Da bi novinari radili svoj posao, moraju postojati i zakoni i mehanizmi koji obezbjeđuju pravo na pristup informacijama - „pravo da se zna“. Iako su mnoge zemlje donijele takve zakone, oni se rijetko primjenjuju. Kada se vladine agencije čak i potrude da odgovore na zahtjeve za informacijama, one to čine tek nakon dugih odlaganja i obimnih izmjena.
Tradicionalni mediji su ključni dio medijskog ekosistema i potrebna im je stalna podrška, ali nisu manje važne ni manje publikacije kao i one koje djeluju u nedovoljno pokrivenim regionima. Među idejama koje obećavaju su one koje u podršku novinarstvu uključuju obezbjeđivanje posebnih fondova ili poreskih podsticaja (kao što su odbici poreza na zarade ili ciljano smanjenje poreza na dodatu vrijednost (PDV)) i izdavanje vaučera za pretplatu na vijesti. Vlade širom svijeta uvele su varijacije ovih mjera tokom pandemije, stvarajući tako širok spektar modela koji se sada mogu koristiti kao obrazac.
Drugi važan korak jeste da se osigura da novinari budu adekvatno naplaćeni za svoj rad. Big Tech (vlasnici pretraživača, društvenih mreža i većine platformi za vještačku inteligenciju) oslanjaju se na medije kako bi privukli korisnike i poboljšali svoje proizvode. Pošto tehnološke kompanije same ne proizvode vijesti, one nemaju načina da, bez sadržaja koji pružaju novinari, zadovolje potražnju korisnika za kvalitetnim novostima i rezultatima pretrage. Oni, međutim, već dugo koriste sadržaje koje stvaraju novinari, a da za to ne plaćaju nadoknadu (ako uopšte išta plaćaju), čime su medije lišili njihovog glavnog izvora prihoda - reklamiranja. Ovaj ciklus uništava informacioni ekosistem od kojeg zavise i oni sami i naše društvo.
Mnoge zemlje pomažu u održavanju visokog kvaliteta novinarstva kroz ulaganje u nezavisnu javnu radio-difuziju. Zdrave javne radio-difuzne institucije grade društveno povjerenje i stvaraju važnu sporednu korist: konkurenciju koja primorava privatne medijske kompanije da se drže viših standarda. Institucionalne strukture koje olakšavaju razvoj javnog emitovanja su dobro poznate; sve što je potrebno je politička volja da se stvori neophodan okvir.
Opšti princip ekonomije je da bez podrške vlasti neće biti dovoljno javnih dobara. Nažalost, kvalitetno novinarstvo brzo postaje dokaz A za ovaj princip, i pored toga što rigorozna istraživanja pokazuju njegovu važnost. Poslovni model novinarstva je ugrožen usponom vještačke inteligencije i moći tehnoloških monopola koji distribuiraju informacije ne plaćajući fer cijenu za to, i to u vrijeme kada lažne vijesti, dezinformisanje i politička polarizacija povećavaju rizik od propadanja novinarstva.
Širom svijeta raste osjećaj da je demokratija u opadanju. Važan korak da se ovo preokrene je povećanje podrške kvalitetnom novinarstvu - sada. Cijena nečinjenja može biti ogromna.
A. Schiffrin je direktorica Specijalističkih studija tehnologija, medija i komunikacija u Školi za međunarodne i javne poslove Univerziteta Kolumbija
D.W. Groves je docent političkih nauka na Lafajet koledžu
J. E. Stiglitz je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i univerzitetski profesor na Univerzitetu Kolumbija
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
