Nije to toliko govor mržnje, koliko govor slabosti...
Očekujete možda od političara sa tolikim iskustvom da čujete neku pametnu, svježu opasku, neku smislenu političku opservaciju. Baš to što više nije na vlasti trebalo bi da njegove političke sudove učini mudrijima i univerzalnijima. Očekujete neko dejstvo zrelosti, ako ništa drugo...
A o čemu Đukanović priča? O osveti? Bavi se fenomenologijom krvne osvete, nekome izgleda da on to radi maltene kao sociolog i antropolog - skromni proučavalac crnogorskog društva na početku XXI vijeka. Ali nekome izgleda da to radi kao uzdrmani don, koji pokušava da zastraši javnost i djeluje moćniji nego što zaista jeste.
Zato je ovo prije svega govor slabosti...
I dajte da se ne pravimo naivni.
Priča o osveti uvijek je jedna vrsta prijetnje. Koliko god su takve izjave mutne i maglovite, koliko god se izgovore “uljudno”, obično u formu upozorenja, to je uvijek to. Prijetnja. Gdje onaj koji to izgovara nastupa istovremeno kao mudrac koji zabrinuto upozorava, a zapravo javnosti diktira ton... I javno kandiduje osvetu kao metod.
Sjećam se kako je negdje ranije javno razapet poslanik Ferhat Dinoša jer je u nekoj skupštinskoj priči, takođe “upozoravajući”, podsjetio na tzv. narodnu poslovicu - Ko se ne osveti taj se ne posveti... Bilo je to neoprezno, neprimjereno mjestu, ali reakcija javnosti bila je gromoglasna i nedvosmislena.
Đukanovićeva priča djeluje infantilno, upućuje na jednu vrstu političke pogubljenosti a svakako doprinosi iracionalizaciji javne scene.
Naravno, ovo se jednako odnosi na slične iskaze Mandića i drugih političara, koji su, iz svog epskog svjetonazora zapanjujuće učestalo skloni sličnim “zabrinutostima”, i ovakvim “prikrivenim” prijetnjama. I malo je vjerovatno da će se tu što promijeniti. Sa vojne vježbe se niko nije vratio pametniji...
Ali ova vrsta iracionalizacije scene nema veze sa nacijom, vidite kako se u toj vrsti primitivizma saglasni “odabrani” Crnogorci i Albanci i Srbi... Kako ih ta socijalna logika iz neolita očas poveže. Gotovo dirljivo.
Ipak, što je tu neobično?
Iako ga oni svojski brane, Đukanović ovom vrstom nastupa, temeljno radi i protiv svoje partije.
Ukoliko iza vas stoje prave ideje, vrijedne i važne za zajednicu (prirodno je da to vjeruju u stranci za koju glasa četvrtina države i koja deklarativno zastupa evropske vrijednosti), onda vama nikako ne odgovara iracionalizacija političke scene. Vama su u tom slučaju potrebni što racionalniji birači. Zašto onda ovako intenzivna iracionalizacija javnog diskursa?
Nije razlog, naravno, dobrobit stranke, već nekadašnjeg i sadašnjeg Gazde. Odnosno, da bi zadržao pretorijance oko sebe, da bi ostao privid “monolita” na njegovoj strani, Đukanović će još više unazaditi DPS.
“Griješi onaj koji likuje nad lisicama...”, kaže Đukanović.
Slažem se, ali... Bilo bi dobro znati da li je to ikada pomislio onda kada je on hapsio a njegovi mediji i analitičari “likovali nad lisicama”. Jer samo u tom slučaju ova rečenica je smislena i “univerzalno moralna”. Ajde on, ali što vi mislite? Baštini li Đukanović ideju o univerzalnom moralu?
Inteligentno pokušavaju da ga brane “mladi lavovi”, a i kako bi drugačije - kada je zapravo neodbranjivo... Znači, mora se relativizovati stvar. Kako? Đukanović i kategorički imperativ? Đe me nađe.
A to je zapravo ono što ga najviše optužuje, presudan detalj - dok je imao svu moć ovoga svijeta nije se mnogo opterećivao univerzalnim etičkim zakonima.
Da je u vrijeme svoje najveće moći zaista bio u stanju da misli na univerzalno moralan način, ne bi danas bio u situaciji u kojoj je.
Niti bi Crna Gora izgledala kako izgleda danas.
Bonus video:
