U maju 1988. Alehandra Arevalo postala je prva žena geolog koja je ušla u podzemni rudnik u Čileu. Svojim postupkom osporila je popularni mit: navodno žena donosi nesreću ako uđe u okno. Usput je prekršila i zakon. Tada je čileanskim ženama bilo zabranjeno da rade u podzemnim rudnicima ili na bilo kom drugom radnom mjestu koje je “od njih zahtijevalo nepotrebnu snagu ili ugrožavalo njihovo fizičko ili moralno stanje”. Prkos A. Areval bio je iskra koja je dovela do revolucije. Već 1993. ukinuta su ograničenja za žene koje rade u rudnicima, a 2022. godine žene su činile 15% čileanske radne snage u rudarskom sektoru (tri puta više nego 2007).
Jednako značajan napredak uočen je širom svijeta u posljednjih pola vijeka. Globalno, u prosjeku, zakonska prava žena su od 1970. porasla za oko dvije trećine. Velike reforme pomogle su da se uklone mnoge barijere sa kojima su se žene suočavale u svim fazama svog radnog života, a posebno na radnom mjestu i u pitanjima koja se odnose na djecu. Jasno je, međutim, da ogromne globalne rodne nejednakosti i dalje postoje.
Štaviše, najnoviji podaci pokazuju da je ta nejednakost mnogo veća nego što se ranije mislilo. Kada se uzmu u obzir pravne razlike u pogledu zaštite od nasilja i pristupa brizi o djeci, žene imaju samo dvije trećine prava koje imaju muškarci - a ne 77% kako se smatralo. Prema novom izvještaju Svjetske banke “Žene, biznis i pravo”, ne postoji nijedna država na svijetu (čak ni među najbogatijima) koja ženama daje ista zakonska prava kao i muškarcima.
Glavni nedostaci se odnose na bezbjednost: žene imaju samo jednu trećinu neophodne pravne zaštite od nasilja u porodici, seksualnog uznemiravanja i femicida. Drugi inhibitor je neadekvatan pristup brizi o djeci. Samo 62 države (manje od trećine svih zemalja u svijetu) usvojile su standarde kvaliteta koji regulišu usluge brige o djeci. I zato će u 128 zemalja žene morati dvaput da razmisle prije nego što odluče da odu na posao, ostavljajući djecu u vrtiću.
Rodna neravnopravnost je čak šira nego što bi se moglo pretpostaviti čitajući zakone koji su donijeti. Izveštaj “Žene, biznis i pravo” prvi je koji upoređuje napredak u pravnim reformama sa stvarnim promjenama za žene u 190 zemalja i otkriva zapanjujuća kašnjenja u primjeni novih zakona. Iako na papiru ovi zakoni sugerišu da žene imaju oko dvije trećine prava muškaraca, zemlje širom svijeta su u prosjeku stvorile manje od 40% sistema potrebnih za potpuno ostvarivanje ovih prava.
Na primjer, 98 zemalja ima zakone koji uspostavljaju jednaku platu za žene i muškarce za rad jednake vrijednosti. Međutim, samo 35 njih (odnosno manje od 20% svih država u svijetu) uvelo je posebne mjere za promovisanje transparentnosti plaćanja i uspostavilo kontrolne mehanizme za otklanjanje nejednakosti u platama. Ova nejednakost predstavlja kolosalan gubitak ljudskog kapitala upravo u trenutku kada svijet treba da usmjeri sve svoje resurse da spriječi ekonomsku stagnaciju čiji je rizik sve veći. Danas je manje od 50% žena u radnoj snazi. Ali u isto vrijeme, uključuje oko tri od svaka četiri muškarca.
Eliminacija ovih nejednakosti pomoglo bi da se udvostruči globalni ekonomski rast u narednoj deceniji. Dokazi su jasni: zemlje koje imaju visoke rezultate u izvještaju “Žena, biznis i pravo” obično imaju visok nivo učešća žena u radnoj snazi, snažno žensko preduzetništvo i aktivno učešće žena u političkim organizacijama. Drugim riječima, rodna ravnopravnost nije samo osnovno ljudsko pravo već i snažan pokretač ekonomskog razvoja.
Opet, vrijedi naglasiti da nije dovoljno samo težiti pravnoj jednakosti na papiru. Potreban nam je sveobuhvatan skup politika i institucija (i transformacija kulturnih i društvenih normi u mnogim zemljama) kako bi se žene osnažile da postanu uspješne radnice, preduzetnice i liderke. To znači jačanje kontrole za borbu protiv nasilja na radnom mjestu, zahtijevajući praktična pravila za usluge brige o djeci i olakšavajući ženama koje su preživjele pristup zdravstvenoj zaštiti.
Takve mjere će omogućiti ženama da zadrže zaposlenje i ne pate zbog neuspjeha u karijeri, pomoći će u smanjenju nejednakosti u platama polova, a takođe će rekonfigurisati rodne uloge i odnose u vezi sa poslom i obavezama u kući. Kako sve više žena dolazi na rukovodeće pozicije, one inspirišu nove generacije djevojaka da ostvare svoj puni potencijal.
Za postizanje pozitivnih rezultata potrebno je vrijeme, ali se oni pojavljuju. Kako je primijetila Klaudija Goldin, dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju 2023, porast broja američkih žena koje su se došle na visoke položaje 1960-ih nije bio slučajan. Ovo je rezultat sporog, ali stalnog povećanja zakonskih prava.
“Čak i ako zakoni nisu direktno uticali na zaradu žena, oni su im poboljšali živote proširivanjem njihovih mogućnosti”, napisala je Goldin. “Radna mjesta su postala bezbjednija. Ženama više nije bilo zabranjeno da budu u poroti zbog njihovih percipiranih kućnih obaveza. Nisu mogle da dobiju otkaz ako su zatrudnjele, a ni posao ako imaju djecu. Njihovo obrazovanje je postajalo sve bolje i dobijale su više sredstava, čak i kao djevojčice.”
Izjednačavanje terena otvara ključne ekonomske mogućnosti, i to ne samo za žene. Kada pobijedi polovina čovječanstva, pobjeđuje cijeli svijet.
I. Gill je glavni ekonomista i viši potpredsjednik za ekonomiju razvoja u Svjetskoj banci
T. Trumbic vodi projekat Svjetske banke “Žene, biznis i pravo”
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)
Bonus video:
