Vaskrs je, znam da one koji slave nije baš prikladno pozdraviti rogobatnim pravničkim jezikom, ali živa nijesam da ne prepišem bar sažetak dugo očekivane odluke najviše sudske instance:
- Ustavni sud odbio je predlog za utvrđivanje neustavnosti Temeljnog ugovora.
Odluka je donešena većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje dvoje sudija, Dragane Đuranović i Budimira Šćepanovića.
Sud je odbio predlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti stava 3 Preambule, kao i člana 2 st. 1 i 4, člana 6 st. 3, člana 7 st 4 i 6 člana 8, člana 10 st. 2, člana 12 st. 1. i Temeljnog ugovora iz stava I izreke ove Odluke.
Nijesu prihvaćene inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Temeljnog ugovora iz stava I izreke, kao ni inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti st.1, 2, 4, 5 i 6 Preambule, kao i člana 2 st.1 i 2, člana 3, člana 5, člana 6 st.2, člana 7 st. 3 i 4, člana 11, člana 12 Temeljnog ugovora iz stava I izreke Odluke.
Za one koji su prije dvije godine, na Preobraženje, slavili obaranje Dritana Abazovića zbog potpisivanja Temeljnog ugovora, Ustavni sud dao je temeljno obrazloženje...
* * *
I, što ćemo sad?
Sad ništa, ali prije dvije godine jesmo mogli...
Da ih ne izgubimo, nasijedajući na zamajavanje DPS-a i sa njim povezanih partija, kad smo već prethodnih trideset izgubili na istu mantru.
Promjenljiv je bio samo nacionalni predznak, od napada ustaša 1991. do četničke veleizdaje 2022...
A vjerujem li sudijama Ustavnog suda samo na osnovu toga što su u parlamentu dobile široku podršku inače nejedinstvenog partijskog sastava?
Ne baš apsolutno, ali da je ova odluka ispravna uvjerilo me upravo ćutanje bivšeg saziva tog suda.
Koji je bio u većinskom vlasništvu DPS-a i sigurno ne bi ćutao da je u Temeljnom ugovoru mogao naći išta neustavno.
Uprkos tome, ionako jedva formiranoj i nestabilnoj manjinskoj Vladi povjerenje je otkazano nakon samo 113 dana.
Uz veliki rizik da se do naredne ne može doći ni za godinu, i još veći da i ta naredna bude nestabilna.
A jeste...
* * *
Osim navodne neustavnosti, marketinški trik DPS-a bila je i podvala kako je potpisivanje ugovora pripremano "iza leđa crnogorske javnosti"...
Temeljni ugovor je, inače, dio javno objavljenog Sporazuma o parlamentarnoj podršci i političkim prioritetima 43. Vlade.
Politički prioriteti za izvršnu vlast, tako se zvalo četvrto poglavlje tog sporazuma ispod kojeg je potpis (i) DPS-a.
Imalo je 14 tačaka, a peta je glasila:
- Regulisanje ugovornog odnosa sa vjerskim zajednicama, u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore!
I, ko je sad tu kome radio iza leđa?
Vlada DPS-u očigledno nije, ali DPS crnogorskoj javnosti očigledno - jeste.
U to su mogli da se uvjere svi koji su svojim očima vjerovali više nego DPS-u. Pisalo je u desetinama saopštenja, vidjelo se na desetak TV-kanala, čulo se tokom TV-prenosa sjednica Vlade.
* * *
Na treću i najbezočniju podvalu, ovoga puta ne samo DPS-a nego i sa njim povezanih partija i nevladinih organizacija, da u Temeljnom ugovoru piše ono što ne piše, nasjela sam i sama. Nakratko, dok ga nijesam pročitala.
Naravno da 43. Vlada tim ugovorom ništa ne poklanja "Crkvi Srbije".
Sve i da je htjela, nije imala što jer je sva crkvena imovina na teritoriji Crne Gore već bila u vlasništvu SPC.
To vlasništvo je, u raznim fazama i pod različitim imenima, ovjereno u prisustvu četiri nezavisne, suverene i međunarodno priznate države - Kraljevina SHS/Kraljevina Jugoslavija, potom DFJ/ FNRJ/ SFRJ, onda SRJ i - na kraju - Crna Gora...
I ne samo to, nikad nijedna crnogorska vlast - od zetskoga bana, preko Prezidijuma, Predsjedništva i Predsjednika, do Skupštine, Izvršnog vijeća i Vlade u svim sazivima - nije ni pokušala da pokrene pitanje tog vlasništva.
Naprotiv, svaka se potrudila da na ime SPC uknjiži ono što što prethodna nije htjela ili nije uspjela.
Posljednji dar bio je Manastir Ostrog, 2012. ako dobro pamtim...
* * *
Tako je to bilo iz gorepomenutog imovinskog ugla...
Iz političkog ništa bolje, sve crnogorske sekularne vlasti ne samo da su prihvatale nego su i vrlo uvažavale sve srpske patrijarhe i mitropolite.
Istina, komunistička više protokolarno i na domaćem terenu, ali depeesovska je po blagoslov išla i na gostujući...
Upravo zahvaljujući DPS-u, Srpska crkva je danas u Crnoj Gori ne samo najbogatija nego i politički najmoćnija društvena organizacija.
Taj temeljni ugovor, istina, nikad nije potpisan.
Sklopljen je usmeno, oko onih jama iz Drugog svjetskog rata koje su devedesetih zajedno otkopavale i osveštavale crkva i država.
I s obje strane bio dosljedno poštovan - uz neke povremene i mjestimične čarke, tek toliko da se "vlasi ne dosjete"...
Sve dok se DPS 2016. nije suočio sa očiglednim gubitkom vlasti.
Kako je opstao, gledali smo na suđenju vijeka...
Pokušaj novog udara 2019, ovoga puta ne na političke protivnike nego na crkvenu imovinu, bio je početak kraja bivšeg režima...
Bumerang vraćen DPS-u, čiji udarac nije moglo da ublaži zakašnjelo sjećanje na izvornu i istorijsku Crnogorsku crkvu...
I šamar endemskoj dvojnosti nacionalnih Crnogoraca koji su ronili krokodilske suze nad zlehudom sudbom CPC...
Sve utrkujući se kome će prije djecu krstiti i roditelje opojati mitropolit SPC...
* * *
O tome zašto su se depeesovci i sa njima povezana lica utrkivali ko će prije udariti po Abazovićevoj veleizdaji čitamo već mjesecima na Skaju...
A zbog čega su im se u hajci pridružili partneri iz Evropske unije, tek ćemo da čitamo...
Važno je da je izgubljeni fokus na evropske integracije vraćen zahvaljujući Andriji Mandiću...
Da se do juna zabavljamo pričom o nekom međunarodnom a ne domaćem papiru...
I da nakon toga ni slučajno ne popušti agresija Rusije na Ukrajinu...
Zato što vaskrsenju bajke o ulasku Crne Gore u EU - izgleda morbidno ali je istinito - najveći doprinos daje Vladimir Putin...
P. S. Sa Zapada je, uoči praznika, vaskrsnula bajka o Plavoj torbi. Ali, da ne mračim više... Srećan Vaskrs...
Bonus video:
