…dok su padale granate po Dubrovniku, 1991, dva su crnogorska pjesnika – jedan koji je u Hrvatskoj pronašao spas, drugi koji je u Titogradu strijepio za Gospara – napisala i objavila pjesme „Noć sa Dubrovnikom“ i „Dubrovniče, oprosti!“
Vitomir Vito Nikolić je te godine ostao bez posla i gole egzistencije, Brković je bio prinuđen da glavu sačuva u Hrvatskoj. Oni su simboli antiratnog pokreta devedesetih godina prošloga vijeka i otpora ratnoj histeriji i vojno-obavještajnoj strukturi Slobodana Miloševića, koja je kao anakonda bezuspješno davila Crnu Goru maltene sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti u maju 2006. godine.
Od Đukanovićeva izvinjenja Republici Hrvatskoj do pojave novih političkih vjetrova u Crnoj Gori odnosi dviju zemalja išli su uzlaznom linijom – naročito je bila plodna saradnja na poljima kulture i nauke. Ponešeni sopstvenim iskustvima u borbi za očuvanje vlastita identiteta, hrvatski naučnici i kulturni poslenici sve vrijeme pružali su nesebičnu podršku montenegristima. Zašto to kriti, zahvaljujući i hrvatskim naučnicima, crnogorski jezik danas je jezik s međunarodnim kodom, a pod krovovima hrvatskih naučnih institucija stasala je cijela jedna generacija montenegrista, kojoj je u vlastitoj zemlji bilo onemogućeno da se profesionalno uzdižu. Danas je to čvrsta spona dvije kulture koju ne mogu pokidati ni tenkovske guśenice, a kamoli politički projektovane rezolucije.
No, nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020, postalo je jasno, a na to smo upozoravali, da će nove političke „elite“ u Crnoj Gori pokušati da pokvare novouspostavljene odnose s bratskim hrvatskim narodom, što im, evo, nažalost, polazi za rukom.
Zato je trenutak da poručimo novim generacijama hrvatskih političara, da pri donošenju odluka o eventualnom sprječavanju Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji, konsultuju umirovljene kolege koji bi im, sasvim izvjesno, mogle objasniti zašto se ne bi smjelo naśesti na provokacije Vučićevih marioneta, koje su trenutno instalirane na nekim od najznačajnijih državnih funkcija u Crnoj Gori. Naime, nama u Crnoj Gori je jasno da je Rezolucija o Jasenovcu politička trgovina koja ima dva cilja. Prvi cilj je – izazvati gnijev Crnoj Gori najbližih evropskih komšija, kojima još nijesu zaliječene rane od domovinskoga rata. A drugi cilj je – isprovocirati Republiku Hrvatsku u toj mjeri da ona ne dozvoli Crnoj Gori da iskoristi istorijsku šansu i postane dio EU.
I što ako Hrvatska ne blokira Crnu Goru?
Vrlo jednostavno – za tri-četiri godine nestaće granice s Debeloga Brijega, a biće postavljena na śevernoj granici Crne Gore, na Brodarevu i Jabuci. Tada će oni koji su naručili raspravu o Rezoluciji o Jasenovcu morati da našem zajedničkom, evropskom prostoru pristupaju kroz rampe namijenjene za putnike koji nijesu državljani EU. To će biti pobjeda diplomatije cijela Zapada, kome većina crnogorskih građana teži.
Možemo li skupa biti mudriji od Vučićevih mentora iz Moskve? Možemo li zajedničkim snagama izbjeći to da na Balkanu dozvolimo još jedan „ukrajinski scenarij“?
Neovisno od daljih reakcija hrvatske politike, dužni smo da ukažemo da se večeras svaki montenegrista, i svaki dobronamjerni Crnogorac i Crnogorka, ośećaju jednako posramljeno kao oni naši najstariji koji su nemoćno gledali granatiranje Dubrovnika, pohare Konavala i torpediranja Splita. Zato večeras, jednoj naciji koja dostojanstveno njeguje kulturu śećanja na tamne epizode naše zajedničke prošlosti, upućujemo riječi izvinjenja:
Zagrebe, oprosti!
Bonus video:
